ENG
Dežulović: Konačni dokaz da mitska zemlja Bosna i Hercegovina nije bila izmišljena i da je zaista postojala
Autor/ica 👤Boris Dežulović
Povezani članci
Temeljni državni dokument nestao kao da je u zemlju propao. A zemlja propala kao da joj je temeljni državni dokument nestao.
Zvao me jednom prilikom u dva iza ponoći Kožo da pita nešto. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic ili da pita neku budalaštinu.
Znaš li, kaže, da su izraelski stručnjaci u Jeruzalemu među Kumranskim spisima, “svitcima s Mrtvog mora”, konačno pronašli i originalnu prvu stranicu Biblije?
– Prvu stranicu?!
– Jest – veli on. – Preveli je sa staroaramejskog.
– I šta piše, bogati?
– Piše, “svi likovi i događaji opisani u ovoj knjizi su izmišljeni”.
Tako će vjerojatno jednog dana pisati i na prvoj stranici Daytonskog sporazuma kad arheolozi konačno pronađu njegov originalni tekst, nestao iz državnog arhiva Bosne i Hercegovine prije više osam godina. Teško, naime, da drugačije može ispasti, nego da je sve ovo danas, i likove i događaje, netko izmislio. Ne može, jebiga, stvarno postojati zemlja koja bi bila u stanju izgubiti svoj temeljni dokument, svoj ustav i povelju državnosti, samo Sveto pismo, Bibliju i Kur’an svog državnog prava.
Ne kažem, i u ozbiljnijim državama od Bosne i Hercegovine dogodi se da negdje iščezne neki papir, nestane kakva potvrda, molba ili račun, svugdje se u labirintima državne birokracije zna katkad zagubiti poneki dokument, ali nije još zabilježeno da je unezvjerena sekretarica upala u ured šefa Nacionalnog arhiva u Washingtonu žaleći se kako nigdje ne može naći potpisani original Deklaracije nezavisnosti.
Gdje je dakle bio, kako je uopće u Bosni i Hercegovini čuvan originalni, potpisani tekst Daytonskog sporazuma, vrag će znati. Je li bio u žutoj fascikli ili u zelenoj, je li bio u ladici kod tajnice ili u onom registratoru u računovodstvu, je li bio kod Šefika ili kod Dine, je li ga možda uzeo referent Memo kad je ono radio od kuće, ili ga je greškom odnijela Senada kad je nosila dokumente u fotokopirnicu? Stoji li možda danas pod nogom nečijeg kauča u vikendici na Boračkom jezeru, ili na nekom frižideru na sedmom katu nebodera na Grbavici visi pričvršćen slatki dječji crtež kućice i potoka s potpisima Clintona, Černomirdina, Izetbegovića, Tuđmana i Miloševića na poleđini – nitko živ ne zna.
Tek, originalnog i potpisanog bosanskog primjerka Daytonskog sporazuma nema ni u Državnom arhivu, ni u Predsjedništvu, ni u Ministarstvu vanjskih poslova. Temeljni državni dokument nestao kao da je u zemlju propao.
A zemlja propala kao da joj je temeljni državni dokument nestao.
Srećom, postoji u Bosni i Hercegovini visoki predstavnik međunarodne zajednice, koji napamet zna Daytonski sporazum i obučen je da ga tumači. OHR tako dođe nešto kao Papinska biblijska komisija, ili Rijaset Islamske zajednice, a gospodin visoki predstavnik sam mufesir, učenjak tefsira, autoritet za tumačenje daytonskih aneksa. Bez obzira je li riječ o državnosti Republike Srpske ili o novom ustavu Federacije BiH, jesu li mješoviti brakovi ili pravila u odijevanju, za sve se pita daytonskog mufesira.
– Dayton alejkum! Ako je neka rijeka prirodna granica između Federacije BiH i Republike Srpske – pita tako neki Murat iz Višegrada na službenoj stranici Rijaseta Daytonske zajednice, u rubrici “Pitanja i odgovori” – mene interesuje da li je u duhu Daytona ako ta rijeka na primjer primjera iznenada promijeni tok?
– Alejkum dayton, Murate – odgovori onda Visoki predstavnik. – Treći članak drugog aneksa Daytonskog sporazuma kaže: “Tamo gdje granična crta između entiteta slijedi rijeku, crta će slijediti prirodne promjene u riječnom toku.”
– Hvala lijepo – uljudno će onda Murat. – Samo sam to htio da čujem.
Stvar, primijetili ste, funkcionira baš kao vjerska dogma. Daytonski sporazum je u Bosni i Hercegovini i Kur’an, i Biblija, a Visoki predstavnik vrhovni tumač, reis, papa i patrijarh u jednom, pa ako on kaže da je nešto u duhu Daytona, to je onda Sveto pismo i tačka. Nema potpitanja, nema diskusije, nema Daytonskog nesporazuma.
Nema čak ni prijevoda na bosanski, srpski, hrvatski, srpskohrvatski, hrvatski ili srpski, be-ha-es, koji god: evo će brzo dvadeset godina od kraja rata i potpisivanja Daytonskog sporazuma, a nije u Bosni i Hercegovini napravljen ovjereni i autorizirani službeni prijevod s engleskog originala. Dvostruko manje je Besimu Korkutu trebalo da prevede Kur’an s arapskog. Čak je i Svetom Jeronimu manje trebalo da prevede Bibliju na latinski. A bio je Dalmatinac.
Samo je Milorad Dodik, što se zna, onomad na svoju ruku naručio prijevod Daytonskog sporazuma s engleskog, ali je posao odrađen nestručno i aljkavo. Riječ “entitet”, recimo, prilično je slobodno prevedena kao “nezavisna i suverena država s pravom na pridruživanje Republici Srbiji”.
Neće biti da je drugačije bilo i kad su onomad, prije više od dvije hiljade godina, u Palestini nestali svitci originalnog teksta Mojsijevog Petoknjižja: je li ih možda iz hrama bio uzeo pisar David, ili ih je greškom odnijela čistačica Estera, kad je vraćala one glinene ćupove u Kumran za kauciju, vrag će znati. Kako bilo, dvadeset punih stoljeća nakon toga svećenici, učenjaci i teolozi proučavali su prepisane prijepise njihovih prijepisa, dodavao im je i oduzimao tko je što htio i kako je kome odgovaralo, nastale od toga tri vjere, pa ga svaka tumačila na svoj način, sve dok 1947. stanoviti pastir Muhammed Edh-Dhib sasvim slučajno, tražeći zalutale ovce, nije u nekoj pećini kraj Mrtvog mora pronašao gomilu glinenih ćupova s nekakvim starim pergamentima, a arheolozi senzacionalno objavili da su otkriveni najstariji poznati spisi Petoknjižja.
Tako će valjda biti i kad jednog dana negdje kraj drevne Modriče, u mrtvom, suhom koritu starog toka rijeke Bosne, neki rastreseni pastir izgubi cijelo stado ovaca. I kad tako tražeći zalutale ovce otkrije pećinu punu ćupova sa svicima ispisanim arhaičnim engleskim jezikom. A arheolozi senzacionalno objave da je neki pastir sasvim slučajno, tražeći ovce, pronašao originalni, potpisani primjerak Daytonskog sporazuma iz 1995. godine. Konačni dokaz da mitska zemlja Bosna i Hercegovina nije bila izmišljena i da je zaista postojala.
Što je pak bilo s ovcama, nikad se, jasno, nije saznalo.
Autor/ica 👤Boris Dežulović
