Dežulović: Ubij Srbina koji lajka Baju Malog Knindžu!

Boris Dežulović
Autor 26.3.2013. u 10:22

Nismo tako saznali kakvo oružje lajkaju mladi Hrvati iz Kistanja, koje spotove dijele, koje stranke vole, koju bi povijesnu paradržavu voljeli vidjeti uskrslu, što bi radili homoseksualcima i dokle im je Hrvatska. Salutiraju li dakle junačkom desnicom po glaviću ili Poglavniku.

 

Nacija je odahnula: osmorica polaznika bogoslovije Sveta Tri Jerarha iz manastira Krka – sedmorica iz Srbije i jedan iz Bosne i Hercegovine – prevejana je četnička mladunčad.

Znali smo mi da ih naša mladež nije natamburala tek onako, bezveze, samo zato što su Srbi, morao je biti neki bolji razlog, ne bi naši mirni dječaci, desetak njih što su s metalnim šipkama krenuli oko Kistanja brati šparoge, tek tako, iz čista mira, napali srednjoškolce iz srpskog manastira.

Nakon višednevne istrage hrvatski su istraživački novinari otkrili, eto, da napadnuti bogoslovi imaju otvorene profile na Facebooku, i da se na njima bogami ima što i vidjeti: Bojan M. je, recimo, za ujedinjenje srpskih zemalja i član Facebook-grupe od “Pedeset hiljada onih koji bi voljeli da i danas postoji Republika Srpska Krajina“, Milan S. deklarira se kao Srbin iz Bosne, šešeljevac, ljubitelj Srpske radikalne stranke i Baje Malog Knindže, a Nikola S. osim Šešelja voli i Karadžića i Mladića, zanimaju ga pištolji i na Fejsu lajka pet najjačih “utoka“.

‘Otkriće’

Najgori je pak Momir Đ., najstariji među njima, učenik četvrtog razreda: on ne lajka pištolje, nego odmah kalašnjikov, Srbija je po njemu “od Kistanja do Kosova“, Republici Srpskoj bi trebalo pripojiti Drvar, Glamoč i Grahovo, on bi pedere “palicama, motkama, lancem i kamenjem“, pjeva “da se Dražin barjak vije, ne bi bilo Albanije“, član je Lešinara, navijača banjolučkog Borca, pa dijeli na svom profilu njihove pjesme o Ratku Mladiću i stihove četničke budnice “Na planini Jelici sastali se svi četnici“.

Otkrili tako hrvatski istraživački novinari da su i mladi Srbi nacionalisti, šoveni i homofobi, da jednako zazivaju i četrdeset prvu i devedeset prvu, jednako drkaju na fašiste i lajkaju pištolje, jednako imaju svoje navijačke grupe, svoje heroje-a-ne-zločince i svoje barjake za zapišavanje teritorija. Otkrila tako Hrvatska da su i srpski maloljetnici, srednjoškolci i bogoslovi – budale.

Sedam puta provjeravali istraživački timovi hrvatskih medija Facebook-profile bogoslova iz manastira Krka, i stvarno – svaki put ispali nepojamne balave četničke budale. Doista nevjerojatno i senzacionalno otkriće. Tko bi se tome nadao?

Očekivao bi čovjek u zabačenom srpskom manastiru usred bukovičke pustinje sam skorup srpske mladosti, buduće teologe i filozofe posvećene ekumeni i kozmičkom bratstvu među ljudima, mladiće što čitaju Berdjajeva i sviraju u manastirskom gudačkom oktetu, ali vole sve što vole mladi, pa na Fejsu lajkaju Picassovu izložbu u Zagrebu i dijele spotove Nicka Cavea, vole oni, istinabog, i fudbal, svađaju se je li bolji Messi ili Ronaldo, a bogami su u godinama kad se baci oko i na sisu Kim Kardashian. Kad ono, šta? Kalašnjikov, Šešelj, Draža, Baja Mali Knindža, četnici na Jelici i Srbija do Kistanja. Prosto da čovek ne poveruje!

Kamen pao sa srca

Ako vam je dakle samima sa sobom – barem malo, taman ovolišno – bilo žao klinaca što ih je u bukovičkoj vukojebini zaskočilo u klasičnoj zasjedi, pa im šipkama i nogama polomilo kosti, lijep vam je komad kamena pao sa srca. Dobili su mali kreteni što su i tražili, ko ih jebe, eno im Srbija i Srpska, eno im i Mladić i Karadžić i Baja

Mali Knindža i svi četnici na Jelici, nemamo mi baš toliko empatije da je trošimo na golobrade i golomozge četničke provokatore čiji su očevi bili maloljetni kad je Srbija krenula u rat, a oni umjesto ženskih sisa sline za Srpskom Krajinom.

– Oni su poznati kao provokatori – kaže tako Roko Antić, predsjednik HDZ-a Kistanja, javno raskrinkavši srpski manastir Krka nazvavši ga u novinama “četničkim leglom“. – Osobno sam ih vidio kako pred plakatom generala Ante Gotovine salutiraju nacističkim pozdravom i rugaju se.

Zastanimo na trenutak pred tim prizorom, zaustavimo sliku i pažljivo je pogledajmo. Grupa mladih ljudi stoji pred posterom generala Gotovine desnica podignutih u “sieg heil“. Što je neobično u toj slici? Naizgled ništa, nagledali smo se takvih kadrova proteklih godina, mjerili su ovdje kukuruz i ministri obrane i stranački prvaci i nogometaši i nogometni navijači.

Što je onda ono što je čini neobičnom? Činjenica da su mazgovi s uzdignutim desnicama – Srbi. Kad oni, naime, pred ikonama Domovinskog i ostalih naših ratova salutiraju “sieg heil“, oni se “rugaju“. Ne pokazuju dužno poštovanje. Onakvo kakvo istom gestom pokazuje hrvatska mladost, koja se zbog toga ne prokazuje “provokatorskom“, pa da joj se temeljito istražuju Facebook-profili.

Nismo tako, eto, saznali identitete desetorice napadača na manastirsku četničad, kao što nismo čitali, recimo, Facebook-profile onih desetak ili dvadeset hiljada ljudi što su koji dan kasnije na maksimirskom stadionu oteklih vratnih arterija urlali “Ubij Srbina“: za razliku od otkrića da su mladi Srbi budale, otkriće kako su budale i mladi Hrvati, ne bi valjda bilo dovoljno nevjerojatno i senzacionalno.

Nismo tako saznali kakvo oružje lajkaju mladi Hrvati iz Kistanja, koje spotove dijele, koje stranke vole, koju bi povijesnu paradržavu voljeli vidjeti uskrslu, što bi radili homoseksualcima i dokle im je Hrvatska. Salutiraju li dakle junačkom desnicom po glaviću ili Poglavniku. I koliko u to unose dužnog poštovanja. Pa da napad na bogoslove objasni, recimo, policijski Facebook-profil napadača, a ne policijski Facebook-profil žrtve.

Možda time – složit će se građanska Hrvatska – nije opravdan i legaliziran brutalni napad na Srbe, makar bili Šešelj Jugend, ali jest opravdana i legalizirana mržnja prema njima. Ili barem divna ravnodušnost prema njihovim polomljenim kostima.

Pao nam tako kamen sa srca, pa ga – sve po katekizmu katoličke bogoslovije – možemo prvi baciti.

Slobodna Dalmacija

Boris Dežulović
Autor 26.3.2013. u 10:22

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija