Dirigirano objavljivanje „Panama Papers“-a

Izdvajamo

• Nakon otkrivanja afere „Panama Papers“ čak je i američki predsjednik Barack Obama zauzeo znatno nepristrasniji stav u odnosu na posmatrače i na tzv. grupu nezavisnih novinara istraživača te eksplicite ukazao na eskalaciju pojave udruživanja američkih kompanija sa međunarodnim korporacijama, a s namjerom izbjegavanja poreskih obaveza.

Povezani članci

• Samo plinovod kojega ne smije biti?
• DOSIJE BEZ TRUNKE HRABROSTI: KAKO OD ČOVJEKA NAPRAVITI BISTU
• ZBOG JEDNOG ZLURADOG KOMENTARA: Hajka na Predraga Lucića
• Glad na baterijski pogon, a punjač u Bruxellesu
• Pokret za sekularnu Hrvatsku: Podrška učiteljici koju napadaju roditelji učenika
• Jad i bijeda domaćih neonacija

Foto: indianexpress

Postaje jasno da je svijet kada se radi o aferi „Panama Papers“ suočen sa jednim novim vidom razotkrivanja afera koji je u službi realizacije političkih i geopolitičkih ciljeva

Saeid Abedpour

Protekle je sedmice jedan broj medija – članica  Međunarodnog konzorcija istraživačkog novinarstva (ICIJ) objelodanio dio dokumenata korporacije Mossack Fonseca. Dokumenti se odnose na četrdesetogodišnju djelatnost ove korporacije tokom koje su klijentima posredstvom 214 hiljada različitih institucija pružali pomoć vezano za pranje novca i izbjegavanje plaćanja poreza. Dokumenti sadrže osnovne informacije o nizu aktualnih i bivših političkih dužnosnika kao i nekim poznatim ličnostima iz svijeta sporta, a  koji su skrivali imovinu ili učestvovali u pranju novca. Mossack Fonseca je panamska korporacija koja ima više od četrdeset ureda i službi diljem svijeta. Osnovao ju je Jurgen Mossack 1977.  a 1986.  mu se pridružio Ramon Fonseca. Osnovne djelatnosti korporacije su pravo,  trgovina, investicijsko savjetovanje, upravljanje imovinom te međunarodno registriranje kompanija i korporacija. Tvrtka je na četvrtom mjestu liste kompanija sa sličnim djelatnostima.

Dešavanja počinju prije otprilike godinu dana kada je jedan uposlenik kompanije stupio u kontakt sa njemačkim Zie Deutsche Zeitung i predložio da im ustupi dokumente pri tome ne tražeći nikakvu protuuslugu,  osim zahtjeva da ostane anoniman. Koji je razlog ovakvog njegova postupka? Veoma jednostavan: želio je da objelodani ova krivična djela. Nakon toga je Zie Deutsche Zeitung dokumente ustupio novinarima kao i ICIJ-u. Istraživanje dokumenata i svega vezano za njihov sadržaj otpočelo je juna 2015. i trajalo je devet mjeseci.

Dokumenti sadrže podrobne informacije o ličnoj i tajnoj imovini 72 sadašnja i bivša politička dužnosnika kao i  njihovih porodica i srodnika te pokazuju načine na koje je korištena posrednička firma a u cilju prikrivanja imovine. Pakistanski premijer Nawaz Sharif, ukrajinski predsjednik Petro Porošenko, saudijski kralj, srodnici Bashar al-Assada, premijer Islanda, osobe bliske Vladimiru Putinu samo su neka od poznatih imena koja se nalaze na listi „Panama papers“ . Lista sadrži imena 128 političkih dužnosnika kao i istaknutih ličnosti iz svijeta biznisa.

Curenje 11,5 miliona dokumenata pokazuje kako je ova pravna korporacija na globalnom nivou pružala usluge utajivanja poreza političarima, švercerima drogom kao i velikom broju poznatih ličnosti i sportskih zvijezda. Ovo su rezultati jednogodišnjeg istraživanja ICIJ-a,  Zie Deutsche Zeitung  i preko stotinu drugih novinskih kuća. Od svega istraženog do sada je objavljen samo ograničeni broj dokumenata vezano za izbjegavanje plaćanja poreza i prikrivanja imovine nekih svjetskih političkih ličnosti te nekih vlasnika kapitala koji su u sprezi sa nižerangiranim međunarodnim političkim krugovima. Nakon početne euforije, sada se, a nakon što su svoja stajališta   iznijeli Wikileaks kao i neovisni analitičari a posebno nakon intervjua koji je Ramon Fonseco Mora, jedan od osnivača ove pravne korporacije, dao za kanal Telemetro realnost doima drugačijom nego ju je predstavio tzv. Tim za otkrivanje s predumišljajem. Od samog početka objelodanjivanjem glavnih pokrovitelja koji stoje iza ove afere bilo je jasno da se ovaj način razotkrivanja informacija razlikuje od načina kako su to tokom ranijih godina učinile neke relevantne grupe ili ličnosti za zaštitu ljudskih prava, poput Edwarda Snowdena. Ovaj put se radi o širenju selekcioniranih dokumenata i curenju kontroliranih informacija kojima bi se finansijsko-politički razračunalo sa zemljama i institucijama koje su predmetom istrage inspekcije američkog pravosuđa i finansijskih službi. Prema uobičajenom postupku „razotkrivanja“ kao što je to bilo u slučajevima Wikileaksa, Snowdena, hakerske grupe Anonimusi,  sve se informacije bez ikakva cenzuriranja stavljaju na raspolaganje istraživačima i običnim građanima dok „Panama Papers“ ne slijede ovaj zakon demokracije. Prema navodima tima koji je radio na otkrivanju dokumenata,  grupa od 400 novinara istraživača analizirali su tokom protekle godine ove dokumente uz finansijsku potporu velikih američkih organizacija koje su i same osumnjičene te su radili i rade na selektiranju dokumenata koji se objavljuju u javnosti.

Na temelju dokumentiranih informacija koje su potvrđene u evropsko-američkoj štampi Međunarodnom konzorciju istraživačkih novinara finansijska potpora se pruža u Americi, a na listi sponzora su, između ostalih,  Fondacija porodice Rockefeller, Fondacija Carnegie, Fondacija Ford i drugi. Sigurno nije bez razloga da je u razotkrivanju posljednjih dana prst optužbe uperen ili prema zemljama koje podliježu američkim sankcijama ili prema političkim osobama koje remete novi američki poredak. Naravno o tome da su ove osobe počinile institucionalni kriminal, učestvovale u pranju novca te izbjegavale plaćanje poreza nema nikakve sumnje,  ali ono što je bitno jeste selektiranje i skrivanje većih krivičnih djela koja su smišljeno ignorirana od strane tzv.  tima za razotkrivanje. Među velikim brojem reakcija koje su uslijedile nakon afere „Panama papers“ možda je na promišljanje naveo tekst izjave Ramon Fonseca Mora koji osim što brani svoju pravnu korporaciju ukazuje i na političke slučajeve u finansijskom svjetskom poretku. U intervju za kanal Telemetro Ramon Fonseca Mora eksplicite izjavljuje da nije učinjeno ništa neobično te da je ured objektivno poslovao u okviru kapitalističkog sistema. Prema njegovim riječima: „Ono što smo radili potpuno je u skladu sa zakonom. Pranje novca je segment mehanizma finansijske razmjene u kapitalističkom svijetu,  a svijetu su potrebna kapitalistička društva.“ On također ističe kako je Amerika najveća finansijska oaza na svijetu te da krijumčari opojnim drogama i počinitelji pranja novca svoju imovinu čuvaju u Londonu, New Yorku i Miyamiju a ne u Panami. Ukoliko se riječi Ramon Fonseca More o globalnom finansijskom sistemu promotre znanstvenom logikom one će u potpunosti odgovarati realnosti. Nekoliko mjeseci prije pomenute afere Thomas Piketty, svjetski ekonomski ekspert, u intervjuu za Euronews govorio je o ulozi smanjenja poreza i finansijskih zavjera u procesu ekonomske nejednakosti te istakao kako su klasne razlike i eskalacija ekonomske nejednakosti u današnjem svijetu segment suštine stupnja trenutačnog neoliberalizma koji je zahvatio sve pore finansijskih institucija i međunarodnih konzorcija. U spomenutom intervjuu Piketty je pojašnjavajući globalni finansijski sistem i izbjegavanje plaćanja poreza kazao: „Jedno od velikih pitanja ovih dana jeste mogućnost posjedovanja imovine izvan granica matične zemlje i kada pogledamo u postojeće obrasce ovoga vidimo da je veliki dio finansijskih pitanja sumnjivog djelovanja.“ On je usporedio globalnu ekonomiju i kurs razvoja u Americi u vremenskom intervalu od 30-tih do 80-tih godina XX stoljeća kada je prosječna poreska stopa u ovoj zemlji iznosila 82 % sa kasnijim periodom kada je u vrijeme Ronalda Reagana poreska vrijednost smanjena za 20 % a danas blizu 40 % te je jasno ukazao na  izbjegavanje plaćanja poreskih obaveza i obilje poreskih oaza čime je potvrdio uzajamni odnos između ovoga fenomena neoliberalnog sistema  i jačanja nejednakosti koji je zahvatio sve finansijsko-ekonomske globalne institucije.

Kada se radi o aferi „Panama Papers“ i curenju 11,5 miliona dokumenata te jednogodišnjem istraživanju oko 300 novinara istraživača moglo bi se kazati da se radi o fenomenu „diktiranog razotkrivanja“ koje se prema izjavama posmatrača kojima su ove informacije bile dostupne i za same novinare istraživače ograničavalo na posebne kodove. Ovaj vid „diktiranog razotkrivanja“ za razliku od sličnih provedenih posljednjih godina kada su se – na principu demokracije – informacije bez selektiranja prezentirale javnom mnijenju,  recipijentima nudi samo posredne i međuinformacije. Nakon otkrivanja afere „Panama Papers“ čak je i američki predsjednik Barack Obama zauzeo znatno nepristrasniji stav u odnosu na posmatrače i na tzv. grupu nezavisnih novinara istraživača te eksplicite ukazao na eskalaciju pojave udruživanja američkih kompanija sa međunarodnim korporacijama, a s namjerom izbjegavanja poreskih obaveza. Američki predsjednik je, također, istakao kako je izbjegavanje poreskih obaveza jedan veliki globalni problem, te dodao: „Bogataši i velike kompanije poigravajući se s poreskim sistemom koriste njegove slabe tačke; rade ono što većina poreskih obveznika nije u stanju učiniti.“ Slaganjem kockica ovog mozaika kao što je širenje selektivnih informacija, insistiranje Guardiana na tome da mnoge informacije još nisu procurile, ekonomska logika Pikettyija, izjave Fonsece, odsustvo informacija o izbjegavanju plaćanja poreza velikih svjetskih kompanija na šta je ukazao američki predsjednik Obama,  postaje jasno da je svijet kada se radi o aferi „Panama Papers“ suočen sa jednim novim vidom razotkrivanja afera koji je u službi realizacije političkih i geopolitičkih ciljeva.