Divljački napad na Antu Tomića paradigma je duboke krize u koju je hrvatsko društvo upalo

Dragan Markovina
Autor 3.4.2016. u 12:37

Izdvajamo

  • Onaj tko se pak usudi slobodno iznositi vlastita mišljenja će s jedne strane dekretom ostati bez potpora, a s druge biti izložen fizičkim napadima u vlastitom gradu

Povezani članci

Divljački napad na Antu Tomića paradigma je duboke krize u koju je hrvatsko društvo upalo

Činjenica da je Tomić napadnut u vlastitom gradu dovoljno je užasavajuća

Kad se u budućnosti bude pravila historiografska analiza Splita i Hrvatske s početka drugog desetljeća 21. stoljeća, činjenica da je po drugi put u jedva dvije godine u vlastitom gradu divljački napadnut pisac i novinar Ante Tomić najpreciznije će opisati promatrano doba. Na jednak način na koji je, primjerice javno spaljivanje Feral Tribunea na Pjaci obilježilo devedesete.

Iako je sama činjenica da je Tomić već drugi put napadnut u vlastitom gradu dovoljno užasavajuća sama po sebi, način na koji se to ovog puta dogodilo izrazito je upozoravajući po svakoga tko želi dobro ovom društvu. Dok se prvi napad dogodio na prepad, s očitom namjerom da napadač ostane neotkriven, ovotjedni napad koji se dogodio ispred Doma mladih simptomatičan je zbog dva razloga.

On se prije svega dogodio pred brojnom publikom, dakle bez ikakve namjere skrivanja identiteta, a potom je bio i fizički. Strukturalna razlika između ova dva napada odnosi se na promijenjeni društveni i politički ambijent. Jer ono što ovakvim fizičkim nasiljem poručuje ulična desnica željna linča, sadržajno posve odgovara onome što govore visoki dužnosnici aktualne vlasti.

Hasanbegovićeve optužbe

S te strane Hasanbegovićeva optužba protiv kulturnjaka za jugoslavenstvo i optužba za istu stvar, izgovorena s manje retoričke vještine od strane napadača potječu iz istog uvjerenja da je javno dopušteno zagovarati samo one stavove koje odobri nacionalistička desnica. Onaj tko se pak usudi slobodno iznositi vlastita mišljenja će s jedne strane dekretom ostati bez potpora, a s druge biti izložen fizičkim napadima u vlastitom gradu.

No to što slučaj Ante Tomića predstavlja paradigmu duboke krize u koju je hrvatsko društvo upalo, ne znači da njegov slučaj treba promatrati mimo konkretnog čovjeka kojem se ovakve stvari događaju. Time dolazimo do ključnog momenta nezdrave atmosfere koja se u Splitu uzgaja već duže vrijeme.

Naime, već dugi niz godina u gradu postoji određena grupa ljudi koja je sebi očito zadala misiju da na svaki mogući način izvrijeđa i okleveće manje-više sve splitske autore. Pri čemu ih činjenica da se tu radi o praktično najtalentiranijih spisateljskoj generaciji koju je Split uopće proizveo kroz čitavu povijest, ni najmanje ne obeshrabruje u onome što rade. Štoviše, teško se oteti zaključku da ih na to i potiče.

Sramotne i uvredljive poruke

Konkretan produkt takvog djelovanja je s jedne strane čitav niz sramotnih i uvredljivih poruka upućenih tim autorima, dok s druge strane ovakvi napadi očito prerastaju u pravilo. Pri čemu ne treba izgubiti iz vida da se takvim potezima želi u prvom redu javno osramotiti te ljude, što u mediteranskom imaginariju ima posebnu vrstu simboličkog značenja, no istovremeno ih se želi i ušutkati.

Kako se na Tomiću sada primjenjuje isti obrazac koji se devedesetih primjenjivao na Smoju i Feral, zanimljivo bi bilo promotriti gdje u tom obrascu sebe vidi Robert Pauletić, koji se nedavno pokušao predstaviti kao žrtva vlastitih satiričnih natpisa. Iako smo već naveli uzroke i poticaje ovakvoj vrsti nasilja, činjenica je da izostanak ozbiljne reakcije policije, koja još uvijek nije pronašla prethodnog napadača, a o sankcioniranju poruka mržnje sa gradskih zidova da i ne govorimo, može samo ohrabriti daljnje akcije ovog tipa.

Gole činjenice

Kad na koncu čitav slučaj svedemo na gole činjenice, suočit ćemo se sljedećim: U vlastitom je gradu, nakon iznimno posjećenog Pričigina i ispred mnoštva svjedoka brutalno fizički napadnut jedan od najznačajnijih hrvatskih pisaca. Motivi zbog kojih je napadnut su isključivo politički, a uzrok bi im, naravno posve suludi, moglo biti isključivo Tomićevo pisanje.

o drugim riječima znači da je u hrvatskom društvu sloboda govora postala, ozbiljno fizički ugrožena. S obzirom da je prilikom prvog napada izostala ozbiljna reakcija vlasti, pri čemu je gradonačelnik Baldasar izjavio kako se to svakom može desiti, teško je za povjerovati da će ovog puta, posebno s obzirom na ideološke poruke koje dolaze od strane vlasti biti išta bolje.

Ukoliko se ova procjena pokaže točnom, to će značiti da su, što god ministar kulture i njegov nadređeni o tome mislili, hrvatska kultura i javni mediji ugroženiji no ikad. No više od svega, značit će da je jedan čovjek, koji to ničim nije zaslužio, ostao nezaštićen i sam. Što bi značilo da je društvo izgubilo i posljednje natruhe solidarnosti i empatije.

Telegram.hr

Dragan Markovina
Autor 3.4.2016. u 12:37

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija