Divlji kapitalizam bez moralnog kompasa

Edin Osmančević
Autor 25.3.2022. u 08:44

Izdvajamo

  • Emisija je ogolila gorku istinu katastrofalnog stanja u kome se danas nalaze radnici zaposleni i tekstilnoj i kožarskoj industriji BiH. Uslovi pod kojim danas rade mogu se opisati u dvije riječi kao moderno ropstvo. Prosječna plata jednog radnika „Kavata“ iznosi 470-480 maraka. Dok se ista dječja cipela koju radnik proizvede prodaje na skandinavskom tržištu za preko 1000 kruna (oko 180 KM). Radnici nisu organizovani u sindikat zbog prijetnji otkazima od strane njihovog direktora Smaila Šabića. Prva subota u mjesecu je radna a prekovremeni rad se ne plaća. Trudnice ostaju momentalno bez posla nakon saznanja da su gravidne. Kultura ćutanja i poltronskog, najamnog odnosa prema poslodavcu prožima radnu sredinu u kojoj nema empatije i solidarnosti među radnicima i gdje se o problemima ne priča otvoreno i transparentno zbog straha od gubitka radnog mjesta i represalija. S druge strane cijene u BiH se gotovo i ne razlikuju od cijena u Švedskoj. Prosječna potrošačka korpa za jednu četveročlanu porodicu u BiH je preko 2 000 KM/mjesečno zbog čega radnici moraju uzimati kredite ili raditi extra kako bi preživjeli.

Povezani članci

Divlji kapitalizam bez moralnog kompasa

Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba

Divlji kapitalizam je izgubio moralni kompas ubijajući sve ljudsko u radniku – proleteru. Bojkot njihovih proizvoda i vraćanje vlastitog samopoštovanja davanjem otkaza lošim poslodavcima je jedini pravi odgovor!

Travnik, lijepi grad smješten u srcu Bosne, poznat je po svojoj dugogodišnjoj tekstilnoj, kožarskoj industriji i tradiciji koja se stoljećima prenosila sa koljena na koljeno, sa generacije na generaciju. Vrijedni i čestiti Travničani su ovdje pravili najkvalitetniju obuću i odjeću čija je potražnja nalazila kupce u cijelom svijetu. Nekadašnji privredni gigant „Borac“ iz Travnika u proizvodnji konfekcije zapošljavao je nekad oko 1700 radnika. Najveći broj radnika u „Borcu“ činile su žene. Konfekcija koju su proizvodile postala je prepoznatljiv brend na svjetskim modnim pistama, a poslovnu saradnju firma je imala sa najpoznatijim modnim kućama. Poslijeratna privatizacijska pljačka u BiH nije mimoišla ni „Borca“ uništivši ovaj veliki kombinat.

U Bosni i Hercegovini je prije samog rata 70% tekstilnih i kožarskih proizvoda otpadalo na domaće brendove dok je 30% bilo strano. Danas je taj omjer 90% u korist stranih brendova što ukazuje na svu tragediju naše države i nonšalantan odnos vlasti u uništavanju naše privrede. Ovdje danas egzistiraju vodeći brendovi poput Hugo Boss-a, Adidasa, Nike i niz drugih čiji profit se ne zadržava u našoj zemlji već na račun niskih plata radnika i loših radničkih prava otiče za druge zemlje i puni džepove kapitalista. Naravno da ovakvo stanje ne garantuje održiv razvoj Bosne i Hercegovine.  Država ostaje ne samo bez svog kapitala i novih investicija već i stručnih radnika koji zbog katastrofalno loših uslova napuštaju zemlju.

U srijedu 23. marta 2022. godine na švedskoj TV prikazan je dokumentarni program „Misija – istraga“ (Uppdraggranskning) o švedskoj tvornici dječje odjeće „Kavat AB“. Obiteljska tvornica obuće „Kavat AB“ iz Švedske postoji od 1945. godine. Svojim kvalitetom je dostigla brend jednog od najkvalitetnijih proizvođača dječje obuće u Europi. Jedan prosječni Šveđanin nema pojma da se ova cipela od 2009. godine proizvodi u Bosni i Hercegovini ili tačnije u Novom Travniku. Tvornica „Kavat“ Novi Travnik dnevno proizvodi oko 1.100 pari obuće. Glavno tržište su im skandinavske zemlje, a osim njih, izvoze na tržište Njemačke, Austrije, Belgije i Rusije. Pokazalo se da je etabliranje proizvodnje u BiH bio i te kako isplativ potez; prihodi su uvećani sa 34 miliona švedskih (sek) kruna (ca 6,2 mil. KM) na 130 mil sek (ca 24 mil. KM) prema godišnjem izvješataju u godini prije izbijanja pandemije. Etabliranjem „Kavata“ u Novom Travniku, Bosna i Hercegovina je trebala u stvari  da „uveze“ jedan dio švedske poslovne i socijalne kulture i etike. Međutim, praksa ukazuje na jednu sasvim drugu stranu medalje.

Emisija je ogolila gorku istinu katastrofalnog stanja u kome se danas nalaze radnici zaposleni i tekstilnoj i kožarskoj industriji BiH. Uslovi pod kojim danas rade mogu se opisati u dvije riječi kao moderno ropstvo. Prosječna plata jednog radnika „Kavata“ iznosi 470-480 maraka. Dok se ista dječja cipela koju radnik proizvede prodaje na skandinavskom tržištu za preko 1000 kruna (oko 180 KM). Radnici nisu organizovani u sindikat zbog prijetnji otkazima od strane njihovog direktora Smaila Šabića. Prva subota u mjesecu je radna a prekovremeni rad se ne plaća. Trudnice ostaju momentalno bez posla nakon saznanja da su gravidne. Kultura ćutanja i poltronskog, najamnog odnosa prema poslodavcu prožima radnu sredinu u kojoj nema empatije i solidarnosti među radnicima i gdje se o problemima ne priča otvoreno i transparentno zbog straha od gubitka radnog mjesta i represalija. S druge strane cijene u BiH se gotovo i ne razlikuju od cijena u Švedskoj. Prosječna potrošačka korpa za jednu četveročlanu porodicu u BiH je preko 2 000 KM/mjesečno zbog čega radnici moraju uzimati kredite ili raditi extra kako bi preživjeli.

Divlji kapitalizam je izgubio moralni kompas ubijajući sve ljudsko u radniku – proleteru. Bojkot njihovih proizvoda i vraćanje vlastitog samopoštovanja davanjem otkaza lošim poslodavcima je jedini pravi odgovor!

Edin Osmančević
Autor 25.3.2022. u 08:44