Djelo koje je jednu generaciju učinilo besmrtnom

Edin Osmancevic
Autor 27.7.2017. u 13:25

Djelo koje je jednu generaciju učinilo besmrtnom

Foto: arhiva

Nesumnjivo je da bosanskohercegovačka historija obiluje brojnim primjerima i događajima visoke moralnosti u kome je ”dobro” jasno odvojeno od ”zla”. Jedan od najsvjetlijih trenutaka bosanskohercegovačke historije je nesumnjivo Dan ustanka naroda i narodnosti BiH, 27 juli 1941 godine. Gledajući sa današnje vremenske distance i posmatrajući dugogodišnju moralnu hipokriziju našeg društva u kome je ”zlo” uzelo mjesto ”dobru”, dužan sam da reagujem, podsjetim i zahvalim se antifašistima što su meni i mnogima drugim poslijeratnim generacijama omogućili da živimo u miru, školujemo i obrazujemo se i budemo dostojni sljedbenici univerzalnih ljudskih vrijednosti i humanističkih načela. Trebalo je imati hrabrosti i goloruk se suprotstaviti brojno jačem neprijatelju, domaćim kvislinzima, otimati im oružje i davati svoje živote za ono što je čovjeku najsvetije; slobodu! Pitam se kakav bi bio svijet danas da je fašizam u Europi 1945 pobijedio? Da li bi ja bio rođen? Kakav bi bio čovjek da sam u tom duhu nacizma odgajan?

Europa danas je opstala zahvaljujući tome što je u periodu 1941-´45 imala političare poput Čerčila, Trumana, Ajzenhauera, De Gola, Tita. Svjesni historijske odgovornosti znali su da se ”na utuk može samo utukom”. I danas se ovim ljudima širom svijeta odaje priznanje na liderstvu, ratnoj strategiji u borbi protiv fašističke i nacističke aveti ali i viziji ujedinjene Europé u poslijeratnom periodu.

U zemljama nastalim nakon raspada bivše SFRJ, historijski revizionizam je, ako ne najveća opasnost koja prijeti njenim bivšim republikama onda zasigurno jedna do potencijalnih izvora budućih ratnih konflikata. Rehabilitacije okorjelih ratnih zločinaca, odgovornih za smrt stotina hiljada ljudi, radi se svijesno u skladu sa proklamiranim ratnim ciljevima zasnovanim na teritorijalnim pretenzijama susjednih država.

Zato se pitam, što nam je, što se to dešava u našim glavama kada danas 76 godina nakon herojskog podizanja ustanka obespravljenih i potlačenih, onih kojima je uzeto pravo na život i slobodu, okrećemo glavu od nečega gdje je ”zlo” pobijedilo ”dobro”. Da li je ratna generacija bila pametnija i hrabrija nego naše poslijeratne generacije? U skadu sa Hegelovom filozofijom dijalektike i Darvinovom teorijom ljudske evolucije nešto nije u redu. Jer priznat ćete, svijet nam je odao priznanje u borbi protiv fašizma, a mi to sami osporavamo i ćutimo! Događaj visoke moralnosti u kome je ”dobro” pobijedilo” zlo”.

Meni je odgovor na ovaj nonsens jasan. Ćutanje je odobravanje ”zla”! Ćute kod nas politička elita, bosanskohercegovačka javnost, medijske kuće i vjerske zajednice, ćute o nečemu što je moralno ispravno i čisto! Ćute oni koji su moralno posrnuli kao i oni kojima je hrabrost imaginarni pojam! Ćute oni koji su postali ”poklonici” novih političkih oligarhija i najamnih odnosa pa su ”prodali” i dušu đavolu.

Koliko je naše društvo moralno a u skladu sa tim i njen građanin procijenite i sami. Sukladno pravilima i običajima političara koja utvrđuju naše međusobne odnose i prosuđuju što je ”dobro” a što ”zlo”.

Znam samo jedno: iza etike i morala stoje konkretna djela čovjeka i društva u kojim se ne samo misli na sebe već i na korist društvene zajednice kojoj pripadamo. Svaka generacija u skladu sa vremenskom distancom u kojoj živi daje svoj pečat životnim principima i vrijednostima te iste društvene zajednice. Njihova djela ih otjelotvoruju u moralnim načelima dostojanstvenih čovjeka i univerzalnim ljudskih vrijednosti!

Oni koji su rekli ne fašizmu 27 jula 1941 zaslužuju slavu i moje divljenje. Oni su bili na visini svoje historijske uloge suprotstavljajući se svjetskom i domaćem ”zlu”. Zato će ostati zauvijek besmrtni.

Edin Osmancevic
Autor 27.7.2017. u 13:25

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija