Don’t worry, be Kerry!

Predrag Lucić
Autor 27.2.2013. u 10:02

Don’t worry, be Kerry!

Je li nam Ingrid Antičević Marinović još uvijek smješnija i od Johna Kerryja, državnog tajnika SAD-a, koji je na savršenom engleskom jeziku javno pohvalio američke diplomate »za rad na izgradnji demokratskih institucija u Kirzakstanu«…

– Cijela se zemlja sprda s Ingrid Antičević Marinović i njezinim »Pipl mast trast as!«, samo ti, trafikant, ni slova… Čak se i djeca otvoreno pitaju kamo ide ova zemlja…
– Koja djeca?

   – Pa evo naprimjer četrnaestogodišnji Luka Ž. iz Zagreba koji je Vladi preko facebooka poslao sljedeću poruku: »Nas učenike ‘pjupls’ se u školi ‘haj skul’ jebe za svaku sitnicu. Učimo dva strana jezika ‘engliš i dojč’ plus latinski. Trebamo znati svaku prokletu godinu iz povijesti i svaku formulu iz matematike i fizike. Pa vas ja ‘askam’ koja je uloga našeg ‘edukejšn’ i svih sranja koja trpimo, ako nas u parlamentu predstavlja netko tko nije sposoban naučiti pročitati tekst na engleskom. Zato vas ja pitam, draga naša vlado, gdje je ‘fjučr’ u ovoj jebenoj državi?«

   – I šta mu je Vlada odgovorila?

   – Ništa, naravno. A šta bi mu ti odgovorio?

   – Da će, ako ne bude znao engleski, imat »fjučr« kao hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu. A da mu se, ako ne bude znao ništa osim engleskog, smiješi »fjučr« državnoga tajnika Sjedinjenih Američkih Država.

   – Ne pričaj gluposti! Kako dječak iz Zagreba može postat američki državni tajnik?!

   – A kako je to postao John Kerry?

   – Pa šta fali Johnu Kerryju?! I kako uopće možeš uspoređivat njega i našu Ingrid?!

   – Razlika je drastična: Ingrid na engleskom ne zna izgovorit ni ono što zna na hrvatskom, a John Kerry na engleskom savršeno izgovara i ono o čemu nema pojma.

   – A o čemu to, molim te, američki državni tajnik nema pojma?

   – O onome za šta je plaćen. A on koji je plaćen da vodi američku diplomaciju sebi dopušta da ne zna kako se zove država koja mu je, uzgred budi kazano, ključna srednjoazijska saveznica u afganistanskom ratu.

   – A koja je to država?

   – Kirzakstan.

   – Nikad čuo za tu državu…

   – Zato što nisi slušao govor Johna Kerryja u State Departmentu.

   – A na koju je državu mislio: na Kazahstan?

   – Šta misliš: da je on Borat? Taj Kerry vjerojatno nije ni čuo za Boratovo »Učenje o Amerika kultura za boljitak veličanstveno država Kazahstan«, jer bi iz filma valjda zapamtio s kojim državama Kazahstan graniči, pa onda ne bi javno pohvaljivao američke diplomate za rad na izgradnji demokratskih institucija u Kirzakstanu.

   – A gdje mu je taj Kirzakstan?

   – Negdje između Kongolije i Saudijske Namibije. Jebiga, nije čovjeku za zamjerit… Znaš da Ameri imaju posebne metode učenja: moraju pošteno potaracat zemlju kako bi uspjeli zapamtit kaže li se Irak ili Iran, Afpakistan ili Topganistan, Vijetnam ili Štatijaznam, Kaos ili Lambodža, Hong Kong ili Hongo Kongo, Srbatska ili Hrvija… Prema tome, sretan si dok ne znaju kako ti se država zove. Kad nauče, već je sravnjena sa zemljom.

   – Pričaš gluposti, trafikant!

   – A je li glupost istraživanje što ga je u predvečerje iračkoga rata provelo Nacionalno geografsko društvo – ili što bi Ingrid rekla: Nešnel Džeografik Sosajeti – koje je pokazalo da 87 posto mladih Amerikanaca na zemljopisnoj karti ne zna pronać ni Irak ni Iran, a da ih svega 17 posto zna gdje je na mapi svijeta Afganistan, iako se u to vrijeme već navršila prva godišnjica anglo-američkog napada na tu zemlju?

   – I šta mi time hoćeš reć?

   – Da je američka javnost bila zabrinuta kako će ta djeca danas-sutra ratovat u Iraku, a da nemaju pojma ni gdje se ta zemlja nalazi. A bilo je i onih koji su dovodili u sumnju i staru imperijalističku uzrečicu da je rat najbolji način učenja zemljopisa.

   – Daj, ne gnjavi, trafikant, s tim svojim antiameričkim statističkim budalaštinama! Uostalom, vidiš da su u međuvremenu pronašli Irak…

   – Na silnu radost tamošnjeg pučanstva…

   – Ne davi me s Irakom i Iračanima, nego kazuj na koju je zemlju mislio John Kerry!

   – Pogodi iz tri puta!

   – Da nije Kirgistan?

   –- Svaka čast, amigo! Zaradio si pozivnicu za molitveni doručak u Bijeloj kući, a ti sad biraj bi li radije ispijao jogurt-bruderšafte s Kerryjem ili bi sačekao smjenu vlasti, pa da ti Sarah Palin cvrkuće kako je Sjeverna Koreja američki saveznik i kako je Afrika tamo neka država…

   – A da mi sve to simultano prevodi Ingrid Antičević Marinović?

   – Šta si se uhvatio Ingrid pa Ingrid? Nije ona išla u Strasbourg prevodit šta čuje nego provodit šta joj se kaže!

   – Pa mogla je naučit deset riječi engleskog…

   – Šta će joj deset ako je za uspjeh u svjetskoj politici dovoljno i upola manje?

   – Ma šta je dovoljno?

   – Don’t worry, be Kerry!

Novi list

Predrag Lucić
Autor 27.2.2013. u 10:02

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija