DOPISIVANJE SA ŽIVKOM BUDIMIROM

tačno.net
Autor 27.4.2013. u 16:53

DOPISIVANJE SA ŽIVKOM BUDIMIROM

Piši! Pisš kao nekad dva tri reda…

Piši! Znam da je gužva i da nećeš stići…

Piši! Opiši mjesta, gdje nas dvoje skupa nikada nećemo ići…

(Bijelo Dugme)

U više navrata sam imao priliku da se javno dopisujem sa predsjednikom FBiH Živkom Budimirom. Ta naša dopisivanja su redovno bila objavljivana na socijalnoj mreži „facebook“ i ne samo iz tog razloga ova naša dopisivanja su bila povod mnogobrojnih komentara svjetske „facebook“ publike. Ova pisma su još uvijek dostupna cjelokupnoj domaćoj i svjetskoj javnosti, iako su već pomalo pala u zaborav.

Dopisivali smo se o raznim temama. Živko i ja – on Hrvat, katolik, – ja Srbin (nisam kršten). On general – ja bez vojnog čina. On branitelj – ja odbranjen. On u BiH – ja u Njemačkoj.
On 62. – ja 65. godište. On predsjednik FBiH- ja “samo” direktor njemačke firme…

I tako smo povremeno pisali jedan drugome o svemu i svačemu – ko´dva jarana, kao što to od nas i zahtijevaju pravila SUživota, pravila dobrog SUsjedstva.

Pisali smo jedan drugome naprimjer muzičke komentare. Na Facebook stranici gospodina predsjednika je objavljeno, da su njemu najdraži muzičari Paul McCartney i Marko Perković Thompson. Člana legendarne grupe „The Beatles“ Sir-a McCartney-a sam i sam muzički pratio od moga djetinjstva. Moju prvu gramofonsku ploču (tada nije bili CD-ova i iPODs) grupe “The Beatles” pod nazivom „HELP“ kupili su mi roditelji u mostarskoj robnoj kući “HIT”. Mislim da mi je bilo 10 godina.
17 godina kasnije iz Mostara je nestala i spomenuta robna kuća “HIT”, a (“oslobođenjem” našeg stana) i moja gramofonska ploča “HELP”.

Kvalitet života građana Mostara je 1992. godine prestao biti veliki HIT, a i građani i pučanstvo i staro i mlado molilo je za HELP.

Oko Paul McCartney-a smo Živko i ja odmah bili na istoj talasnoj dužini. Jedino se oko ovoga Marka Perkovića (mislim da je to jedini muzičar na svijetu kojemu je umjetničko ime jedno vatreno oružje, naime strojnica marke “Thompson”) nismo mogli složiti.
Živko je ostao pri svome, ja pri svome.
Al´ među nama dvojicom, između Živka i mene nikad nije bilo ozbiljnijih problema.
I kod najboljih jarana se desi da im se muzički ukusi ne poklapaju, tako smo Živko i ja ubrzo prešli na neke druge teme.

Jednu našu (pismenu) diskusiju sa kraja 2011. godine vam ovdje prenosim uz želju da gospodin predsjednik Živko Budimir dobije pravičan pravni postupak u okviru institucija pravne države Bosne i Hercegovine.
Za sve građane, pa tako i za predsjednika Federacije BiH vrijedi prije svega –
(Njemački – „Unschuldsvermutung“) pretpostavka nevinosti.
Ovaj temeljni princip krivičnog postupka, priznat od svih pravnih država svijeta,  potiče od francuskog kardinala Jean-a Lemoine-a (1250-1330), a glasi:

„svaki čovjek, koji je optužen za neko krivicno djelo se smatra nevinim, sve do trenutka, kada njegova krivica bude dokazana u jednom javnom pravnom postupku u kojem moraju biti obezbjeđeni svi neophodni uvjeti za njegovu odbranu u skladu sa zakonom (§. 11 Član. 1 opšteg statuta za ljudska prava Ujedinjenih Nacija od 1948. godine).

U zemljama EU je „Evropskom konvencijom za ljudska prava“ u § 6 Član. 2 ovo pravilo još i prošireno formulacijom: „Svako lice, koje je optuženo za jedno krivično djelo, važi, sve do zakonskog dokaza njegove krivice, za nevinu osobu“.

Iako se to meni lično relativno rijetko dešava, ipak ponekad imam obavezu i potrebu da se od srca zahvalim jednom kardinalu, kao što je to ovdje slučaj sa kardinalom Jean-om Lemoine-om, za ovu civilizacijsku tvorevinu.

Sergio Sotrić

DOPISIVANJA

———————————————————————————————————————

20.12.2011

Pismo Sergija Sotrića predsjedniku FBiH, gosp. Živku Budimiru (objavljeno na facebook stranici gosp. Budimir), na temu katastrofalnih rezultata u BiH u 2011. godini

———————————————————————————————————————-

Poštovani predsjednice FBiH, gospodine Budimire,
iza nas u Njemačkoj je još jedna uspješna godina. Mjereno po osnovi nominalnog brutonacionalnog dohotka, Njemačka je trenutno privredna država broj 1 u Evropi i broj 4 u svijetu.

Mi imamo sreću da ovdje glasačko tijelo ne bira nacionaliste u savezni parlament. Nacionalne partije ne igraju ni u jednom društvenom segmentu relevantnu ulogu. Na svu sreću kolektivna svijest u Njemačkoj je barem toliko inteligentna, da ne ponavlja dva puta istu grešku. U slučaju da godišnji rezultat ne bi odgovarao interesima 81,8 miliona građana (od toga je više od 10% stranaca), ti isti građani bi vrlo lako odgovorne političare prisilili da se odreknu (“dobrovoljno”) svojih funkcija i da se posvete nekom drugom zanimanju.

Bez obzira, sa kakvim objektivnim poteškoćama ili turbulencijama bi se ti političari susretali. U poslijeratnoj Njemačkoj je uvijek (i u kriznim periodima) bitna samo jedna stvar, a to je REZULTAT!
Ne ko je katolik, a ko je protestant, ko je musliman, a ko pravoslavac, NEGO ko kakav REZULTAT postiže.

U privatnim razgovorima sa visokim Njemačkim političarima, dotični mi postavljaju uvijek jedno pitanje: Kada će građani BiH konačno uzeti svoja demokratska prava u svoje ruke i oprostiti se od “igrača” koji ne postižu (golove) tj. pozitivan rezultat?

Pošto ste i vi kao i nekoliko drugih pojedinaca u BiH direktno (po snazi svoje funkcije) odgovorni za rezultat Bosne i Hercegovine, na kraju ove (za vas kako vi kažete) turbulentne godine ipak morate odgovoriti BiH građanima, ali i svjetskoj javnosti (a naravno i Nijemcima) na ova pitanja:
1.
Zašto je državni dug BiH narastao na preko 10 milijardi $?
2.
Zašto je privredni rast u BiH konstantno u padu?
3.
Zašto je nezaposlenost prešla 40%?
4.
Zašto je BiH na tablici (IWFa) prema plasmanu po mjerilu brutonacionalnog dohotka na 101. mjestu (iza Iraka, Vijetnama, Bangladeša, Rumunije, Libije, Bolivije, Etijopije, Libanona…)?
5.
Zašto je BiH na svjetskom rankingu borbe protiv korupcije na 91. mjestu? Lošije od nje su zemlje kao Gambija, Bolivija, Kosovo itd.? Bolje od nje su zemlje kao što je Liberija, Džibuti, Albanija…?
6.
Zašto se ukupno stanje u BiH nije uopšte popravilo od kada ste vi predsjednik FBiH?

Dragi predsjedniče, vi ste predsjednik (ja nisam). Vi ste odgovorni za ovakav rezultat.
Pa čak i u slučaju da možda niste direktno krivi, vi ste ipak odgovorni, vi ste predsjednik FBiH!

Ovi moji Nijemci očekuju odgovor i očekuju REZULTATE!
Nijemci nisu strpljivi kao Bosanci i Hercegovci!

———————————————————————————————————————-

22.12.2011

Pismo predsjednika FBiH, gosp. Živka Budimira (objavljeno  facebook stranici gosp. Budimira) Sergiju Sotriću na temu katastrofalnih rezultata u BiH u 2011. godini

———————————————————————————————————————–

Poštovani g Sortić,
“Vaši Njemci” kako se vi izražavate ne čekaju odgovor na vaša postavljena pitanja od mene i to iz više razloga, a ja ću vam reći samo dva kako ne bih dužio u odgovoru:
1.
Vaši Njemci koji prate zbivanja u BiH a neki od njih su i akteri istih (kao i ostali iz MZ) jako dobro znaju tko je odgovoran za ovakvo stanje i već godinama od rata pa na ovamo dozvoljavaju tim istim ljudima da ovdje u našoj zemlji rade ono što nikada ne bi tolerirali u svojoj zemlji.
2.
Stanje u BiH, kao i u svakoj drugoj zemlji može krenuti nabolje kada se za društvene promjene stvori dovoljna kritična masa koja je spremna promijeniti odnose u društvu i istovremeno dovoljno svjesna i odgovorna da ne može biti izmanipulirana.

Još Vam se jednom zahvaljujem na vašim komentarima no ujedno vam sugeriram da pored postavljanja pitanja meni i vjerojatno dugima zapitate i sebe što ste to vi učinili da zemlja koju volite bude bolja nego što jeste.

Ja znam da činim svakodnevno ono što je u mojoj moći i ne morate me Vi podsjećati da sam i odgovoran za stanje u njoj jer sam toga i te kako svjestan.
Ipak, moram priznati da mi je pomalo čudno da Vi koji živite izvan nje bolje od nas koji smo tu znate kakvo je stanje i da li je ono bolje ili gore nego na početku godine te da li je možda moglo biti i gore od onoga koje je sada.
Mogao bih još štošta toga komentirati u odgovorima na vaša pitanja i takodjer postavljati pitanja i Vama, no to ću ostaviti za prigodu kada dođete ovdje i prođete ovom zemljom barem manjim dijelom i porazgovarate sa njenim žiteljima te spoznate i sve ugroze ove, za neke koji u njoj ostvaruju enormne prihode i koji su postali vrlo imućni, “neželjene ” zemlje.

————————————————————————————————————————-

22.12.2011

Pismo Sergija Sotrića predsjedniku FBiH, gosp. Živku Budimiru (objavljeno na facebook stranici gosp. Budimir), na temu katastrofalnih rezultata u BiH u 2011. godini

————————————————————————————————————————–

Poštovani gospodine predsjedniče FBiH, gospodine Budimir,

Zahvaljujem se na vašem odgovoru i vašoj analizi situacije u BiH. Želim dobronamjerno da vam odgovorim na vaša pitanja i ponudim možda i nekoliko prijedloga, koji bi vam mogli biti korisni u vašem radu.

Ja Nijemce zovem mojima, jer ih osjećam kao svoje, a i oni tako osjećaju mene. Takođe Mostarce nazivam mojima, jer ih osjećam svojima. Iz toga proizilazi gospodine Budimir, da i vas smatram mojim Mostarcem. Pored toga (privatnog) odnosa vi ste po funkciji predsjednik FBiH (jedne suverene  države), a ja sam vlasnik i direktor jednog cijenjenog preduzeća u Njemačkoj. Time su (možda) stvoreni preduslovi da vi i ja imamo iste ili slične političke ciljeve – naime prosperitet i razvoj BiH (a samim tim i grada Mostara).

a)
Moji Nijemci znaju sigurno SVE (tu ste u pravu). Znaju i ko je počeo i ko šta radi (i ko ništa ne radi), ko se bespravno bogati, ko su ratni zločinci itd. SVE Nijemci znaju, ali nije Nijemac predsjednik FBiH. Da je u BiH Nijemac predsjednik i da je stanje u BiH ovakvo kakvo je, ja bih se tome Nijemcu obraćao puno oštrije i nepomirljivije nego što to činim u odnosu sa vama. Da je Nijemac predsjednik FBiH, već bih odavno pokrenuo kampanje u Njemačkim medijima (pošto mi je to profesija) i koristio sve moguće zakonske mehanizme, da tog Nijemca PODSJETIM da je on kao predsjednik ODGOVORAN i ako se stanje u BiH uskoro ne bi popravilo “zamolio bih ga” DA PAKUJE KOFERE, da se vrati u Njemačku i da BiH prepusti nekim sposobnijim ljudima.

Ali eto, predsjednik FBiH nije Nijemac, to ste (tenutno) vi, tako moram da se obratim vama. A pošto ste mi zemljak, želim da pokušam da vam pomognem (koliko je to u mojoj moći).
Nije mi jasno predsjedniče, kako (kako vi kažete) Nijemci mogu da dozvoljavaju (kako vi kažete) tim istim ljudima da ovdje u našoj zemlji rade ono što nikada ne bi tolerirali u svojoj zemlji? Pa kako to mogu (i smiju) Nijemci i MZ da nekome nešto dozvoljavaju u NAŠOJ zemlji?
To ne mogu (i neću) da razumijem.

Bez obzira na Nijemce (trenutno) STE VI PREDSJEDNIČE i još nekoliko političara na vodećim položajima NOSIOCI CIJELOKUPNE ODGOVORNOSTI prema BiH I njenim građanima! Te odgovornosti ste (kako vi kažete) i te kako svjesni.

Nažalost niti meni u mojoj firmi, a niti vama u BiH ne pomaže fraza: …“ja znam da činim svakodnevno ono što je u mojoj moći. Od mene osobno moji radnici (većinom Nijemci) očekuju samo REZULTAT. Njih uopšte ne interesuje šta je u mojoj moći, a šta je možda izvan mojih mogućnosti. Nažalost ja sam taj koji je ODGOVORAN za sve (i dobar i loš rezultat). A sigurno je tako (ako nije još i gore) kod vas.
Građane BiH, a i moje Nijemce će na kraju godine interesovati SAMO REZULTAT!

Ja se ne osjećam krivim za ove društvene zakone – ja nisam izmislio ni kapitalizam, ni parlamentarnu demokratiju, a ni fudbal. I u fudbalu (nogometu) je jedino važan REZULTAT, a ne da li neki igrač čini sve što je u njegovoj moći.
Ljudi žele samo pobjednički REZULTAT – od mene moji uposlenici, od trenera i od fudbalera (nogometaša) navijači, a od predsjednika građani.

Ako su vam Nijemci problem, predlažem vam sljedeće:
angažujte stručnjaka / savjetnika za Nijemce. Ako hoćete da uštedite državna sredstva, angažujte mene! Ja ću vam BESPLATNO dotjerati Nijemce u red. Ako ne postignem zadovoljavajući rezultat – jednostavno me zamjenite sa nekim boljim od mene. Vi se ne obraćate za pomoć istinskim stručnjacima, a ja sam stručnjak za Nijemce (znam kako dišu).

Jučer sam primio dva telefonska poziva (jedan iz Ministarstva vanjskih poslova Njemačke u Berlinu, a drugi iz Njemačke ambasade u Sarajevu). Povod tih poziva su javni istupi na vašoj (oficijelnoj) facebook stranici od osoba Trpimira Gudara i Dalia Nasius (povodom vaše čestitke praznika hanuke Židovskoj zajednici BiH). Ova dva (ne želim da ih nazovem gospodom) pojedinca vrijeđaju javno na vašoj stranici jevrejski narod i veličaju Adolfa Hitlera. Kao što rekoh, primih jučer ova dva poziva u kojima su me (povodom moje žalbe) sagovornici ubijedili, da ne komuniciram ovu SRAMOTU u njemačke medije (tu imam puno poslovnih saradnika), već da će oni pokušati prvo da vama skrenu pažnju na ovaj incident…

Kao što rekoh, predsjedniče, ja umijem sa Nijemcima, ali vi ne tražite kompetentne saradnike. Ja bih vam Nijemce  u roku od mjesec dana (nisam nikada do sada pričao šuplje priče) doveo u poziciju da rade samo u interesu NAŠE ZEMLJE i da ne opravdavaju ni jednu jedinu stvar, koju Nijemci ne bi dozvoljavali u Njemačkoj. A ako bi ipak pokušali (kako vi kažete) da dozvoljavaju tim (nekim) istim ljudima (ne znam na koje ljude mislite) da u BiH rade ono što nikada ne bi tolerirali u svojoj zemlji, onda bi vam ja predložio predsjedniče, da taj slučaj prepustite meni. Ja bih to vrlo rado u Berlinu riješio. Po prirodi stvari su Nijemci spremni, da budu naši prijatelji. Ali i sa dobrim prijateljem razgovaram malo drugačijim tonom, ako počne da se petlja u moje private stvari.

Samo jedan primjer iz Njemačke:
vi ste se sastali 17. prosinca u Saarbruckenu sa članicom Europskog parlamenta (član partije CDU) – gospođom Doris Pack. Ako ste htjeli da posjetitie vašu dobru drugaricu, u tom slučaju ne bih imao ništa protiv toga. Al, ako su to bili razgovori na državnom nivou onda sam vrlo zabrinut za vas i za BiH. Evo zašto:
– Gospođa Doris Pack nije na vašem nivou! Vi, kao predsjednik FBiH treba samo da se sastajete, sa predsjednicima, podpredsjednicima, ministrima ili vrlo važnim ličnostima!
– Gospođa Doris Pack (nadam se da mi neće uzeti za zlo) je jedna simpatična starija dama bez ikakvog uticaja u Njemačkoj i Evropi. U Njemačkoj ima jako mnogo takvih političara, kojima zbog nekih starih zasluga ili zbog lojalnosti “poklone” da se malo “zabavlja” sa Evropskom politikom. Ova gospođa je potpuno nebitna u njemačkoj političkoj eliti. Bolje bi vam bilo da se sljedeći put sastanete sa nekim pjevačem Njemačke narodne muzike (Volksmusik). Bar ćete se možda dobro nasmijati, a postigli biste isti politički rezultat za BiH – naime: NIKAKAV.

b)
Slažem se sa vašom tezom o kritičnoj masi! Idemo odmah sa teorije u praksu. Evo ja se odmah nudim, da u roku od 24 sata (mislite da je to nemoguće – varate se) zajedno sa vama izgradim kritičnu masu. Ja sam spreman promijeniti odnose u društvu, ja sam svjestan, ja sam odgovoran, a do sada me niko nije uspio izmanipulirati! Ako želite kritičnu masu, pozovite me, moj broj telefona se nalazi na mojoj facebook stranici!

c)
Hvala vam na sugestiji da pored postavljanja pitanja vama, prvo upitam sebe šta sam ja učinio da zemlja koju volim bude bolja nego što jeste. Potpuno ste u pravu – tako mi je uvijek govorila i pokojna mati: …“pometi ti prvo ispred svojih vrata mali“. Odgovaram vam rado na to pitanje u skraćenom obliku šta sam ja do moje 46-te godine uradio za zemlje koje volim (prije sam imao Jugoslaviju, a danas imam BiH, a i ostale bivše republike, a sada države i dalje volim):
1.
Rodio sam se 13.11.1965. u Mostaru, sokak Braće Seva, odmah uz ulicu Maršala Tita (priznajem, moje rođenje još nije bio nikakav poseban doprinos mojoj zemlji i društvu).

2.
Kao mali sam se u tom sokaku igrao sa svojom malom rajom, igrao se sa malim Hrvatima, malim Muslimanima, malim Srbima i ostalom malom rajom. Tu u tom sokaku sam naučio sve što i danas znam o ZAJEDNIČKOM životu. Takozvani SU- život tada nismo poznavali.
Ja danas i u Njemačkoj primjenjujem isključivo zajednički život, u SU- život u Njemačkoj se ne razumijem.

3.
Kasnije sam živio u ulici Stjepana Radića. Išao sam u 10. osnovnu školu „Braća Ribar“, bio odličan đak i imao zaključno sa osmim razredom sve petice. Paralelno sam išao u Muzičku školu na Musali (učio sam da sviram klavir) i trenirao plivanje (išao i na republička takmičenja) u plivačkom klubu „Velež“.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa, zemlja u kojoj sam tada živio nije postala gora. A da li je postala bolja?

4.
Kasnije sam išao u gimnaziju „Aleksa Šantic“ – jezički smjer. Sve moje drugarice i drugove (raznih nacionalnosti) iz školskih dana redovno srećem i u Zagrebu i u Beogradu i u Sarajevu, a pogotovo u Mostaru. Prošli ratovi nisu narušili naše drugarstvo (iako nismo u svemu istih pogleda), mi smo i dalje RAJA!
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa, zemlja u kojoj sam tada živio nije postala gora. A da li je postala bolja?

5.
Učestvovao sam dobrovoljno na dvije omladinske radne akcije (ORA), 1979. gradio (besplatno) sa Mostarskom rajom 4 sedmice hidroelektranu „Đerdap“ u Vojvodini, a 1980. godine 4 sedmice skijaške terene na Jahorini i Bjelašnici (smješteni smo bili u Sarajevu) u toku priprema za olimpijadu u BiH. Mislim da se i danas neko skija po tim skijaškim terenima, a nekoliko dana smo radili i na gradilištu olimpijske dvorane „Zetra“.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa, zemlja u kojoj sam tada živio nije postala gora. A da li je postala bolja?

6.
Svirao sam klavir i pjevao (naravno besplatno) kao solista u ansamblu „Mostarske Kiše” od 1981. do 1988. godine (sa prekidom zbog služenja vojnog roka). Mi smo svojom pjesmom, ali i ponašanjem pronosili duh Mostara po čitavoj Jugoslaviji i širom Evrope. Mi nismo pjevali samo pjesme o Titu, nego i pjesme svih naših naroda i narodnosti (u repertoaru smo tada imali i pjesmu “Lijepa naša” – sadašnju himnu države Hrvatske – koju se tih godina nisu usuđivali pjevati (niti su znali tekst) današnji “veliki” Hrvati, a mi smo je redovno izvodili na nastupima). Sa velikom većinom drugarica i drugova (raznih nacionalnosti) iz vremena “Mostarskih Kiša” redovno kontaktiram. Prošli ratovi nisu narušili naše drugarstvo (iako nismo u svemu istih pogleda), mi smo i dalje RAJA!
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa, zemlja u kojoj sam tada živio nije postala gora. A da li je postala bolja?

7.
U period 1988 /1989 godine sam bio jedini Mostarac koji je oficijelno izdavao sopstvene gramofonske ploče (tada nije bilo CD-ova) i kasete za Jugoslovensko tržište. Moja muzička djela su izašla kod izdavačke kuće PGP RTB (produkcija gramofonskih ploča radio televizije Beograd). U tom period ste me mogli vidjeti na mnogim televizijskim programima (svih republičkih stanica), slušati na radio stanicama, a posmatrati moje slike u štampi (tih godina je bio vrlo čitan tabloid AS). Želja Samardžić (sa kojim sam često nastupao u okviru programa “Mostarskih Kiša”) nije u tom period (nažalost) uspjevao da se probije i da izda gramofonsku ploču (iako je bio pjevački puno talentiraniji od mene), al´radujem se da je to je i Želji ipak uspjelo (kao što vjerovatno znate) nekoliko godina kasnije.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa, zemlja u kojoj sam tada živio nije postala gora. A da li je postala bolja?

8.
Studirao sam na pravnom fakultetu univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Najbolju ocjenu (9) sam dobio iz Rimskog i porodičnog prava.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa, zemlja u kojoj sam tada živio nije postala gora. A da li je postala bolja?

9.
1990. godine sam (sa jednim partnerom) u Mostaru osnovao jedno od prvih privatnih preduzeća sa nazivom “Media Mostar” d.o.o. Preduzeće se bavilo organizacijom kulturnih manifestacija. Organizovalo je koncerte i turneje poznatih umjetnika (npr. grupe “Leb i Sol”) širom Jugoslavije. Preduzeće “Media Mostar” je tada posjedovalo najveći profesionalni razglas u Hercegovini (kupljen u Njemačkoj i u Zagrebu). Jedan od posljednjih koncerata, koje sam organizovao u Mostaru je bio fantastični koncert poznate hrvatske umjetnice Josipe Lisac u dvorani tadašnjeg kina “Partizan” u ulici Alekse Šantica.
Koncert je bio rasprodat. Tražila se karta više…
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa, zemlja u kojoj sam tada živio nije postala gora. A da li je postala bolja?

10.
Ponekad sam (više iz hobija) radio na tadašnjem (bio je samo jedan, jedinstveni) „Radio Mostaru“. Tu sam sa kolegom Denisom uređivao i vodio (uživo) emisiju:
“pop rock kladionica”.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa, zemlja u kojoj sam tada živio nije postala gora. A da li je postala bolja?

11.
Sklopio sam brak 1991. godine sa Sanjom Bošković (Mostarka – otac Hrvat, majka Muslimanka), sa kojom sam se devet godina prije toga zabavljao i sa kojom sam još uvijek u braku. Vjenčali smo se u Sarajevu. Imamo jedno dijete. Nismo se vjenčali ni u crkvi ni u džamiji, al´ako mi je to neka mana, nema problema – možemo da ponovimo Sanja i ja – nije još kasno. Ipak, evo (hvala i Bogu i Alahu) još stoji naš brak bez pomoći crkve, bez salameta džamije.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa, zemlja u kojoj sam tada živio nije postala gora. A da li je postala bolja?

12.
U Njemačku sam sa suprugom došao „dobrovoljno“ (kao izbjeglica) 1992. godine. Nisam htio, da kao moj pokojni otac čekam u stanu u Mostaru, da i mene kriminalci u crnim košuljama i sa fašističkim znamenjem odvedu u logor HOS-a. Moj otac je 1992. godine kao penzioner  “dobrovoljno” otišao u logore (Dretelj, Heliodrom, Lora itd. dug je spisak), a ja sam “dobrovoljno” otišao u Njemačku. U Njemačkoj sam zvanično odbio da primam bilo kakvu socijalnu pomoć od Njemačke države (koju su tada primale izbjeglice iz Hrvatske i BiH). Imali smo supruga i ja tada zadnju rezervu ušteđevine od 1900 DM. Ubrzo nakon toga, našao sam i prvi posao u Njemačkoj (prao sam tanjire u jednom restoranu).

Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj sada zivim (Njemačka) nije postala gora. Umjesto da nam kao izbjeglicama Njemačka država plaća stan i socijalnu pomoć, zdravstveno osiguranje itd. (što bi Njemačku državu koštalo za nas dvoje otprilike 20.000 DM godišnje, mi smo plaćali Njemačkoj državi porez na lični dohodak, a stan smo naravno plaćali sami od sopstvenih prihoda.

13.
U periodu od 1992 – 1996 smo supruga i ja uglavnom radili vrlo teške (primitivne) poslove. Uglavnom u posljepodnevnim i večernjim satima. Prije podne smo išli u školu za usavršavanje Njemačkog jezika. Školu smo plaćali sami. Nakon godinu dana pranja tanjira u restoranu u kojem sam radio, moj tadašnji šef me unaprijedio u šefa noćne smjene, gdje sam bio odgovoran za 15 radnika, obračun, 3 kase, trezor itd. Poslije polaganja svih mogućih ispita Njemačkog jezika, studirao sam pravne nauke na “Ruhr Universität” u gradu Bochumu. Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj sada živim (Njemačka) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez i nisam pravio nikakve probleme.

14.
Prva kulturna manifestacija, koju sam 1996. u Njemačkoj organizovao je bila Izložba (sa muzičkim programom) pod nazivom “Alte Brücke” in Mostar (Stari Most u Mostaru). Izložbu su otvorili svečanim govorima: ambasador ambasade BiH u Njemačkoj, ambasador Hrvatske u Njemačkoj, Visoki Evropski izaslanik Klaus Metcher i moja malenkost.
Lista poznatih i relevantnih ličnosti koja su tada preuzele „Schirmherrschaft“ (pokroviteljstvo) za tu izložbu je vrlo dugačka. Samo poneke da spomenem: Gradonačelnik grada Dortmunda (gdje sam tada živio – grad sa 650 000 stanovnika), Hans Koschnik (tadašnji administrator EU u Mostaru), Klaus Hänsch (tada predsjednik Evropskog parlamenta), mnogo parlamentaraca „Bundestaga“ (Njemačkog saveznog parlamenta) pa sve do menadžera gosp. Michael Meier – Glavnog direktora (manager) tadašnjeg Njemačkog i Evropskog fudbalskog prvaka – Borussia Dortmund (BVB). Interesovanje prvenstveno njemačke javnosti i medija povodom ove izložbe o Starom Mostu je bilo ogromno.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj sada živim (Njemačka) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez i nisam pravio nikakve probleme.

15.
Osnivam u Njemačkoj 1997. godine, zajedno sa suprugom, privatno preduzeće pod vrlo simboličnim nazivom (MOSTAR Promotion GmbH). Početni kapital, koji je po Njemačkim zakonima potreban za osnivanje jednog ovakvog pravnog lica – GmbH (50.000,- DM) smo supruga i ja uštedjeli od tada vrlo malih plaća i time da smo se sve te godine “dobrovoljno” odrekli i ljetovanja i zimovanja, a u to vrijeme nismo kupili ni auto (što je u zemlji automobila – Njemačkoj vrlo čudna pojava), nego smo se vozili tramvajem ili išli pješice.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj sada živim (Njemačka) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez i nisam pravio nikakve probleme.

16.
Vrlo brzo je firma MOSTAR Promotion GmbH postal poznata širom Njemačke, a nakon toga u Evropi i svijetu. Ja sam po broju internacionalnih kulturnih manifestacija koje organizujem u toku godine (gledano po porijeklu), ubjedljivo najveći producent internacionalnih kulturnih manifestacija u Njemačkoj (a možda i u EU), a koji je porijeklom sa prostora bivše Jugoslavije. Žao mi je samo, što nakon onog mog koncerta Josipe Lisac koji sam organizovao u Mostaru, do danas nisam organizovao ni jednu kulturnu manifestaciju sa umjetnicima sa područja bivše Jugoslavije. Ali možda ću sljedeće godine konačno naći vremena i za to.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj sada živim (Njemačka) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez i nisam pravio nikakve probleme.

17.
Od 2007. godine sam predsjednik privredne komore IDOM (Initiativverband Dortmunder Musikwirtschaft – u prijevodu komora muzičke privrede grada Dortmunda). Ovu dužnost obavljam ehrenamtlich (besplatno).
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj sada živim (Njemačka) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez i nisam pravio nikakve probleme.

18.
od 2005. naša Firma MOSTAR promotion GmbH rukovodi i upravlja sa dvoranom za Events (Veranstaltungshalle) pod imenom „Essigfabrik“. To je u tom segmentu (kapaciteta do 2000 posjetilaca) širom svijeta jedna od najpoznatijih adresa u najvećem gradu (Kölnu) najmnogoljudnije od ukupno 16 njemačkih drzava – Nordrhein – Westfalen (NRW).
Tu nastupaju dan za danom renomirani umjetnici u svim muzičkim segmentima, a organizujemo i filmske festivale, pozorišne predstave itd.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj sada živim (Njemačka) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez i nisam pravio nikakve probleme.

19.
U isto vrijeme u BiH (državi u kojoj privremeno ne živim) redovno plaćam porez (što se može vrlo lako provjeriti u poreskoj upravi u Mostaru). 2003. godine sam srušio kuću u kojoj sam se rodio (jer sam htio da je proširim, a stara kuća i temelji su bili trošni) u sokaku Braće Seva odmah do ulice Maršala Tita u Mostaru (danas to neki zovu “lijeva strana”) i uložio svoja sredstva u izgradnju nove kuće (bez korištenja bilo kakvih donacija). Naravno da sam kompletan građevinski materijal tada kupovao u BiH, a izvođač radova je bila mostarska firma.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj (privremeno) NE-živim (BiH) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez, ulagao svoja lična finasijska sredstva i nisam pravio nikakve probleme.

20.
Također nisam prodao ni drugu kuću (poslovni prostor) niti dio treće kuce (poslovni prostor), koje posjedujem (i koje sam i prije rata 1992. godine posjedovao – zemljište mi je djedovina) u prominentnom dijelu Zagrebačke ulice u Mostaru (danas to neki zovu “desna strana”).
U obadva moja objekta posluju dva renomirana mostarska preduzeća, čiji su vlasnici Mostarci hrvatske nacionalnosti. Oni, kao zakupoprimci, plaćaju redovito kiriju, a ja od te kirije naravno redovito plaćam porez na prihod u Mostaru.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj (privremeno) NE-živim (BiH) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez, ulagao svoja lična finasijska sredstva i nisam pravio nikakve probleme.

21.
2006. godine sam kuću u Zagrebačkoj ulici (poslovni prostor) u saradnji sa zakupoprimcem proširio i dogradio otprilike 120 m2. Tu sam naravno ulagao isključivo lična finansijska sredstva. Naravno da sam kompletan građevinski materijal tada kupovao u BiH, a izvođač radova je i ovdje bila jedna mostarska firma. Naravno da sam za ovaj “poduhvat” dobio sve moguće urbanističke i građevinske dozvole (zaključno sa uporabnom dozvolom), što je naravno koristilo gradu Mostaru. Jer sam plaćanjem svih mogućih dadžbina (više hiljada Eura) direktno doprinjeo finansiranju budžeta grada Mostara.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj (privremeno) NE-živim (BiH) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez, ulagao svoja lična finasijska sredstva i nisam pravio nikakve probleme.

22.
Iako je moja supruga bila izrazito protiv toga, iako je to možda sa privredne strane gledano i u situaciji u kojoj se trenutno nalazi BiH TOTALNO BESMISLENO, ja sam u januaru ove godine U MOSTARU OSNOVAO PRIVATNO PREDUZEĆE! Ime preduzeća je:
MO Promotion d.o.o. Uglavnom mi se svi, kojima sam ovaj moj “poslovni” potez saopštio, SMIJU U LICE (kao da sam najveća hablećina – mostarski izraz, a znači otprilike glupan), al´nadam se da mi se barem vi predsjedniče FBiH nećete smijati zbog toga (pošto ste me vi sa pravom pitali šta ja činim da zemlja koju ja JOŠ UVIJEK VOLIM bude bolja nego što jeste). Meni je poznato, da svi ratni profiteri iznose iz BiH novac i polažu ga na banke na Zapadu. AL´ JA NISAM PROFITIRAO OD RATA! Ja ulažem novac (koji u Njemačkoj krvavo zaradim) ne samo u Njemačku nego i u BiH. Zbog toga se svađam sa suprugom (koja čak posjeduje i Hrvatsku domovnicu), jer je ona protiv tih privrednih (samoubilačkih) akcija. A ja ipak vjerujem, da će doći vrijeme, da i u BiH mogu da se razvijaju (pošteni i legalni) poslovi. Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj (privremeno) NE-živim (BiH) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez, ulagao svoja lična finasijska sredstva i nisam pravio nikakve probleme.

23.
Od 2001. godine, pa do danas, ja i moja familija nismo išli nigdje drugo na odmor (a mogli smo sebi priuštiti Španiju, Francusku, Monako, Havaje itd.) nego u Hrvatsku i u BiH (uglavnom Mostar). Tu smo ostavljali svoj novac (takse za autoput, točili benzin, plaćali račune u restoranima i hotelima, kupovali u prodavnicama itd.). Vjerujte mi kada vam kažem, da bi nas Španija pa čak i Havaji jeftinije došli. Znate kakvi su naši običaji, kesa tamo, poklon ovamo, bakšiš tamo, pa opet plati ceh za čitav sto u restoranu. I opet se svađam sa suprugom, zašto ne odemo kao i drugi (normalni) zapadnjaci za trećinu tog novca u npr. Tunis.
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj (privremeno) NE-živim (BiH) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez, ulagao svoja lična finasijska sredstva i nisam pravio nikakve probleme.

24.
Moja supruga i ja podržavamo finansijski sve ove godine dijelove naše (multi-nacionalne) familije (one koji su najslabiji, one koji su najbolesniji i kojima je najpotrebnije) redovnim mjesečnim uplatama iz Njemačke u BiH. Mi ne čekamo ni Božić ni Bajram, nego šaljemo mjesečno.
Mislim da od ovoga našeg (malog) doprinosa zemlja u kojoj (privremeno) NE-živim (BiH) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – jer ovi socijalno ugroženi (divni) ljudi ovaj novac uglavnom koriste za kupovanje prehrambenih namirnica, plaćanje računa itd.

25.
Pošto u Hrvatskoj posjedujem (mali apartman 29 m2 ) nekretninu na Jadranu, plaćam hrvatskoj državi naravno sve dadžbine kao i struju, vodu i ostale račune. Početkom sljedeće godine ću vjerovatno i u Zagrebu osnovati privatno preduzeće. Nemojte se začuditi, ako se ime preduzeća (U Zagrebu kažu tvrtka) bude zvalo MOSTAR ili nešto tome slično. Dobro, znam naravno – nije Zagreb BiH. Ali i Hrvatska mi je draga zemlja!
Mislim da od ovoga moga (malog) doprinosa zemlja u kojoj NE-živim (HRVATSKA) nije postala gora. Postala je sigurno bolja – redovno sam plaćao porez, a ulagaću i svoja lična finasijska sredstva i neću praviti ni u Hrvatskoj nikakve probleme.

Na kraju bih htio da podvučem, da u Njemačkoj NE DAM nikome da mi pljuje na:
Jugoslaviju, BiH, Hrvatsku, Srbiju, Makedoniju, Sloveniju, Crnu Goru, a NE DAM nikome da pljuje ni na MOJU Njemačku!

Vrlo se radujem prvoj prigodi, da vam i lično (pri mome dolasku u BiH ili vašem dolasku u Njemačku) odgovorim na ptanja koje mi još želite postaviti. Nadam se da ću poslije tog razgovora biti u mogućnosti da još više doprinesem razvoju zemlje u kojoj (privremeno) NE-živim (BiH), a koja je još uvijek MOJA, a naravno i VAŠA i u kojoj ste vi (trenutno) predsjednik FBiH.
S postovanjem S. Sotrić
————————————————————————————————————————

23.12.2011.

Pismo predsjednika FBiH, gosp. Živka Budimira (objavljeno  facebook stranici gosp. Budimira) Sergiju Sotriću na temu katastrofalnih rezultata u BiH u 2011. godini

———————————————————————————————————————–

Poštovani g. Sortić,
Vaše aktivnosti i dostignuća impresivni, no ipak Vam moram ukazati da su neke Vaše pretpostavke pogrešne kao i to da vam je poznavanje prilika nepotpuno pa je to vjerojatno uzrok i nekih upitnih stavova i zaključaka.
1.
F BiH nije suverena država već jedan od od dva entiteta suverene države BiH. Doduše ima onih iz drugog entiteta koji sve rade da nestane BiH pa da entiteti postanu suverene države, no na njihovu žalost to nije tako i neće niti biti.
2.
Još uvijek je u BiH vrhovni autoritet OHR i Visoki predstavnik, što implicira da to nije niti jedan lokalni dužnosnik pa čak niti članovi predsjedništva BiH.
3.
Institucija Vijeće za implementaciju mira koju čine veleposlanici 9 zemalja u BiH ima ovlasti nad OHR-om i može sankcionirati i lokalne političke predstavnike sukladno takozvanim Bonskim ovlastima. Njemački veleposlanik je od utvrđivanja te institucije član tog Vijeća.

Mogao bih još tako puno toga nabrajati, ili polemizirati sa Vama o Vašim stavovima ili ocjenama o stanju u BiH no to mi uistinu vrijeme ne dozvoljava.
No, vrlo važnim smatram za približiti Vam a to je da u BiH ne postoji neovisni pravosudni sustav te da je on kontroliran upravo od najkorumpiranijih političara koje je ustoličila međunarodna zajednica u BiH poput Milorada Dodika i Dragana Čovića. Kada su prigrabili moć uspostavili su apsolutnu kontrolu nad svime.
Tu je g. Sortić odgovornost MZ za stanje u BiH a ja ću ga opet iznijeti na samo dva primjera:
1.
MZ nam silom nametne Daytonski sporazum kome je Ustav sastavni dio i u taj Ustav ugradi entitete kao sastavnice BiH, a entiteti kao administrativno-teritorijalne organizacijske cjeline ne postoke niti u jednoj državi na svijetu. Sada kada se vidi da je država zbog takvog Ustava nefunkcionalna traže od nas da takav Ustav mijenjamo na demokratski način. Kako kada jednima takav odgovara a ti imaju mehanizam VETA.
2.
MZ na silu postavi Milorada Dodika za Premijera Republike Srpske (SFOR helikopterima ganjao zastupnike u Parlamentu RS-a da mu osiguraju većinu pri izboru) pa kada on uspostavi apsolutnu kontrolu nama poručuju on je demokratski izabran i mi ga ne smijemo sankcionirati.

Zato mi g. Sortiću Daytonski sporazum zovemo luđačkom košuljom koju nam je navukla MZ a preko Vijeća za implementaciju mira i OHR-a uredno održava zavezanom tu košulju.

Srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem za Vaše interesiranje i savjete za koje sam zahvalan, no ipak mi se čini da mi sami svoju muku najbolje poznajemo.
Što se tiče moga rada a i rezultata, ja ih se ne stidim i fraza koju sam napisao kako svakodnevno činim ono što je u mojoj moći nije zato što ne činim dovoljno već da ne
govorim i činjenju onoga što je i izvan mojih kompetencija ili ne spada u moj djelokrug rada.
S poštovanjem.

————————————————————————————————————————-

26.12.2011.

Pismo Sergija Sotrića predsjedniku FBiH, gosp. Živku Budimiru (objavljeno na facebook stranici gosp. Budimir), na temu katastrofalnih rezultata u BiH u 2011. godini

————————————————————————————————————————-

Poštovani gospodine predsjednice FBiH, gospodine Budimir,
zahvaljujem se na vašem ponovnom odgovoru. Nisam želio da vam (pred) i u toku Božićnih praznika odgovaram, tekstovima političkog karaktera. Smatrao sam da je bilo primjerenije tih dana građanima (katolicima i evengelistima) širom svijeta, a naravno i u BiH zaželjeti sretan Božić, što sam na mojoj stranici (kao i na vašoj) i u brojnim ličnim čestitkama i učinio. Pošto svi praznaci (nažalost) brzo prođu, pa evo i Božić 2011., vraćam se (nažalost) manje ugodnim stvarima tj. političkim temama.

Gospodine Budimir nije moje poznavanje prilika nepotpuno (iako nemam mnogo vremena da se bavim izučavanjem situacije, a ne nalazim se svakodnevno već samo ponekad na licu mjesta).

Meni je poznato:
a) da Federacija nije suverena država i da je jedan od dva etniteta u BiH,
b) da je u BiH još uvijek (NAŽALOST) vrhovni autoritet OHR,
c) da u BiH (NAŽALOST) institucija Vijeće za implementaciju mira ima ovlasti nad OHR itd.

Sve mi je to (NAŽALOST) poznato, što ne znači da sam ja (smatram se građanskim demokratom) spreman da prihvatim ovo (gore navedeno) stanje kao vječnu i nepromjenljivu kategoriju. Na vama (a i na nama) je, da borbom za (ISTINSKE) promjene, otvorimo mogućnosti za poboljšanje u okruženju u kojeme živimo. A do današnjeg dana su propadala nedemokratska uređenja od Rimskog carstva, preko III rajha do istočnog komunističkog bloka. Vi i vaš REZULTAT, kao i REZULTAT nas građana (BiH, Evrope i svijeta) će ostati u analima istorije ove plave planete.

Pošto kao građanin Evrope imam to pravo, a pošto mi u rodnom listu izdatom u Mostaru stoji da su mi roditelji, kao i djedovi itd. bili Srbi, želim da vam kažem i moje mišljenje o Miloradu Dodiku i o njegovoj „politici“. Milorad Dodik je jedan od najnegativnijih političara u BiH, koji bi – da ova država funkcioniše po principu pravne uređenosti – već odavno zajedno sa Čovićem morao nestati s javne političke scene. Što se mene tiče, ja ne dozvoljavam da me zastupaju NACIONALISTI kao što je to gospodin (ako je on gospodin, onda sam ja Engleski plemić) Dodik. O Draganu Čoviću, koji se ponaša kao da je Miloradov brat blizanac, možete možda vi (kao Hrvat) nešto više iz prve ruke da kažete.

Slažem se potpuno da je vaše poređenje Daytonskg sporazuma sa luđačkom košuljom vrlo primjereno. Pitam se samo, zašto ste dopustili da vam MZ navuče luđačku košulju?
Zašto niste sposobni da je skinete? Nema u politici opravdanja za ludačke stvari!

Ja sam gospodine Budimir odrastao u vrijeme (bravara) Josipa Broza Tita. A i vi ste u to vrijeme odrasli (3 godine ste stariji od mene). U to vrijeme nama niko nije mogao navlačiti nikakve ludačke košulje. Tito je tada bio predsjednik (čitave) Jugoslavije, a vi ste danas predsjednik (pa makar vrlo male) FBiH. Tito je tada bio kao predsjednik nosilac odgovornosti u puno težim geo-političkim situacijama (kao napr. 1948.) u poređenju sa današnjom situacijom u Evropi i svijetu. Tito je tada Staljinu rekao NE (što je tada bilo ravno političkom samoubistvu). I zahvaljujući tome, niti ja, a niti vi gospodine Budimir, nismo morali da odrastamo kao kao napr. istočni Nijemci.
A i Amerkinacima, Englezima, Nijemcima, Francuzima itd. je Tito uvijek govorio NE, u slučaju da nešto nije bilo u interesu građana Jugoslavije. A rado je Tito prihvatao i govorio DA ponudama MZ, koja su za tadašnju državu bila od interesa. To sve je u međuvremenu istorija ili povijest, ali ponekad treba učiti iz prošlosti.

Pošto Titove (a i naše Jugoslavije) više nema, meni ostadoše (samo) Njemačka i BiH.
Za Saveznu Republiku Njemačku – BRD (Bundesrepublik Deutschland) se ne brinem
(iako ima u svom sastavu ukupno 16 zemalja – federativno uređenje – vrlo slično bivšoj Jugoslaviji). Ona je suverena država, koja nije organizovana po principu etniteta.
Ja se brinem za BiH i za njene građane, koji su još uvijek toliko naivni, misleći da ih NACIONALNE PARTIJE I NACIONALISTI neće i dalje voditi u PROPAST.

Samo građanska, Evropska, a ni u kojem slučaju nacionalna opcija je tračak nade za BiH. Samo jedinstvena – suverena BiH! Samo pozitivan privredni REZULTAT je potreban BiH,
ne fraze i obećanja (znate vi mene gosp. Budimir – ne zamjerite…Al´ja uvijek na kraju priče tražim rezultat).

Lično sam vam napisao, kakvo je moje mišljenje o saradnji BiH sa Nijemcima (koji su trenutno najvažniji sagovornici u Evropi). Naime vrlo negativno. Pošto vrlo dobro poznajem Nijemce (interes Njemačke države, mentalitet njemačkih političara itd.), zaprepašten sam potpuno pogrešnom strategijom svih političkih institucija BiH prema Njemačkoj.

Vi mi pišete, da vam se ipak čini da vi sami (misleći na vas lično i na građane BiH koji trenutno žive u zemlji) svoju muku najbolje poznajete. Mislim da će uskoro biti kasno, kada budete shvatili, da je vaša muka, muka BiH, muka Mostara ujedno i muka (dobronamjerne) dijaspore.

Ja idalje ODBIJAM PODJELU NA VAŠE I NAŠE.
Odbijam VJERSKE podjele, odbijam KLASNE podjele, odbijam podjele na osnovi pripadnosti određenom NARODU, odbijam podjele na osnovi SPOLA, BOJE KOŽE itd.

Iako ja nisam Hrvat, iako ja nisam član partije HSP, iako ja nisam odgovoran kao predsjednik FBiH, iako ja nisam i ne mogu da budem kao vi gospodine Budimir, ja kao istinski Mostarac odbijam podjelu između mene i vas. Odbijam i ne prihvatam ETNITETE!
Ne zbog prošlosti, nego zbog budućnosti!

S poštovanjem

Sergio Sotrić

tačno.net
Autor 27.4.2013. u 16:53

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija