Dosje: Goran Pandža: Kontrola interneta (1)

Povezani članci

• Učenik ubio jednu i ranio još četiri osobe u srednjoj školi u Washingtonu
• Toliko tuge u jednom razredu
• Svetislav Besara: „Roman o Titu“ (3)
• Okončana talačka kriza na Filipinima, svi taoci spašeni
• Sutra u 14 sati: Protesti širom regije protiv nasilja nad ženama
• Fatamorgana u Briselu
  Pravo inicijative za evropski parlament je samo prividno rješenje – EU treba opsežnije reforme

Kada su se krajem prošle godine u Dubaiju okupili predstavnici 193 države, članice UN-a, sa ciljem da na Svjetskoj konferenciji o međunarodnim telekomunikacijama usvoje sporazum koji bi UN-u dao kontrolu nad internetom, jedna država se oštro usprotivila i samom sazivanju konferencije. “Ne treba mijenjati sistem koji funkcioniše”, kategorični su bili predstavnici Sjedinjenih Američkih Država. “SAD smatraju da bi internetska pravila trebali određivati građani i društvo, a ne vlade i države”, izjavio je tada američki delegat na sastanku, Terry Kramer.

Kako “sistem funkcioniše” i koliko građani i društvo određuju internetska pravila, a ne vlade i države, postalo je jasno objelodanjivanjem američkog sistema špijunaže “Prism” koji u gigantičnom postrojenju pohranjuje apsolutno sve podatke i protok informacija putem interneta.

Doduše, težnja za kontrolom protoka informacija nije novost. Otkada je čovjeka i čovječanstva, informacija i znanje predstavljaju osnovnu pokretačku snagu i stvarnu moć. Onaj ko kontroliše protok informacija u svijetu, kontroliše i sam svijet. Pošto je tendencija da se cirkulisanje informacija u potpunosti digitalizuje i usmjeri putem interneta, sve intenzivnija je borba velikih sila po pitanju ko će kontrolisati internet. Zato nije preambiciozno reći da onaj ko kontroliše internet, zapravo kontroliše čitav svijet.

Dok se neki trude da u okviru postojećih sistema stave internet pod vlastitu kontrolu, drugi, poput Irana, razmišljaju o konstrukciji sasvim zasebne nacionalne intranet mreže koja će djelovati  izvan uticaja servera zapadnjačkih sila. I ma koliko to možda na prvi pogled ksenofobično izgledalo, uzimajući u obzir nedavna otkrića o stvarnom funkcionisanju interneta i programu špijunaže „Prism“ pod kontrolom američke NSA (National Security Agency), sa druge strane je i razumljivo. Zašto bi bilo koji pojedinac ili država, a da nisu državljani SAD-a ili sama država SAD, pristali na pohranjivanje njihove svakodnevne komunikacije na američkim serverima?

Evropski zvaničnici su tek stidljivo reagovali na razotkrivanje američkog sistema špijunaže „Prism“. Novinari njemačkog lista Der Spiegel navode da kancelarka Merkel nema šta prigovoriti Obami jer već duže vrijeme i sama Njemačka razvija sličan sistem špijunaže. Zato svojim čitateljima preporučuju da, ukoliko žele izbjeći „Prism“, nastoje izbjegavati provajdere i kompanije sa sjedištem u SAD-u, poput Google-a, Microsofta, Skype-a, Facebook-a itd. …što je gotovo nemoguće, a i tada su izloženi „samo“ njemačkoj Prizmi.

Uporedo s uzavrelim debatama o zaštiti privatnosti i građanskih sloboda zbog cyber špijunaže širom svijeta, pravo je vrijeme otvoriti diskusije o drugim velikim problemima interneta i aspektima tih problema. Neki od glavnih problema interneta, pored cyber špijunaže (izuzmemo li širenje dječije pornografije koje nije isključivi problem interneta), su svakako astroturfiranje i persona management. Šta su ovi pojmovi i zbog čega predstavljaju tako ozbiljan internetski problem, bit će obrazloženo u nastavku.

Astroturfing (vs. Grassroots)

Internet, kao univerzalni medij na kojem svako može napisati šta mu je volja, višestruko i pod lažnim identitetima, je savršena podloga za razne vrste manipulacija. Jedna od najviše rasprostranjenih, samim time i najproblematičnija, jeste manipulacija astroturfiranja. Da bi se objasnilo značenje astroturfiranja, potrebno je prvo objasniti pojam grassroots-a. Grassroots (engl. „ korjenje trave“) organizacije/pokreti, kao što i samo ime naznačava, su organizacije/pokreti koji su se razvili i nastali spontano, „iz naroda“, prirodnim putem. Tipičan takav, ovovremeni, još uvijek ne sa svim karakteristikama jedinstvenog pokreta – ali ako ovako nastavi, bit će – jeste „bebolucija“ u Bosni i Hercegovini.

Ako grassroots pojmovno označava ujedinjavanje ljudi putem interneta oko zajedničkog cilja prirodno i spontano, astroturfiranje je sasvim suprotan pojam – izmišljanje organizacija i pokreta na internetu koji to, po prirodi stvari, uopšte nisu. Iza astroturferskih izmišljenih organizacija i pokreta stoji obično tek nekolicina ljudi, nekada i samo pojedinac, koji iz različitih političko-ekonomskih interesa, izmišljene organizacije/pokrete nastoji prikazati sa podrškom velikog broja ljudi, iako za tako nešto ne postoji uporište u stvarnosti i realnom svijetu. Astroturferski pokreti/organizacije se u suštini sastoje od velikog broja lažnih online identiteta tzv. sockpuppet-a (pojam nastao od lutke-sokne kojoj se pokretima ruke otvaraju „usta“ dok neko drugi za nju priča) kojima po običaju upravlja jedan ili nekolicina pojedinaca, pokušavajući nastojeći tako na raznim forumima, blogovima i društvenim mrežama stvoriti privid velike podrške (ili diskreditacije) nekoj ideji ideji/grupi/pokretu. Astroturferski pokreti se, u pravilu, ne pojavljuju u realnom svijetu već svoje postojanje baziraju isključivo na internet aktivnostima.

Sami razmislite da li poznajete neke astroturferske grupe/pokrete na našim prostorima…

Ali, zašto bi njihovo djelovanje uopšte predstavljalo problem? Naši zakoni ne poznaju astroturfiranje kao krivično djelo, pa, osim aspekta manipulacije i lažnog predstavljanja javnog mnijenja, samo po sebi ne bi trebalo predstavljati problem. Ozbiljan  problem je međutim nastao kada se neko dosjetio da osmisli softver kako bi ovaj način manipulacije internetom učinio efikasnijim. Taj softver se općenito naziva “persona management”, a taj “neko” je američka vojska.

Persona management i psihologija mase

U psihi čovjeka je, nažalost, tendencija da se priklanja većini. Psihološke studije američke vojske su pokazale da bi se većina ljudi, u slučaju da pročitaju desetine komentara na internetu koji tvrde jedno, naspram jednog komentara koji tvrdi drugačije, neovisno koja tema diskusije je u pitanju, priklonila mišljenju desetina komentara, a ne onom jednom.

Ovu falinku čovjekove psihe su odlučili iskoristiti i materijalizovati, pa je tako, na zahtjev zrakoplovstva SAD-a 2010. godine raspisan natječaj za stvaranje posebnog softvera, programa persona management koji bi jednoj osobi olakšao astroturfiranje i omogućio upravljanje sa do 50 različitih izmišljenih profila na društvenim mrežama i forumima s ciljem širenja pro-američke propagande. Iako se u medijima dugo špekulisalo da je posao dobila kompanija HBGary, britanski The Guardian u martu 2011. objavljuje kako je američka Centralna komanda (CENTCOM) potpisala ekskluzivni ugovor sa kompanijom Ntrepid za razvoj ovog softvera kojim se pretežno namjeravalo uticati na javno mnijenje u zemljama Bliskog istoka i Magreba, te u Afganistanu i Pakistanu.

Sudeći po mailovima kompanije HBGary koji su „procurili“ u javnost, osnovne karakteristike persona management softvera su da svaka od generisanih persona ima stvarne e-mail adrese, blogove i profile na društvenim mrežama poput Facebook-a, Twitter-a ili LinkedIn-a, sve sa slikama i biografijama, te zasebnim statičkim ip adresama kako bi se stvorio privid stvarnih i različitih osoba. Lažni profili bi se automatski održavali i obnavljali statusima i tweetovima tako da, kada bi centralni upravitelj odlučio da ih upotrijebi u diskusiji, zbog postojanja čitavog niza internet aktivnosti u prošlosti od svake izmišljene persone, niko ne bi posumnjao da su lažni profili po prvi put momentalno stupili na scenu čisto s ciljem promocije ili diskreditovanja neke ideje u diskusiji.

Realno je da će, kada vrijeme za to sazrije, biti postavljeno i pitanje koliko je zapravo korištenje persona management softvera imalo upliva na razbuktavanje revolucija u arapskom svijetu, ako znamo da su protesti rasplamsani upravo putem društvenih mreža, da se zvanični početak upotrebe ovog softvera poklapa sa početkom Arapskog proljeća i da je softver osmišljen upravo u svrhu manipulacije javnim mnijenjem u podneblju gdje su se dogodile revolucije… Za sada je dovoljno uznemirujuća i sama činjenica da korištenje persona management programa od strane američke vojske nije nikakva teorija zavjere, već ozvaničena i potvrđena realnost.

Zašto je to problem?

Pročitali ste tekst od početka do kraja, ali se i dalje pitate u čemu je problem i zašto se to vas tiče?

Osim što masovno astroturfiranje i upotreba persona management softvera prijete obesmišljavanju svake polemike na internetu, u modernom svijetu, gdje se protesti, ustanci i revolucije pokreću putem internetskih foruma, blogova i društvenih mreža, ovaj vid fabriciranja javnog mnijenja i socijalnog inženjeringa može biti itekako problematičan i opasan. Masama na internetu je manipulisati lako i zato je bitnije nego ikada prije, ne srljati u masu. Ne vjerujte svemu što piše na internetu, ne priklanjajte se uvijek većini, samo razmišljajte svojom glavom…

Niti pozitivni komentari, like-ovi i retweet-ovi predstavljaju stvarni kvalitet nečega na internetu, niti negativni nužno predstavljaju nekvalitet. I ako vas „masa“ nekada uvuče u besmislene rasprave, a vama nije jasno otkuda tolikom broju ljudi tako besmisleno razmišljanje, razmislite još jednom. Možda vas u svađu uvlači profesionalni sockpuppet.

(Nastavit će se…)