Dr. Nijaz Duraković o pisanju pojedinih portala (II): Ko je kriv za egzodus Hrvata

Autor 22.12.2011. u 14:00

Dr. Nijaz Duraković o pisanju pojedinih portala (II): Ko je kriv za egzodus Hrvata

U jednom članku posprdno se govori o “ugroženosti Bošnjaka u Hercegovini po Miloševićevom receptu”. U drugom se kaže: “U Mostaru glas Bošnjaka vrijedi tri puta više nego Hrvata”, “Apartheid je na bošnjačkim područjima”, itd. Pa da podastremo činjenice:

Krenimo od mog rodnog Stoca. Prema popisu stanovništva 1991. godine, Bošnjaka je bilo 45 posto, Hrvata 32 posto, Srba 21 posto, a Jugoslovena i ostalih dva posto. Ovo su egzaktni podaci koji se odnose na općinu Stolac. U samom gradu Stocu bilo je svega 12 hrvatskih porodica. I to je bilo dovoljno da Franjo Tuđman proglasi Stolac “hrvatskim stolnim gradom”.

Stolni grad

Što se tiče Mostara, prema Čoviću novoproglašenog hrvatskog stolnog grada, neumoljivi statistički podaci kažu sljedeće: u Mostaru je uoči rata, prema meritornom popisu stanovništva, bilo Muslimana-Bošnjaka 35 posto, Hrvata 34 posto, Srba 19 posto te Jugoslovena i ostalih 12 posto. Da uzmemo za primjer zapadnu Hercegovinu: u Livnu je bilo Muslimana 15 posto, Srba 10 posto, ostalih tri posto, u Ljubuškom je bilo šest posto Muslimana, u Čapljini 28 posto, u Prozoru 37 posto, u Neumu pet posto, itd. 

Ako se govori o “apartheidu” u srednjoj Bosni, opet treba podastrijeti činjenice: u Bugojnu je, prema popisu, bilo 42 posto Muslimana-Bošnjaka (naspram 34 posto Hrvata i 19 posto Srba), u Gornjem Vakufu bilo je 55 posto Muslimana-Bošnjaka (u Vakufu, koji je bio napadnut zajedničkim snagama HVO-a i regularne hrvatske vojske i koji je u nasilju podijeljen na dva dijela: Uskoplje i Gornji Vakuf), u Fojnici je bilo Muslimana 49 posto, u Busovači 48 posto, u Travniku 45 posto (naspram 37 posto Hrvata, 11 posto Srba i sedam posto ostalih), u Donjem Vakufu bilo je 55 posto Muslimana-Bošnjaka, u Zenici također 55 posto, itd.

U spomenutim saopćenjima se kaže: “I Duraković i Cerić jako dobro znaju kojih su razmjera bili procesi etničkog čišćenja na područjima pod kontrolom Armije RBiH te koliki je bio mizeran stupanj povratka Hrvata i Srba na ta područja.”

Ja barem dobro znam kako je teklo “etničko čišćenje” u Hercegovini i kako je bio mukotrpan put povratka Bošnjaka na svoja stoljetna ognjišta. Najbolji odgovor bilo bi pitanje: Zašto se gospoda iz Dnevnik.ba i njihovi naredbodavci ne zapitaju ko je kriv za egzodus Hrvata, ne iz zapadne Hercegovine nego iz cijele BiH, posebice Posavine i centralne Bosne?

Da ih podsjetim, krivi su, prije svega, Franjo Tuđman i hercegovački emigrant Gojko Šušak, koji su svojim podanicima (Bobanu, Rajiću, Prliću, itd.) jednostavno naredili da se Hrvati sele iz bogate, rajske Posavine, da idu u Liku, Baniju i Kordun, da naseljavaju Hercegovinu (posebno oko Mostara, Čapljine, Stoca, itd.), da bi poboljšali demografsku sliku tog dijela Hercegovine i otvarali satelitska naselja koja i danas nose nazive: “Šuškovo”, “Bobanovo”, itd., i da tako na izborima dobiju statističku većinu!?

Zašto se danas Bošnjaci iz Stoca, Mostara, Prozora, Čapljine, Livna… boje tog novog popisa stanovništva? Jednostavan je razlog: tamo i na širim prostorima BiH izvršeno je “etničko čišćenje”. Iz okolnih komuna, npr. u Mostaru, “šljegli” su Hrvati, kupili ili uzurpirali srpske i bošnjačke kuće, i prekonoćno postali tzv. većina. Zato danas politička elita u vidu dva HDZ-a, kao i Dodik, insistira na popisu stanovništva. Da bi se, valjda, legalizirala otimačina i rezultati etničkog čišćenja.

Dotični ideološki štabovi uopće ne razumijevaju da je insistiranje na tom popisu (koji sinhrono i svim sredstvima zagovaraju iz RS) najviše protiv interesa hrvatskog naroda, čija je brojnost, prema svim relevantnim statističkim pokazateljima, u cijeloj BiH, u najmanju ruku, prepolovljena!?

Tjerani u egzodus

Zašto dotična gospoda konačno ne shvati da položaj Hrvata u BiH nije samo pitanje zapadne Hercegovine i Mostara nego je to pitanje cijele BiH: centralne i istočne Bosne, Sarajeva, posebice Posavine i Krajine? Zašto se ne zapitaju šta je s Hrvatima iz Banje Luke, Dervente, Plehana, Bosanskog Šamca, Modriče, Bosanskog Broda i cijele Posavine?! Ko je njih raselio i ko ih je natjerao u egzodus?! Ko je Hrvate iz srca katoličanstva Jajca, Kraljeve Sutjeske, Kaknja, Vareša… natjerao da dođu u jebeni krš oko Hodova, Bune, Domanovića, Crnića, itd?!

To je valjda tzv. “humano preseljenje”. I to se, naravno, nazove “apartheidom”.
Štaviše, “pod jednim krovom dvije škole”, kao eminentno nacifašistička i rasistička politika, kojom se osnovci trebaju naučiti da ne mogu živjeti i učiti zajedno, da ne mogu Hrvati, Bošnjaci, Srbi i ostali zajedno učiti školu, i kojom se čak i zemljopis, pa i egzaktne nauke matematika, fizika, hemija, biologija, nastoje prezentirati s nacionalnim predznakom, dakle taj nonsens nezabilježen u Evropi, pa čak i u Africi, Aziji, nastoje opravdati tzv. bošnjačkim unitarizmom, iliti željom da Bošnjaci Hrvatima i ostalima nemeću svoj sistem obrazovanja, svoj jezik, kulturu, itd.

Na sve ove neistine, podvale i jeftine insinuacije mogao bih odgovarati u vidu jednog obimnog romana. O tome će, nadam se, govoriti, prije svega, naučni radnici i stručnjaci iz inozemstva. Na kraju krajeva, o svemu ovome postoji golema dokumentacija, prije svega u Međunarodnom sudu u Hagu, a već su objavljene desetine ozbiljnih studija o svemu onome što se dešavalo u toku agresije na RBiH.

Isto tako, za sve imputirane zle nakane “tandema Duraković – Cerić” postoji činjenično potkrijepljena dokumentacija i gola istina.

Ko je istinski branio BiH?

Uz sve silne bedastoće i insinuacije koje se spočitavaju “tandemu Duraković – Cerić”,  kaže se i sljedeće: “Svatko tko imalo prati migracije stanovništva od rata naovamo, svi u BiH, osim možda OHR-a, znaju da se radi o jednom od etnički najhomogenijih dijelova BiH, a dokaz tome je podatak da bošnjačke političke elite odbijaju etnički popis stanovništva kako se ne bi srušio mit o multietničkom djelovanju Armije BiH i njenoj zaštitničkoj borbi za živote svih naroda u BiH, bez obzira na njihovu nacionalnost.”

Ovo je tačno o multietničkom karakteru Armije Republike BiH. Za jedan primjer je dovoljno da kažem kako se ponašala 108. slavna brčanska hrvatska brigada, kako su se ponašale postrojbe HVO-a u Sarajevu, u Tuzli, Usori, Bihaću, itd. Sve ostalo zapravo su podvale i zamjena plana: ko je istinski branio BiH od agresije, i to od poznatih agresora? Je li to Armija BiH ili je možda HVO?!

Dnevni Avaz

Autor 22.12.2011. u 14:00

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija