Dream Team HDZ-a: Okupljanje neprijatelja slobode

Autor 15.11.2011. u 09:47

Dream Team HDZ-a: Okupljanje neprijatelja slobode

Neobično je kada gubitnička politička stranka uspijeva u privlačenju koalicijskih partnera. Svatko razuman izbjegavao bi je u strahu od nepotrebne kompromitacije ako ni zbog čega drugog, a ono zbog kaznenog postupka koji se vodi protiv nje, ako već nije dovoljno priseban da žali što ta stranka nije suočena s povijesnim odgovornostima neusporedivo većim od nešto rutinski zatajenih milijuna.

Netko će reći da je na djelu okupljanje i zbijanje redova na desnici, ali u Hrvatskoj nažalost ne postoji desnica, ne postoji ekvivalent britanskim konzervativcima, američkim republikancima ili njemačkom CDU-u. Pristojne i uljuđene gospode takve provenijencije u Hrvatskoj jednostavno nema. Ono što se u Hrvatskoj naziva desnicom je nakupina zakletih neprijatelja slobode i pristaša represije svake vrste: tradicionalne obitelji – čiji zadatak je da unakazi ljudsku seksualnost i emotivnost i da proizvodi mentalne invalide i poslušne vojne i porezne obveznike; crkve – koja ima tisućgodišnje iskustvo u represiji slobode i zdravog razuma; nacije – dosjetke čija svrha je negacija individualnog identiteta i, najzad, države koja je sama sebi svrha.

To je svijet pisaca koji se ne stide biti savjetnici autoritarnih državnih poglavara, eskadrona smrti koji su ljude odvodili u gospićku, sisačku i osječku noć, lingvista koji su unakazili jezik da bi nepoželjne riječi pretvorili u žutu zvijezdu, gangstera koji su opljačkali privredu i počeli se predstavljati kao poduzetnici, ratnih zločinaca koji su postali počasni građani, pijanih navijača koji su neprikriveni fašisti, kreatura koji svoj fašizam prikrivaju antikomunizmom i intelektualnih beskičmenjaka koji pišu slatkaste pamflete o kolektivnom identitetu. To je pothvat prenamjene čitave jedne zemlje u folklorno društvo u kojem građani poskakuju u ritmu laži, obmana i mržnje, a pritom ih se uvjerava da ništa – posebno njihovo blagostanje, sloboda i dostojanstvo – nije važnije od ‘nacionalnog interesa’, i to s onom istom kriminalnom energijom, istim motivima i istim mentalitetom kojim zlostavljači i slične pristaše ‘obiteljskih vrijednosti’ prebijaju djecu ‘za njihovo dobro’.

U okupljanjima oko HDZ-a kondenzirana je sva nezaslužena tragedija ove zemlje, sve uzaludne pogibelji, sva grabežna umorstva, sva nezaposlenost, sve siromaštvo, svi državotvorni nesporazumi i sve nacionalističke zablude. Da postoji izbornik koji sastavlja Dream Team svega najgoreg što se ikada dogodilo u Hrvatskoj ne bi mogao sastaviti jaču reprezentaciju moralnog i intelektualnog posrnuća kakvo utjelovljuju HDZ i sablasti koje ga prate, a koje u normalnim i uređenim prilikama nikada ne bi ni postali političari, generali, poduzetnici, gradonačelnici ili književnici i koji su, uostalom, čitav taj cirkus i izmislili kao jedinu moguću situaciju u kojoj će postati i opstajati kao političari, generali, poduzetnici, gradonačelnici i književnici.

Savršeno prirodno savezništvo HDZ-a i Keruma

Iako je riječ o poslovično neduhovitim ljudima, bilo je nečeg drsko duhovitog u njihovoj ishodišnoj viziji. Skupina osobenjaka suočenih s beznadnim pomanjkanjem sposobnosti, talenta i perspektive, ali s viškom prezira prema demokraciji, dosjetila se da napravi svoju vlastitu državu kako bi se tom autističnom staklenom zvonu, osamostaljenom od svakog etičkog i estetskog kriterija, nametnula kao Autoritet i Vrijednost, štoviše kao Spas. Doista ih treba razumjeti kada strahuju zbog gubitka suvereniteta jer riječ je o njihovom vlastitom, privatnom suverenitetu – kakav je drukčiji i mogao biti – i o državi koja je nedvojbeno bila samo njihova – sve dok nije počela funkcionirati kao država. U normalnim tržišnim i demokratskim prilikama bili bi svedeni na svoju pravu mjeru: na dosadnu učiteljicu, na neznalicu, na štrebera, na prodavača mješovite robe u predgrađu, na bizarni anakronizam u povijesti književnosti, na doušnika, na šeficu računovodstva u poduzeću pred stečajem, na prekršajnog suca ili šefa bolničkog odjela u provinciji ili, pak, samo na bijednika čiji šovinizam ne uživa blagoslov javnosti nego se krije u kolodvorskom zahodu.

Iako nema ničeg nedosljednog u koaliciji HDZ-a i Keruma, oporba i mediji vrlo su se naivno dočepali njihovih svojedobnih sukoba. To je jedno savršeno prirodno savezništvo u kojem se HDZ, Kerum i ostali ponašaju vrlo logično jer spašavaju sustav kojem duguju sve. U to ne spadaju samo notorne materijalne koristi, nego i naglavce postavljene vrijednosti. Ti ljudi vjeruju u budalaštine koje govore. Da su samo cinici koji posežu za jeftinom demagogijom, izazivali bi neku vrst poštovanja. Oni doista spašavaju Hrvatsku jer Hrvatska za njih nije ni država ni domovina Držića i Krleže – ponajmanje prostor na kojem obitava četiri i pol milijuna neponovljivih i jedinstvenih svjetova – nego narkotik koga prodaju unesrećenim ovisnicima, a, kao svi pravi dileri, i sami puše, šmrču i bodu se, pa u sveopćem tripu više nitko ne razlikuje zločin od herojstva, liberalni kapitalizam od kriminala, rat od digniteta, urbanističku devastaciju (Marjan) od moralne ucjene (Isus) i intelektualca od fukare.

Nazivati tu skupinu desnicom nije ništa drugo nego pretenzija da se jedna koalicija agresivnih protivnika civilizacije ugura u kalup uvriježene političke terminologije ne bi li joj se na takav zaobilazan način dao privid legitimiteta. Pritom je za ovaj kontekst nebitno – iako je vrijedno spomena – da se ta ‘desnica’ državnim intervencionizmom u ekonomskoj sferi i kolektivizmom u političkoj sferi ponaša na tipično lijevi način.

Predstojeći izbori zato neće biti dvojba između desnice i ljevice, što se u civiliziranim zemljama svodi na odabir između manjih poreza i privrednog rasta, s jedne strane, i većih poreza i socijalne osjetljivosti, s druge strane. Redovito smjenjivanje tih alternativa osigurava uravnoteženost između potrebe za privrednim rastom (zaradom) i socijalnom osjetljivošću (trošenjem). Takva pitanja nažalost nisu meritum prosinačkih izbora. Na njima će se otvoriti nada u kakvo-takvo spašavanje civilizacijskih vrednota ili će preživjeti oligarhija primitivaca i prevaranata i njihov hibridni režim koga je nemoguće klasificirati po kriterijima klasične političke ekonomije jer ga krase i visoki porezi i socijalna neosjetljivost i privredni slom.

Oporba to ne zna i ne želi znati, pa brblja o korupciji što je samo, koliko logična toliko i sporedna, posljedica prijevare iz 1990. kada je demokraciju, koja se tek rađala, zgnječila domoljubna zabluda. Jedina kvaliteta oporbe je banalna činjenica da je oporba i da je njeno puko postojanje pretpostavka da će biti drukčija od HDZ-a. U to ne treba polagati nade ako oporba poželi biti veći domoljub od HDZ-a – što u svojem moralnom idiotizmu nerijetko čini – i propusti raskrinkati nacionalizam kao uvredljivo nehumanu, povijesnu i civilizacijsku anomaliju.

Možda taj povijesni zadatak – a to ne bi bio prvi put – umjesto oporbe nehotice obavi HDZ tako što će u vrtlog svoje propasti za sobom povući i koalicijske partnere. Ionako prije ili kasnije mora doći do nestanka državotvornog nacionalizma s povijesne scene jer je riječ o neodrživom obliku vladavine koji opstaje isključivo na gluposti, laži i proračunskom deficitu, osim kada, nabrekao od digniteta, traje sjedinjen sa svojim bićem: s ratom, nasiljem i mržnjom. Jedina prepreka oporavku Hrvatske i njezinom stvarnom povratku u Europu su oni naivni glasači koji još uvijek nisu shvatili da je svaki nacionalizam najveći neprijatelj svoje vlastite nacije i da je nacionalistička državotvornost najveća prepreka za uspostavu demokratske države i vladavine prava, drugim riječima: da je čovjek slobodan točno onoliko koliko je neslobodna država u kojoj živi i da mu ostaje točno onoliko novaca viška koliko manje poreza plaća.

Dok to ne shvati, čovjek izabire opustošenost i ruševine, kako doslovne, tako i metaforičke, kako moralne, tako i materijalne. Četvrtog prosinca 2011. Hrvatska ima povijesnu priliku da to razbojište preobrazi u svoju nultu godinu i stvori preduvjete da na izborima 2015. po prvi puta u povijesti bira između prave desnice i prave ljevice.

preuzeto sa tportala

Tagovi:
Autor 15.11.2011. u 09:47