Drug Zoki se od vrckavog političara britkog jezika pretvorio u statuu u Banskim dvorima

Zoki je blejao u mikrofon k’o malo izgubljeno dijete kad mu pripomenuše ovu odluku koju mu je podvalio ostatak tima u Banskim dvorima. Mogućnost da nepravomoćno osuđeni lopov sjedne u NO nekog za državu strateški važnog poduzeća isto je kao i da nepravomoćno osuđenoj lisici dozvolite da čuva kokoši i piliće u kokošinjcu. Ovakvo uvaljivanje Trojanskog virusa u odluke Vlade otvara mogućnost instaliranja budućih kokošara koji bi navodno trebali oporaviti hrvatsko gospodarstvo. U zadnjih par godina Hrvati su kroz medije mogli sasvim solidno savladati gospodarsko pravo. Ne bih se čudio da u tramvajima suputnici vode oštre polemike po kojem bi se to članku kaznenog zakona trebalo procesuirati koji od pitomaca u Remetincu.

Samo, gdje je bio Zoki jučer kad se onako bunovan čudio da nema pojma o čemu ga pitaju novinari? Ona računala i flat Internet su napast za čovjeka. Dam se okladit da je na fejsu igrao Texas hold’em poker na ženinom profilu. Što se to događa s premijerom koji je trebao biti liderom novih političkih promjena u nas? Drug Zoki se od vrckavog političara britkog jezika pretvorio u statuu u Banskim dvorima. Svaka crna vijest koju je trebalo priopćiti puku pretvorena je u ” ‘ajd ti’ akciju  kojoj su sudjelovali Linić, Čačić i Komadina.

Zašto premijer nije istupio pred novinare i izvijestio ih o konačnim karminama Vjesnika? Ne, PR Zorana Milanovića odlučio je da je u ovom trenutku važnije kakav će frak premijer posuditi za bal za bal u Beču… Ni jednu lošu vijest o HŽ-u, povećanju PDV-a ili otkazima u javnom sektoru nije prenio Zoki niti se smatrao dužnim da o svemu tome u ime Vlade izvijesti puk. Ne, Zoki se povukao na nužnu distancu i prepustio terijerima da glođu već oglodanu kost, misleći, valjda, da su Čačić i Linić ionako tehnički dio sveopće koalicijske slike koji mrzi puk zbog njihovih mjera i goropadnosti.

Zoki je odlučio ući u proljetnu hibernaciju i škiljiti iz sjene dok ne prođu ova okopavanja oko proračuna, rezova i licitacija rejting kuća. Misli da će poput predsjednika steći titulu plahog i blagog političara. E, neće, jer od njega se očekuju ipak neke odluke! Zoki je dobar košarkaš, no nema tog igrača koji nije napravio grešku u koracima. Napravio ju je i Josipović, a napravio ju je i Zoki iako je prepustio drugima da mu vode loptu i napad. Playmaker Vlade umjesto da je agresivan i probitačan, sjeo je na klupu misleći da igra samo velike utakmice. Sjetimo se, slično je pokušao i Sanader u svojoj političkoj taktici. Završio je kako je završio. Zoki i on nisu isti profil igrača, no gubitkom hrabrosti i odlučnosti da se preuzme odgovornost za svoje postupke, Zoki bi mogao otvoriti oporbenu liniju u vlastitim redovima koja bi ga mogla koštati ne samo premijerskog mjesta nego i visoke pozicije u stranci.

Nastavi li ovako, dani će mu uistinu biti odbrojeni. Narod prvo što primijeti je strah. To ne oprašta. Prepozna li tu serijsku neodlučnost kao prijetnju vlastitom dobru, Zoki će ubrzano izgubiti pozitivan dojam s početka  mandata i pretvorit će se u klinca iz pješčanika koji pravi kule od pijeska. Kad je Zoki izašao pred kamere onako ”neobaviješten” o događajima s netom završene sjednice Vlade, gotovo mi dođe žao Jadranke, i stvarno bih preispitao svoj stav o tome je li, ili nije znala o tome što potpisuje. Ako to ne zna sam premijer, valjda i jedan ministar ili potpredsjednik Vlade može imati pravo na loš dan.

Mogućnost ”povratka otpisanih” možda uspješno rehabilitira i zatvorenike u Lepoglavi i inim zatvorima. Recimo, što ne bismo nekom nepravomoćno osuđenom pedofilu dali mjesto pravobranitelja za djecu, nepravomoćnom teroristu da bude ministar obrane, a recimo financijskom varalici da bude ministar financija? Zasigurno svi oni imaju petogodišnje iskustvo i odlične reference koje je odobrila Vlada. Dragi Zoki, ukoliko se ova politička introvertiranost nastavi  mogao bi prvi potpredsjednik Vlade dobiti sve više prostora da se razmaše.

Predlažem za opuštanje prije sjednice polusatno igranje tetrisa, pa na posao. Situacija je takva da se traži “nešto” bolja koncentracija. Prespavati ovakvu odluku je neoprostivi čin indolentnosti! Ovako se vladati ne može! Ne bi prošlo ni u braku s dvoje razmaženih klinaca, a kamoli u situaciji u kojoj pola Hrvatske ključa. Treba pokazati petlje ili sve objesiti o klin…samo što prije, da ne bi završili u ”klincu”.

SEEbiz.eu