Država koja sakriva istinu o sebi

Izdvajamo

• Da bi se stanje u državi popravilo i koliko-toliko sredilo, trebalo bi i odnos Evropske unije prema Zapadnom Balkanu, posebno prema Crnoj Gori, da bude potpuno, drugačiji, makar da ne bude opredijeljena i navijački nastrojena, kao što je to bilo vidljivo poslije avgustovskih izbora od prije dvije godine. Prosto je neshvatljivo ponašanje zapadnih diplomata, stacioniranih u Podgorici, tokon posljednje dvije godine. Ili su se ponašali tako iz neznanja, amaterski i navijački, ili ih je boljela ona stvar za Crnu Goru, što možda nije daleko od istine. Poslije početka rata u Ukrajini došlo je do homogenizacije zemalja Evrope, kao i veća pozornost prema zemljama Zapadnog Balkana. Mislili smo da će stvari krenuti sa mrtve tačke i proces proširenja ponovo oživjeti. Ali, iz Atine stiže poruka da zemlje Zapadnog Balkana treba da uđu u Evropsku uniju do 2033. godine! Još 11 godina. Vjerujem da je ovaj predlog ministra inostranih poslova Grčke njegov lični stav, ali ako je to rekao "iz glave cijelog naroda",  odnosno ispred Evropske unije, onda treba jasno reći sljedeće: Slobodno nam tada EU neće biti potrebna, niti treba više da nas zanimaju izanđale i, evo već gotovo 20 godina, istovjetne izjave briselskih birokrata. Makar da su u tom dijelu malo više inovantivniji, pa da se sve to lakše podnese. Bićemo mi dovoljni sami sebi, a kakvi smo, ne bi bilo nikakvog iznenađenja da se ponovo počnemo satirati i klati. Samo što bi za to bila najodgovornija, upravo, Evropa.

Povezani članci

• TEROR DANAS MORA PASTI!
• RTRS I BNTV: Drastična razlika između propagande i novinarstva
• Branko Soban: OLIMPIJSKI BOGOVI RATA
• Da nije bilo Josipa Broza, što bi to osamostalio Franjo Tuđman?
• SEJO ĐULIĆ: MI SMO POBJEDNICI
• Kako kupiti zastupnika?

Foto: AFP

Da li je crnogorsko društvo, zatucano, glupo i primitivno, ne znam, ali se podmetačine i lažavine popova primaju kao pelcer. A koliko su, posebno mladim ljudima, isprani mozgovi i unazađena njihova svijest, vidi se iz sljedećeg primjera: tokom rata u bivšoj Jugoslaviji u Crnoj Gori je bilo više mitinga protiv rata i ratnih razaranja, a u Srbiji je na hiljade ljudi sa crnim florom marširalo ulicama Beograda za Sarajevom, kojeg su granatirali i ubijali Srbi. Danas, međutim, nema onih koji bi ponijeli crni flor za Ukrajinom, koju ubija Putin, ali ima onih i u Srbiji i u Crnoj Gori koji izlaze na trgove sa ruskim zastavama da daju podršku agresiji i zločinu. Čitav civilizovani svijet je time užasnut. To je, dakle posljedica jednog izopačenog i nakaradnog vremena u kojem je, silovanjem činjenica i istine, uništena sposobnost za razlikovanje istine i laži.

Piše: Savić Jovanović

To nije bila država Crna Gora koja je poštovala sebe, svoj integritet, tradiciju, istoriju i kulturu, već država koju su čerupali i domaći i stranci i uzimali od njene istorije, kulture i tradicije što je kome odgovaralo, država rasturenih institucija, posvađanih liderčića i podijeljenih građana. Da su ostali još na vlasti, kormilari i apostoli Zdravka Krivokapića urnisali bi i ono malo što je ostalo od te države.

Crna Gora trenutno podsjeća na neki nasukani brod koji je, usljed lošeg kormilarenja, pretrpio ozbiljnu havariju i sada ga čeka detaljan remont. Kormilari su iza sebe ostavili ozbiljne ožiljke i razvaline u mnogim oblastima, posebno u bezbjedonosnom i vojno-odbrambenom sektoru, koji su bili predati u ruke ruskih i srpskih špijuna i agenata. Zatim u obrazovanju i kulturi, gdje je razvaljivano sve što je crnogorsko. Štete su napravljene i u privredi, spoljnoj politici, sportu… Da su ostali još na vlasti, kormilari i apostoli Zdravka Krivokapića urnisali bi i ono malo što je ostalo od države. Uradili su sve što su mogli da naškode državi na čijem čelu su bili, ali, izgleda, ne i koliko su htjeli. Hoće li neko odgovarati za plaćenu izdaju svoje zemlje? Svuda u normalnom svijetu to  se podrazumijeva. Ali, pošto mi još ne pripadamo normalnom svijetu, ovdje neće niko odgovarati za rasturanje države.

Prizivanje ukrajinskog scenarija

To nije bila država Crna Gora koja je poštovala sebe, svoj integritet, tradiciju, istoriju i kulturu, već država koju su čerupali i domaći i stranci i uzimali od njene istorije, kulture i tradicije što je kome odgovaralo, država rasturenih institucija, posvađanih liderčića i podijeljenih građana. Crna Gora koja kleči pred popovima tuđe crkve, koja ima dominantnu ulogu u državi i koja sastavlja vlade, ispostavlja političke, kadrovske i druge zahtjeve, koji se bespogovorno izvršavaju, Crna Gora u kojoj se kliče tuđoj državi i nose tuđe zastave, a svoje pale i uništavaju, država u kojoj se pjeva ratnim zločincima, u kojoj mitropolit Srpske crkve i njegov brat prizivaju rat i ukrajinski scenario. Bila je to Crna Gora u kojoj jedno šovinističko djelo bude nagrađeno prestižnom državnom nagradom, u kojoj TV Prva pravi prilog o tome zašto su u Crnoj Gori, na balkonima građana, okačene crnogorske zastave i to na praznik te države. To nije van pameti i suludo, već je to čisti šovinizam. Da li ta dvonožna bića imaju imalo stida i srama. Nemaju, naravno. Jer, “prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsudstvo stida”, rekao je Frojd. Na kraju, bila je to država koja se odrekla istine o sebi. Ta istina se zatrpavala i skrivala, a narodu su servirane tabloidne i popovske lažavine i podmetačine. To masovno sluđivanje javnosti raznim nebulozama traje godinama, zbog čega je u Crnoj Gori trenutno stvorena jedna izopačena atmosfera u kojoj građani gotovo da više vjeruju onima koji ih otvoreno lažu.

Isprani mozgovi

To jeste čudno, ali nije preveliko iznenađenje u državi u kojoj je obrazovanje bilo zapostavljeno, u kojoj je model komunikacije sa mladima bio promašen i koji su bili van društvenih tokova i procesa. To su iskoristile razne nacionalističke i klerikalne strukture i uzeli pod svoje te mlade ljude koji se danas teško indentifikuju sa savremenim vrijednostima Crne Gore. Od njih su ti novi “vaspitači” stvorili nacionalistički nastrojene  grupacije, spremne za svađe, mržnju, sukobe i ratove. To je, nažalost, tako iako se zna da škola učenicima daje znanje, a vjera nije znanje, niti počiva na istini. Ona počiva na vjerovanju u istinu, što su dvije različite stvari. Crkva je, uostalom, gotovo uvijek voljela da joj stado bude što gluplje, primitivnije i zatucanije kako bi se njihove “istine” lakše primale i shvatale. Da li je crnogorsko društvo, zatucano, glupo i primitivno, ne znam, ali se podmetačine i lažavine popova primaju kao pelcer. A koliko su, posebno mladim ljudima, isprani mozgovi i unazađena njihova svijest, vidi se iz sljedećeg primjera: tokom rata u bivšoj Jugoslaviji u Crnoj Gori je bilo više mitinga protiv rata i ratnih razaranja, a u Srbiji je na hiljade ljudi sa crnim florom marširalo ulicama Beograda za Sarajevom, kojeg su granatirali i ubijali Srbi. Danas, međutim, nema onih koji bi ponijeli crni flor za Ukrajinom, koju ubija Putin, ali ima onih i u Srbiji i u Crnoj Gori koji izlaze na trgove sa ruskim zastavama da daju podršku agresiji i zločinu. Čitav civilizovani svijet je time užasnut. To je, dakle posljedica jednog izopačenog i nakaradnog vremena u kojem je, silovanjem činjenica i istine, uništena sposobnost za razlikovanje istine i laži.

Kako srediti rusvaj

Istinom o sebi nijesu se bavili u Crnoj Gori ni oni koji su bili zaduženi za to, ili kojima je to u opisu posla, kao što su Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Univerzitet, škole, prenatrpane NVO i drugi. Zato danas, posebno mladi, gotovo ništa ne znaju o Podgoričkoj skupštini, crnogorskoj autokefalnoj crkvi, Božićnom ustanku, Rovačkoj republici i drugim događajina iz dalje i bliže prošlosti. Ima, istina, nekih entuzijasta koji pokušavaju, i to veoma uspješno, da ovom izlapljenom narodu podastru jasne istorijske činjenice o skrivanim istinama. Tako su, recimo, Bojan Jovanović (nijesmo rođaci) i portal Antena M više učinili na prezentovanju istine o autokefalnoj crnogorskoj crkvi od svih istoričara u državi, od koji su neki napravili velike štete, za koje će biti potrebno dosta vremena da se one saniraju.

Može li se srediti ovaj rusvaj koji je prethodna apostolska vlada ostavila u državi? Lično sam skeptičan, jer manjinska vlada ne uliva neko povjerenje, posebno njen čelnik Dritan Abazović. Sa većim funkcijama trebalo bi da bude i veća, odnosno bolja pamet. Ako ta pamet kod premijera Crne Gore bude na nivou one koju je imao kada je bio potpredsednik vlade, onda nam se ne piše dobro. No, sačekajmo još koji mjesec da vidimo šta će se desiti i koje će poteze i odluke manjinska vlada donijeti. Ono što bi bilo dobro jeste da premijer povede malo više računa o svojim izjavama i da ne laže. Na primjer, on izjavljuje da još nije čuo da je neko u Crnoj Gori ponudio bilo kakve argumente i dokaze koji bi govorili o tome da Crna Gora ne treba da bude dio inicijative Otvoreni Balkan. Gotovo da nema dana a da neko ne govori o ovoj inicijativi i putem pisanih i štampanih medija ne saopšti dokaze i argumente koji ne idu u prilog Crnoj Gori, ponekad tako uvjerljivo i detaljno, kao što je više puta dosad uradila profesorica Gordana Đurović, bivša ministrica za evropske integracije. Gotovo da se svi slažu u ocjeni da ova inicijativa sadrži dosta nejasnoća. Na to je ukazao i američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar. Jedino je, izgleda, sve jasno Aleksandru Vučiću, Sergeju Lavrovu i Dritanu Abazoviću, što je dovoljan znak za brigu.

Izanđale izjave briselskih birokrata

Da bi se stanje u državi popravilo i koliko-toliko sredilo, trebalo bi i odnos Evropske unije prema Zapadnom Balkanu, posebno prema Crnoj Gori, da bude potpuno, drugačiji, makar da ne bude opredijeljena i navijački nastrojena, kao što je to bilo vidljivo poslije avgustovskih izbora od prije dvije godine. Prosto je neshvatljivo ponašanje zapadnih diplomata, stacioniranih u Podgorici, tokon posljednje dvije godine. Ili su se ponašali tako iz neznanja, amaterski i navijački, ili ih je boljela ona stvar za Crnu Goru, što možda nije daleko od istine. Poslije početka rata u Ukrajini došlo je do homogenizacije zemalja Evrope, kao i veća pozornost prema zemljama Zapadnog Balkana. Mislili smo da će stvari krenuti sa mrtve tačke i proces proširenja ponovo oživjeti. Ali, iz Atine stiže poruka da zemlje Zapadnog Balkana treba da uđu u Evropsku uniju do 2033. godine! Još 11 godina. Vjerujem da je ovaj predlog ministra inostranih poslova Grčke njegov lični stav, ali ako je to rekao “iz glave cijelog naroda”,  odnosno ispred Evropske unije, onda treba jasno reći sljedeće: Slobodno nam tada EU neće biti potrebna, niti treba više da nas zanimaju izanđale i, evo već gotovo 20 godina, istovjetne izjave briselskih birokrata. Makar da su u tom dijelu malo više inovantivniji, pa da se sve to lakše podnese. Bićemo mi dovoljni sami sebi, a kakvi smo, ne bi bilo nikakvog iznenađenja da se ponovo počnemo satirati i klati. Samo što bi za to bila najodgovornija, upravo, Evropa.