Duh Orlovića iz Konjević Polja

Izdvajamo

• Siguran sam da će ovo uklanjanje crkve kao zaostavštine proteklog rata i postratnog perioda ubrzati pomirenje među ljudima koji tamo žive!

Povezani članci

• Dunja Hrnjičić: Ne mogu shvatiti da se ni poslije 20 godina ne može naći ubojica
• OPTIRANJE ZA NORMALNOST
• Šta su pokazale poplave: Imamo dobar narod i lošu vlast
• Zloglasni upravnik logora “Gabela” Boško Previšić – Boko napokon iza rešetaka!
• Svetislav Basara priznao: Bio sam saradnik Udbe!
• Otvoren 19. veličanstveni Sarajevo Film Festival

Foto: Armin Durgut/PIXSELL

Nana Fata je ispunila svoj zavjet prema rahmetli mužu Šaćiru i svim šehidima srebreničkog genocida da će se vratiti na svoje i vratiti svoje. Njena borba je pobijedila čitav jedan korumpirani sistem, kako entitetski  tako i državni. Duh Orlovića, duh BiH je neuništiv.

Konjević Polje je naselje u bratunačkoj opštini udaljenom oko 22 km od Zvornika. Iz koga je, u bližoj i daljoj prošlosti, iznjedreno puno dobrih i velikih ljudi koji su za ljubav prema Bosni i u potrazi za pravdom davali i svoje živote. Poput Hamze Orlovića, Nurifa Rizvanovića i mnogih drugih.

I baš u  tom mjestu nalazi se važna raskrsnica na kojoj se račvaju dva puta: jedan ka Bratuncu i dalje prema Srebrenici i drugi ka Vlasenici i dalje prema Sarajevu. I baš na toj raskrsnici važnih puteva u Konjević Polju nalazi se kuća Fate Orlović. Na raskrsnici koja na najbolji način odslikava burnu bh. historiju i neuništivi bosanski duh koje krasi bosanski bitak. Zato nikoga ne treba čuditi zašto je za izgradnju jedne crkve izabrano dvorište nane Fate. Orlovići kao i  cijela bh. historija trebali su nestati sa mape Konjević Polja.

Fata Orlović je neupitan simbol vremena u kome danas živimo. Borba Fate Orlović za uklanjanje pravoslavne crkve, koja je izgrađena u njenom dvorištu tokom rata u Bosni i Hercegovini početkom 1990-ih godina, dok su ona i preživjeli članovi porodice bili u izbjeglištvu, trajala je dva desetljeća.

Za mene lično ona je personifikacija glavnih likova romana ”Luter i Orlović” rano preminulog bh. pisca Ševke Kadrića čija se drama dešava u šesnaestom stoljeću a čiji eho odjekuje i u našem vremenu. Ono što je zajedničko za stvarne  likove romana i našu Fatu su čistoća duše, nesklone sumnjama a u kojoj se ipak rađa sumnja i otpor prema nepravdi. To je crv koji pokreće junake jer u glavama glavnih junaka Martina Luthera i Hamze Orlovića se rađaju reformističke i prosvjetiteljske ideje za koje će vezati svoje sudbine ali sudbine kasnijih sljedbenika iste te ideje.

Ovog ljeta na putu ka Srebrenici, kada zastanemo u Konjević Polju i napravimo predah  nadam se da ću u bašči punog cvijeća Fate Orlović ponovo moći vidjeti i sresti ovu divnu ženu. Njena kuća i  balkon više neće biti zaklonjena bespravno izgrađenom crkvom, tako da svaki putnik namjernik, koji želi da je posjeti ne mora više ulaziti u dvorište kako bi došao do nje i pozvonio joj na vrata.

Od svoje borbe za pravdom Fata Orlović nikada nije odustala. Baš kao i glavni protagonisti Kadrićevog romana koji su svoju vjeru u pravdu platili svojim životima. Fatina borba će ostati zapamćena po dostojanstvu. Po moralnom karakteru da se suoči pred izazovima današnjeg vremena  predstavljajući na taj način uzor svima nama.

Nana Fata će zauvijek ostati besmrtna kroz svoje djelo. Baš kao što je to bio Hamza Orlović. Turski sultan, plašeći se Hamze i pobune njegovih sljedbenika Hamzalija  naredio je da mu se odrubi glava, lažno ga optužujući nevjernikom i heretikom jer je  tražio da se moli na maternjem bosanskom umjesto arapskom jeziku. Nana Fata je ispunila svoj zavjet prema rahmetli mužu Šaćiru i svim šehidima srebreničkog genocida da će se vratiti na svoje i vratiti svoje. Njena borba je pobijedila čitav jedan korumpirani sistem, kako entitetski  tako i državni. Duh Orlovića, duh BiH je neuništiv.

Siguran sam da će ovo uklanjanje crkve kao zaostavštine proteklog rata i postratnog perioda ubrzati pomirenje među ljudima koji tamo žive!