Dvolični lideri

Autor 27.6.2011. u 08:24

Dvolični lideri

U Jadovnu nije bilo ni Ive Josipovića ni Jadranke Kosor. A trebalo ih je biti. Bilo ih je zato preko svake mjere u Vukovaru na Dana državnosti, gdje su se uglavnom međusobno prepucavali.

Jučer je međutim u ličkom Jadovnu, u kojem mu je ubijen djed, bio Boris Tadić ali mu ni na kraj pameti nije bilo da bude prvi srbijanski predsjednik koji će prisustvovati obilježavanju Dana hrvatske državnosti i tako dokazati novi kurs srpske politike. 

Nije bio ni pozvan, pa nije mogao nikoga ni izigrati, brani ga Josipović, ne spominjući da je kontakata bilo te da su neslavno propali i zbog diplomatske nedoraslosti i nekoordiniranosti hrvatskog državnog vrha koji se uz to, kako kaže Žarko Puhovski, osramotio i time što je priča procurila u javnost.

Tako to izgleda kada regionalno kolo vode samozvani lideri »ograničenog dometa« koji su zbog male (i dvojbene) političke koristi u stanju uprskati svaku priliku, a brojne obljetnice slavnih i tragičnih dana i događaja iz naše prošlosti su tu idealne, kako bi pokazali da se na ovim prostorima doista vodi neka nova politika. 

“Prava” poruka

Borisu Tadiću svojedobno je dolazak u Vukovar i na Ovčaru donosio političke poene , pogotovo na međunarodnom planu. Ali zbog kalkuliranja oko vlastite pozicije u zemlji, odnosno upornog dodvoravanja nacionalistima koje posebno iritira njegovu demokratsku biračku bazu, bilo bi valjda previše da u tako kratkom roku pokaže čin državničke mudrosti i osobno se pojavi na proslavi hrvatskog Dana državnosti. 

Josipović se pak hoće pokazati kao regionalni lider koji ima misiju momentalno stabilizirati i unaprijediti odnose sa Srbijom, ali u svojoj ambicioznosti prečesto se zaigra dopuštajući si, s očito ne pretjerano mudrom logistikom, da bude doveden u krajnje neugodne situacije.

Poput ove posljednje s Vukovarom i Jadovnim, ali i primjerice nezasluženim »šlepanjem« Milorada Dodika kao tobožnjeg faktora u regiji iako je riječ o nacionalistu koji sa scene može nestati na jedan mig iz Beograda (ili Washingtona). 

 U ovom nizu, naravno, ne treba zaboraviti ni Jadranku Kosor i HDZ čiji je dvoličan odnos prema žrtvama Drugog svjetskog i Domovinskog rata bez političkog premca. Formalno će, iako je i to neki napredak u odnosu na davna vremena, stati iza svake komemoracije, od Jasenovca i Bleiburga do Jazovke i Jadovna, ali će pažljivo birati gdje će se pojaviti i kako, te što će tamo reći, trudeći se da u podtekstu ipak pošalju »pravu« poruku svom biračkom tijelu. 

 Svatko dakle od ovih dvoličnih lidera, umislivši svaki za sebe da je broj 1. u regiji, izabire iz obilja komemorativnih datuma one koji mu u tom trenutku politički odgovaraju. Netko će reći da je to mudra politika malih koraka. No, to zapravo jest, i bit će, samo mala politička igra.

Nema naime pravog efekta iskrenog izražavanja pijeteta prema žrtvama, niti suočavanja s prošlošću kao dugoročnim preduvjetom suživota i garancije mira, dok sinkronizirano ne budu nazočili obilježavaju kako važnih datuma tako i mjesta stradanja u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu, ne vodeći računa o krvnim zrncima žrtava, porijeklu žločinaca i vlastitom političkom rejtingu.

Novi list

Autor 27.6.2011. u 08:24

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija