Emir Suljagić: Policijska brutalnost u Kravici – nastavak okupatorske politike u RS-u

Povezani članci

• Ova jedina zemlja
• “Crna Goro molim te oprosti…”
• Nedzad Bašić: RAT ZA NAROD MIR ZA NAS
• Doba kad je emigrirala ljudskost
• Došao je kao fantom slobode i pokazao što zna…
• Postoji jedan pakao do koga vode mnogi putevi, isplati se izbeći onaj najpogubniji

Prvi mart” najoštrije osuđuje policijsku brutalnost koja je iskorištena u nastojanju da se spriječe porodice žrtava srebreničkog genocida u obilježavanju dana masovne egzekucije preko 1000 Bošnjaka, koje se dogodilo 13. jula 1995. godine u krugu Zemljoradničke zadruge u Kravici.

Pozdravljamo hrabrost srebreničkih majki, budući da je ovo prvi put da su žrtve došle na ovo mjesto, uklonivši žicu i uspješno se probijajući kroz kordone pripadnika specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. U napadu policije na okupljene, povrijeđeno je nekoliko žena.

Time je još jednom je potvrđeno da vlasti u entitetu Republika Srpska, umjesto da podignu povjerenje povratnika u policijske strukture, te time doprinesu povratku, nastavljaju kroz institucije zastrašivati povratnike i žrtve, negirajući njihovo pravo na obilježavanje i dostojanstveno sjećanje na žrtve genocida.

Nakon ovog napada, niko ne može tvrditi da institucije RS-a ne koriste silu protiv manjine, ne krše ljudska prava, a posebno niko ne može reći da se vladajuća elita SNSD-SDS ne odnosi prema ovom prostoru kao okupiranoj teritoriji na kojoj može provoditi samovolju, imati monopol na istinu, te svojim djelovanjem direktno prijetiti opstanku bošnjačkog stanovništva u Podrinju.

Na ovakvim temama nema više prostora za politički dijalog, te tražimo nedvosmislenu i direktnu osudu od strane predstavnika insitucija Bosne i Hercegovine, kao i političkih lidera stranaka koje okupljaju povratnike. Ovaj događaj još jednom potvrđuje paniku koja vlada među političkim elitama u RS-u, u kojoj je upravo politika negiranja genocida dovela do bunta i otpora među povratnicima.

Pitanje obilježavanja zločina nije političko, već se vezuje za civilizacijske vrijednosti, ali onog trenutka kada institucije usmjere svoju silu protiv žrtve, MUP RS-a drugi put, 18 godina nakon genocida, sjećanje na žrtve postaje pitanje opstanka i odnos prema njima predstavlja jasnu poruku preživjelim, prognanim i povratnicama na ove prostore.

Pozivamo sva udruženja žrtava da prate primjer preživjelih žrtava genocida, te smo spremni pružiti podršku svakoj aktivnosti koja će osigurati trajno sjećanje na žrtve, adekvatno obilježavanje svih mjesta zločina, od Prijedora do Višegrada, što smo i do sada činili.

Pozivamo predstavnike političkih stranaka na zajednički rad ka objedinjavanju političkih snaga protiv negiranja genocida, policijske brutalnosti i institucionalne represije, a bosanskohercegovačkoj javnosti postavljamo pitanje: Ako je zadržavanje parlamentaraca u zgradi Skupštine bila “talačka kriza”, šta je onda napad na preživjele žrtve pri obilježavanju mjesta zločina?

Na koncu, još jednom pozivamo sve prognane, izbjegle i preživjele da na ovu brutalnost odgovore tako što će se registrovati i glasati na Općim izborima 2014. godine i time pokazati šta misle o okupatorskoj politici koju vlast u Banjoj Luci provodi na polovini teritorije naše zemlje.