Erdogan je Dodiku Vučić

Amila Kahrović - Posavljak
Autor 14.7.2014. u 09:32

Izdvajamo

  • Samo dan nakon što je Baja Mali Nindža zavapio Detetu za pomoć, stigao je i demantiji. Erdogan koji je inače sklon mesijanskom spasavanju muslimana dok Amerikancima daje zaleđe za napade na Afganistan nije dao nikakvu izjavu tog tipa. Zapravo, Erdogana zaboli za Bošnjake. On otvara pogone po Srbiji i otkriva demokratu u Sebi jer je Kurdima u Iraku ponudio ruku pomirenja (čak priznanja) vidjevši da oni imaju naftu. Dodik i Erdogan čak imaju nešto zajedničko. Ljubav prema uništavanu parkova. Nekako su u isto vrijeme ugnjetavali ljude po parkovima. Jedan u Gezi parku, drugi u Picinom parku.

Povezani članci

Erdogan je Dodiku Vučić

Piše: Amila Kahrović Posavljak

Kako Bošnjaci sanjaju da u Turcima i(li) Arapima imaju sigurno zaleđe, neku vrstu svoje nesuđene matice, tako je nekom od portala dunulo da bošnjački puk počasti Erdoganovom zakletvom da će onaj ko dirne Bošnjake protiv sebe imati ni manje ni više nego sto miliona Turaka. Umjesto da se odmah javi neko društvo demografa i dobro Sultanu natrlja nos jer nema pojma koliko Turaka ima na svijetu, oglasio se Milorad-stalno-se-otcjepljujem-ali-nikako-da-se-otcjepim-Dodik. Uputio je neku vrstu hitne note Šešeljevom priučenom demokrati Aleksandru Vučiću, na šta mu je garantujem-mir-i-švercujem-doktoratima Premijer još hitnije odgovorio. Mile je Vučiću napisao “Uv(j)ereni smo da ste upoznati sa najnovijim, neskrivenim i brutalnim napadima najviših funkcionera Turske na mir i stabilnost BiH, u kojoj je RS jedan od dva državotvorna entiteta, a srpski narod jedan od tri konstititutivna naroda. Poslednje pretnje koje je iz Turske uputio premijer Erdogan svima u BiH koji nisu Bošnjaci samo su jedan u nizu incidenata koje Turska godinama proizvodi u BiH. Izražavamo opravdanu bojazan da će ova eskalacija pretnji, koja dolazi od najviših turskih funkcionera, proći bez reakcije ostalih evropskih država, koje su i do sada pokazivale nerazumljivu toleranciju prema napadima na mir i stabilnost u BiH koji su stizali iz Turske”. Vučić je reagirao tako što je, po starom dobrom običaju, sazvao Dodika na hitne konsultacije i još se (gle čuda) obratio medijima. Premijer koji smjenjuje šefove policije jer mu je narkodiler Darko Šarić rekao da su bili nestašni je odlučio da Erdoganu očita lekciju iz regionalne stabilnosti (i on je preskočio demografiju), pa je uputio saopštenje:
“Srbija je bila i ostaće posvećena miru i stabilnosti, ali ni drugima neće dozvoliti da se uruši sve ono što su države i narodi Zapadnog Balkana gradili u poslednjoj deceniji, navodi se u saopštenju. ”
Ironija je da je ovu posvećenost Srbije miru i stabilnosti, Vučić istakao samo dan nakon što je Milorad Dodik (opet) zanijekao genocid u Srebrenici. Srbijanski demokrata koji voli pripucati po civilima je ovime otkrio da stvari sa procesima promjena u Srbiji stoje isto kao i sa njegovom karijerom demokrate. Lažemo se i šminkamo – mogao bi biti Vučićev credo. Posljednja decenija je u iskazu bitno mjesto kojim je Vučić pokazao namjeru da se odrekne ratnog naslijeđa. Samo, zaboravio je dodati na koju to posljednju deceniju misli: na onu u kojoj je spaljivana Bajrakli džamija u Beogradu, na onu u kojoj je hapšen Jovo Divijak, na onu u kojoj je suđeno Iliji Jurišiću ili na onu u kojoj su ubice iz Bijeljine omiljeni DJ-evi na beogradskim splavovima?
S druge strane ovog demokratskog skandala koji je, kao i svaki demokratski skandal zapravo, provrazredna šarada stoji jedna zanimljiva činjenica. A to je da vrijedi promisliti o prećutanom u Dodikovoj izjavi. Zašto se baš on osjetio prozvanim u navodnoj Erdoganovoj izjavi o onima koji “diraju” Bošnjake? Jel priznaje da on ima upravo tu namjeru?
Još je blesavije u cijeloj priči to što je Vučić pozvao Dodika na hitne konsultacije i poručio da Srbija neće nikome dozvoliti da “uruši sve ono što su države i narodi Zapadnog Balkana gradili u poslednjoj deceniji”. Priča se da je nakon ove Vučićeve izjave cijela Turska premrla od straha, a i teroristi iz Islamske države Iraka i Levanta se povlače sa položaja u blizini tursko-iračke granice. Šalu na stranu, Vučić se očito malo zanio i zaboravio da je on europski pijun na Balkanu, da je pod utjecajima europskih bankarskih lobija. A ni kapital arapskih šejkova koji poput srednjovjekovne crkve propovijedaju skromnost vjerničkog puka, a veliku nuždu obavljaju u pozlaćene wc školjke mu nije stran. Da skratimo, Vučić je zaboravio da mu je Europa zažmirila na jedno oko glede ratne prošlosti i da zato mora da sluša. Vučić nije u pozciji da prijeti, on je u poziciji da mu se prijeti. Samo lokalnom Baji koji, zaljubljen u granatiranje žena i djece, daje podršku Izraelu kada se čak i dvo-aršinski zapad zgražava nad zločinima u Gazi, Aleksandar Vučić može glumiti vođu.
Samo dan nakon što je Baja Mali Nindža zavapio Detetu za pomoć, stigao je i demantiji. Erdogan koji je inače sklon mesijanskom spasavanju muslimana dok Amerikancima daje zaleđe za napade na Afganistan nije dao nikakvu izjavu tog tipa. Zapravo, Erdogana zaboli za Bošnjake. On otvara pogone po Srbiji i otkriva demokratu u Sebi jer je Kurdima u Iraku ponudio ruku pomirenja (čak priznanja) vidjevši da oni imaju naftu. Dodik i Erdogan čak imaju nešto zajedničko. Ljubav prema uništavanju parkova. Nekako su u isto vrijeme ugnjetavali ljude po parkovima. Jedan u Gezi parku, drugi u Picinom parku.
No vratimo se Dodiku i Vučiću koji su ponovno otkrili da se vole, nakon Dodikove političke švalerancije s Borisom Tadićem. Sastanak je zakazan i ako se održi mogao bi ovako izgledati. Vučić bi prvo mogao nalijepiti Dodika što je plasirao krivu informaciju, a ostalo bi mogla biti historija.
Vučić: “Nisi bre normalan, šta ti meni radiš”
Dodik: “Ama, šefe, pročito’ ja na portalima.”
Vučić: “Jebo te portali. Šta ti rade službe pobogu Mile?”
Dodik: “Ma, ne bave se oni time. Momentalno sam ih poslo’ u Laktaše da mi malo pokose oko kuće.”
Vučić: “Neće ti ovo ovako moći, nisam ti ja Boris. Sve sam učinio za tebe. Sve. Jesam li došao na Andrićgrad?”
Dodik: “Jesi šefe.”
Vučić: “Jesam rekao da garantujem mir i stabilnost, da tebi dam zaleđe da možeš laprdat šta hoćeš?”
Dodik: “Jesi šefe.”
Vučić: “Jesam li upregnuo ovde sve medije da ne bude reči o Srebrenici osim ponešto šturo, reda radi?”
Dodik: “Jesi šefe.”
Vučić: “Pa šta onda radiš jebo te otac? I, šta ono sereš za Izrael? Mi jesmo prijatelji s Izraelom, ali nauči da šutiš kad treba i da budeš malo diplomata. Pa i mi smo glasali za uspostavu Palestine jer nam je tad bilo pametno, pobogu Mile.”
Dodik: “Bilo mi žao onog Benjamina, pa ti znaš kako je kad nekog granatiraš a sav te svijet osuđuje.”
Vučić: “Dobro, to je tačno al se moraš malo suzdržat.”
Dodik: “A ovo za Tursku prepo’ sam se. Jebiga, mislio sam da mi odgovaraju na ono o otcjepljenju.”
Vućić: “Slušaj me sad dobro, konju jedan. Znaš od koga ti zavisi otcepljenje? Od mene i od toga koliko ću se ja prodati kao regionalni faktor ovdje. Jel ti to jasno? Nema Turska s tim veze i pametnije da više ne praviš ovakve pizdarije. Jasno? Sad ja moram smišljati kako da se izvučem, bre. Više da se nije ponovilo. Idi sad i nađi nekog boljeg da ti prati medije.”
Dodik: “Izvini šefe, neće više. Saću nać’ nekog da mi prati te vijesti, samo ne znam koga.”
Vučić: “Nađi nekog s biroa i predstavi pred svima da si zaposlio nekog s biroa, dobro će ti doći pred izbore.”
Dodik: “Hoću šefe, hvala.”
Vučić: “Sad idi i ne seri više. Ako te slučajno neko pita za kakav zločin reci da ti je žao, da je zločina bilo na svim stranama i da svi treba da odgovaraju. Nek se zabeleži šta si rekao. A ja ću nekako sad s Turskom i ovom sramotom izaći na kraj. Naći ću neku fabriku da im tušnem za male pare.”

Amila Kahrović - Posavljak
Autor 14.7.2014. u 09:32

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija