Erdogan u Sarajevo, Erdogan iz Sarajeva

Edin Osmančević
Autor 21.5.2018. u 14:42

Erdogan u Sarajevo, Erdogan iz Sarajeva

20 maj – datum slučajno izabran za Erdoganovu promociju ?

Ramazan je 9-i  sveti mjesec u islamskom kalendaru, kada čovjek preispituje sam sebe, duša nalazi svoj smiraj i vraća onom ljudskom duševnom. To je vrijeme kada se vjernik uzdržava od zlih i loših misli i radnji. Niti Erdogan niti Izetbegović nisu bili naivni kada su početkom aprila planirali Erdoganovu posjetu Sarajevu baš u ovom mjesecu! Ramazan je u stvari zloupotrebljen u manipulaciji nacionalnih osjećaja Bošnjaka jer, kako je to već naučen, Izetbegović obilato daje sebi za pravo da religiju zloupotrebljava kao legalni instrument u demonstraciji svoje vlasti.

Je li Bosna i Hercegovina, juče u vrijeme Erdoganove posjete bila više demokratičnija nego druge EU? 

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan obratio se prisutnim na 6. Kongresu Unije evropskih-turskih demokrata (UETD) u Olimpijskoj dvorani Zetri. On je iz Sarajeva poslao jasnu poruku vladama evropskih zemalja da su za razliku od BiH danas pale na ispitu iz demokratije.

I zaista, nameće se pitanje da li je Bosna i Hercegovina juče više bila demokratičnija od ostatka Europe, kako nam to spočitava turski lider? Zabranjujući Erdoganov nastup u Njemačkoj glasnogovornik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova Martin Schaefer je rekao da bi čak i Erdoganovo pojavljivanje u turskom konzulatu ili putem videosnimka “bilo napad na jasno izraženu volju vlade i kršenje njemačkog suvereniteta”.  Njemačka Vlada, kako se tvrdi, ne želi da se turski državljani i dvojni državljani koji žive u Njemačkoj antagoniziraju. Zasigurno bi od njemačkih predstavnika bilo poštenije da su bili iskreniji a to je prije svega narušeni stubovi turske demokratije poput vladavine prava, autokrativne vlasti, nezavisnog sudstva, poštovanja prava manjina, slobode govora, slobode medija i slobode okupljanja. Činjenica je da EU ima svoju odgovornost čija je politika uveliko rezultirala pojavom Erdogana na političkoj sceni Republike Turske, neopravdanim odugovlačenjem procesa njenog  pridruživanja EU i širenjem nezadovoljstva medu Turcima.

Birači u inostranstvu za turske stranke mala, ali veoma interesantna grupa birača. U Evropi živi oko 2,5 miliona Turaka s pravom glasa, od toga 1,4 miliona samo u Saveznoj Republici Njemackoj. To nije mnogo u odnosu na 55 miliona birača. Birači u inostranstvu su posebno omiljeni kod predsjednika Erdogana. Zašto?

Turci koji žive u inostranstvu bi mogli odlučiti ko će pobijediti na izborima 24. juna. Za uspjeh u prvom krugu je Erdoganu potrebno 50 posto glasova birača. Ako pogledamo na izbore održane 2015 i 2017. godine, kada je Erdogan osvojio 51, odnoso 50 % glasova birača, taj procenat glasova Erdogan već ima u Turskoj. 50 % glasova birača mu je posebno važno u slučaju da mu na izborima protukandidat bude bivši predsjednik Abdullah Gül.

Na pitanje što je to demokratija danas, jednostavno bi se moglo reći po slijedu događaja u svijetu, da je to naše pravo da biramo vlastite diktatore??? Koncept demokratije sveden je na puko višestranačje, dok ostale temeljne komponente za pretpostavku funkcioniranja demokratskog društvenog uređenja pokušava ugušiti ili institucionalno marginalizirati.

Budućnost Evrope mogu samo biti otvorena, pluralistička i tolerantna društvo u kojem se ljudska prava štite, poštuju i promiču.

Državna politika BiH ne može se zasnivati na ličnom odnosu Izetbegovića prema Erdoganu!

Izetbegovićev lični odnos sa Erdoganom pripada njemu samom. Izetbegović ima za pravo, ako tako osjeća, da naziva Erdogana “bratom”, da prisustvuje porodičnim proslavama turskog predsjednika što je stvar njihovog ličnog odnosa. Ono što kompromituje Izetbegovića je gubitak kontrole nad „ličnim i državnim“,  nad  ukusnim i neukusnim, gubitak tananosti koja briše granicu jednog ozbiljnog i jednog neozbiljnog  političara. Jer kako drugačije tumačiti  Izetbegovićeve senzacionalističke izjave  poput one  da je „Erdogana poslao Bog“ te predstavljajući ga zaštitnikom „ne samo balkanskih muslimana“ nego dolijevanjem ulja na vatru“. Dodikovo blagonaklono gledanje Erdoganove posjete Sarajevu govori sam po sebi! Jer kad Izetbegović može dovesti Erdogana zašto i ja ne bih mogao Valentinu Matviyenko, predsjednicu Gornjeg doma ruskog parlamenta i ženu sa crne liste SAD-a,  koja otvoreno zaziva raspad naše zemlje.

Zaključak

Dobro izrežirani politički teatar u Izetbegovićevoj režiji posjetom turskog predsjednika praktično bi trebao ‘dati vetar u leđa’ SDA na izborima, posebno njenom kandidatu za izbor bošnjačkog člana Predsjedništva. Dinastiranje BiH u ime demokratije nije demokratija već njena zloupotreba. Koliko god se Erdogan trudio da negira miješanje u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, činjenica je da mu je to Izetbegović omogućio.

Pogubne su sve one politike koje u ime demokratije dozvoljavaju nedemokratskom režimima da nam spočitavaju lekcije iz demokratije.  Neosporno je da političari poput Izetbegovića, Erdogana, Čovića, Dodika, Orbana  i njima slični ne mogu biti personifikacija europskih vrijednosti kojima Europa danas teži. Europa mora sa svoje strane  i dokazati da je konsekventna na tom putu!

Edin Osmančević
Autor 21.5.2018. u 14:42

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija