Esad Bajtal: Život ne poznaje dobrovoljnu smrt od gladi

tačno.net
Autor 10.4.2015. u 12:16

Izdvajamo

  • Sviđalo se to nekome ili ne
  • istorija ne poznaje dobrovoljno ropstvo. Kao što život ne poznaje dobrovoljnu smrt od gladi. Ako ne bude ljudskog, racionalnog zaokreta u pravcu traženja izlaza iz ekonmskog i društvenog mraka u koji su nas, debelom zloupotrebom narodnog povjerenja, doveli, onda će, narod uzeti sebi za pravo da se, vlastitom borbom, štiti i oslobađa od konačne propasti u kojoj sada zahvaljujući vlastodržačkom sljepilu, i hedonističkoj pohlepi etno-vlastodržaca – etno-hipnotisan, pasivno leži. Samo ideja i politika socijalne pravde, socijalne države, vladavine Prava i Zakona, mogu nas izvesti iz sadašnje etno-pomrčine. I niko više.

Povezani članci

Esad Bajtal: Život ne poznaje dobrovoljnu smrt od gladi

Foto: šg

Demokratija i odgovornost idu zajedno. A toga ovdje nema. Ovdje je nered postao jedina vrsta reda. Dakle, uprkos svemu – sve je uredu.

Razgovarala: Narcisa Muftić, tuzlanskikanton.ba

Politički subjekti koji su Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine podnijeli postizborni finansijski izvještaj iskazali su troškove izborne kampanje za opće izbore u iznosu od 8.635.678,37 KM, od čega se na političke stranke odnosi 8.632.256,35 KM, a nezavisne kandidate 3.422 KM, utvrdila je Služba za reviziju CIK-a BiH. Najviše je izdvojeno za troškove štampanja predizbornih oglasa, proglasa, saopćenja i sl. u javnim glasilima 3.036.364,45 KM, dok je na ostale troškove propagande porošeno 1.768.524,82 KM. Za troškove štampanja plakata potrošeno je 1.162.734,38 KM, troškove plakatiranja 1.008.647,78 KM, troškove organizacije i održavanja predizbornih skupova 897.621,98 KM i troškove štampanja, umnožavanja i slanja predizbornog materijala biračima 758.362,94 KM.

O političkoj odgovornosti izabranika na koje su potrošeni milionski iznosi za naš list govori prof. dr. Esad Bajtal.

Na provođenje prošlogodišnjih Izbora u BiH potrošeno je blizu devet miliona maraka. Kako komentarišete taj novčani iznos potrošen uglavnom na fotografisanje i reklamiranje političkih kandidata?

U zemlji koja grca u nevolji, bijedi, siromaštvu i nezposlenosti; u zemlji u kojoj 50% građana živi na granici siromaštva, i još 20% onih koji žive ispod te granice; u zemlji sa 600.000 nezaposlenih građana i još toliko penzionera porazno „tankih“ penzija, trošiti tolike milione na kampanju onih koji su direktni krivci za tako užasno loše stanje, izraz je politikantske neodgovornosti, nemorala i odsustva bilo kakve svijesti o razmjerama socijalne katastrofe koju su proizveli svojim neradom, neznanjem i svjesno organizovanom pljačkom građanske i društvene imovine. Naime, od 1949 predizbornih obećanja (izborne 2010. godine), etno-vlasti su provele u život samo 48, ili 2,47% datih obećanja. A onda, ti isti neradnici-prevaranti, bestidno i neodgovorno, troše nove milione na nova obećanja izborne 2014. godine. Pri svemu tome, iskustveno neizbježno pitanje zdravog razuma građana ove zemlje, koje redovno čujemo, glasi: koliko je od toga potrošeno na samu kampanju, a koliko se od tih silnih miliona, slilo u nezajažljivo duboke džepove nemoralnih vlastodržaca. I njihovih intelektualnih advokata, debelo plaćenih da svojim licemjerno pravdajućim istupima ili šutnjom, staju na stranu stranačko-lične pljačke vizuelno uglađenih etno-prevaranata. S obzirom na sva poratna iskustva i opravdane sumnje građana, u svakoj pravnoj državi sve to moralo bi biti stvar istražnih organa, u svrhu traženja i nalaženja odgovora na koji građani imaju zakonsko, ljudsko i civilizacijsko demokratsko pravo. Jer, u pitanju je njihov novac. Novac poreskih obveznika, a ne nešto što je palo s neba, i prema čemu se može odnositi nonšalantno-voluntaristički, umjesto racionalno-namjenski, kako to biva u istinski demokratskom svijetu.

Novac je potrošen, a na ulicama je i dalje ostala vojska nezaposlenih i gladnih. Šta smo dobili i gdje se sada nalazimo?

Dobili nismo veliko golemo ništa. A, to ništa, najbolje pokazuju rezultati istraživanja koje smo čitali ovih godina. A  oni kažu sljedeće: samo prošle, 2014. godine, Bosnu i Hercegovinu je napustilo 68.000 ljudi. Čitav jedan grad. Anketni nalazi govore o 80% mladih koji žele da napuste BiH, jer ovdje ne vide ni svoju ljudsku, ni egzistencijalno-životnu, odnosno biološku perspektivu. Najkraće govoreći, omladina i građani, bježe od naslno-rastjerivačkih etno-politika koje, svojim pljačkaškim politikama, u ime naroda, izgone vlastiti narod iz vlastite zemlje. Osim toga, da još dopunim poraznu sliku etno-ništavila o kome govorim, nalazimo se među trinaest „najjadnijih zemalja svijeta“, među kojima su Zimbabve, Liberija, Namibija, Burkina Faso, Džibuti itd.itd.; zemlje, uglavnom prirodno siromašnog, neplodnog – pustinjskog okruženja. Otkud Bosna, neizmjerno bogata zemlja, sa svim svojim resursima kao što su šume, planine, polja, more, rude, vode (četvrta zemlja po hidropotencijalu u Evropi), među najjadnijim zemljama svijeta? Odgovor je samo jedan: Naše siromaštvo je proizvedeno siromaštvo. Proizvedeno prije svega pljačkom, a onda neradom i neredom nesposobnih i, nemoralno grabežljivih etno-vladalačkih struktura. Konkretno, istraživanje WELT-x, pokazuje da uprkos sveopštem siromaštvu građana, koji, poput pasa lutalica, svakodnevno kopaju po kontejnerima da bi preživjeli, u Bosni i Hercegovini živi 90 pojedinaca čije bogatstvo je teško 9 milijardi dolara. Kako je to moguće? Ko su oni? I kako su došli do tog neviđenog bogatstva? Odgovore na ta pitanja duguju nam država, vlasti, istražni organi i sudstvo!

Jer, logički misleći i govoreći, može li se toliko bogatstvo legalno, i zakonski neupitno, zaraditi u ratom porušenoj zemlji? Naravno da ne može! Ali, očito rat nije bio svima isti. Nekome rat, a nekome brat, kako to kaže stara narodna poslovica. To je paradoks koji, bolje od svega drugog, govori o licemjerju tobožnjeg etno-patriotizma i lažne etno-demokratije u kojoj  manjina (vlast) ima sve, a većina (građani BiH), nema ništa. Čak manje od ništa.

Da li je moguće da u zemlji 50% onih koji žive na granici siromaštva, i još 20% onih koji žive ispod te granice, dakle u zemlji 70% nezadovoljnih građana, izbore ponovo dobiju oni koji su zemlju doveli u tako porazno stanje? I kako je to moguće? Odgovor je kratak i jasan. Samo prevarom.

Između činjenice da zbog nerada, bijede, masovne gladi i straha od moguće pravne države (nakon gubitka vlasti), etno-vlastodršci, izbore nisu mogli dobiti – legalno. A kako ih zbog ogromnog nezadovoljstva naroda (višemjesečne pobune 2014), nisu smjeli izgubiti, šta im je još ostalo? Samo prevara. I ništa više.

Svako onaj ko, pitajući se „šta je ovom narodu“? vjeruje da su izborni rezultati legitimni, tvrdi zapravo da je narod lud. Lično ne mislim tako! Vođen jezikom i logikom statistike, tvrdim da je narod, falsifikatom izbornog inžinjeringa, još jednom – debelo prevaren.

I ništa više.

DSC_6884

prof.dr. Esad Bajtal

Postoji li rješenje za naš košmar. Šta je to konkretno što bi u našoj državi trebalo učiniti da se situacija promijeni, da krenemo naprijed?

Jedino rješenje je – pravna država, koja će podvrgnuti istraživanju način i legalnost enormnog boagtstva svih onih koji koju su se obogatili tobožnjom tranzicijom i sumnjivom, nelegalnom, privatizacijom. Sve ono što je stečeno nelegalno (a šta nije?), mora biti pravno-sudski oduzeto i vraćeno građanima kao njihovo pokradeno društveno vlasništvo., a nagomilani pokradeni novac, vraćen u društvene finansijske tokove okrenute privredi i otvaranju novih radnih mjesta.

Da li će se to i kada dogoditi?

Ako smo demokratsko društvo, ali zaista, a ne samo deklarativno, ako smo pravna država (sa neovisnim sudstvom), onda je poravnavanje javnih računa ono što neizbježno mora da se dogodi. U pravnoj državi, Zakon mora biti iznad svih i iznad svega. Nema zaštićenih i podređenih. Nema velikih i malih. Nema dodirljivih i nedodirljivih.

U pravnoj državi, državi stvarne jednakosti, svako mora podnijeti račun o načinu svog ratnog i poratnog vladanja. Račun o načinu kako je stekao sve ono što ima. Bez toga, ostajemo i dalje na civilizacijskoj periferiji modernog demokratskog svijeta u kome pravo i sloboda, podrazumijeva i odgovornost. Ogovornost koja se, zajedno snjima, uzima u paketu.

Nema demokratije bez odgovornosti. Etno-demokratija kakvu imamo, zapravo je etno-demokratura. Odnosno, i još bolje govoreći – etno-anarhija u kojoj samozvani čuvari tzv. „vitalnog nacionalnog interesa“ rade šta hoće, a da pri tome nikada, nikome, i ni za šta – ne odgovaraju. Njihova neodgovornost i nedodirljivost su izraz očigledno sofisticiranog, legalizovanog i primitivno nasilnog autoritarizma i totalitarizma.

Demokratija i odgovornost idu zajedno. A toga ovdje nema. Ovdje je nered postao jedina vrsta reda. Dakle, uprkos svemu – sve je uredu.

Građani su svakodnevno na ulicama, prozivaju, prijete ali se političari ne osvrću. Kakva su Vaša predviđanja, do koje mjere će građani moći izdržati i šta nas očekuje?

Njihovo neosvrtanje samo potvrđuje tezu o nedemokratskom društvu, o naslnom načinu vladanja i elementarnom nemoralu onih koji se diče svojom neodgovornošću, jer su sistem svoje etno-vladavine podesili tako da sasvim neodgovorno slijede logiku stranačko-ličnih interesa, i da za to nikome ne odgovaraju. Policija, sudstvo i sudije su etno-stranački delegirane strukture koje im omogućavaju tako pohlepno, neodgovorno i oholo vladanje.

Naravno, nama ne trebaju vladaoci i vladanje. Nama trebaju upravitelji i upravljanje. Treba nam ljudski i moralno odgovorno upravljanje zemljom i društvom. A to nije moguće bez pravne države i nezavisnog sudstva. Za sada su, i „pravna država“ i „nezavisno sudstvo“, samo prazni pojmovi. Odnosno, licemjerno sofisticiranom retorikom prikrivena zloupotreba vlasti. Od one najniže, lokalne, do najviše – državne. Nigdje na vertikali tog beščašća nema čistih. Zato je i naša propast totalna. Kako po dubini, tako i po širini svojih enormnih razmjera. I ukoliko se nastavi ovako, nema nam drugog izlaza osim onoga koji poznaje, i nalaže, logika povijesne nužde. Naime, sviđalo se to nekome ili ne; istorija ne poznaje dobrovoljno ropstvo. Kao što život ne poznaje dobrovoljnu smrt od gladi. Ako ne bude ljudskog, racionalnog zaokreta u pravcu traženja izlaza iz ekonmskog i društvenog mraka u koji su nas, debelom zloupotrebom narodnog povjerenja, doveli, onda će, narod uzeti sebi za pravo da se, vlastitom borbom, štiti i oslobađa od konačne propasti u kojoj sada  zahvaljujući vlastodržačkom sljepilu, i hedonističkoj pohlepi etno-vlastodržaca – etno-hipnotisan, pasivno leži. Samo ideja i politika socijalne pravde, socijalne države, vladavine Prava i Zakona, mogu nas izvesti iz sadašnje etno-pomrčine. I niko više.

tačno.net
Autor 10.4.2015. u 12:16

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija