ENG
Fenomen popularnosti ženskog nogometa u Dubrovniku
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Foto: Dubrovačka promocija Smijeha slobode – FB
Ma nisu ni Teršelička ni Documenta ni najgore, ni najdugovječnije, ni najupornije što nam razara hrvatsku dušu, tkivo i povijest… Na primjer oni gore spomenuti feralovci, iako im je Feral odavno ugašen, nesmetano, sada još i bolje strateški raspršeni, drmaju hrvatskim, pa i puno šire, medijskim prostorom.
Darko Kaciga Dubrovčanin
Mora biti da je treća repriza na Eurosportu II derbija između nogometnih reprezentacija Narodne republike Kine i Republike Obale Bjelokosti na svjetskom nogometnom prvenstvu za žene (e, za žene, bagro seksistička neinformirana u ostatku Balkana), koje se upravo održava u Kanadi, bila razlogom što se prošloga četvrtka (11.6.)na pedantno organiziranoj i primjereno razglašenoj tribini Družbe Braće Hrvatskoga zmaja – Zmajskog stola u Dubrovniku naslovljenoj „Oluja pobjede“ u, dakako, biskupijskoj dvorani svetoga Ivana Pavla II, okupila tek nekolicina Dubrovčana i brat-bratu pedesetak Hercegovaca.
Uvodno slovo održao je Zmaj Lapadski II, pročelnik Zmajskog stola u Dubrovniku i ponosno i svečano najavio temu (Vojno-redarstvena operacija „Oluja“), razlog (jubilarna dvadeseta godišnjica) i logičnost izbora glavnog predavača: doc.dr.sc.Ante Nazora, povjesničara i ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. U svom tečnom i nadahnutom izlaganju dr.Nazor je iznio barem stotinu (dokumentiranih!) (pra)povijesnih činjenica, od Vuka Karadžića preko Ilije Garašanina do Mile Martića i Radovana Karadžića, da je svekoliki Hrvatski domovinski rat, pa tako i njegova kruna VRO „Oluja“, bio apsolutno pravedan i opravdan, i cijeli, i to baš tako kako se u svakom detalju odvio i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, jedini mogući, logičan i hrvatski-znanstveno-povijesno-utemeljen odgovor na kontinuitet velikosrpske politike. Kao i barem stotinu i jedan dokaz vojničko-strateške, državničko-političke i znanstveno-povjesničarske ingenioznosti, lucidnosti, humanosti, jednom riječju nepogrešivosti, a drugom riječju neprikosnovenosti doktora i generala Franje Tuđmana, oca svega ovoga blaga što ga u Hrvatskoj, pa i Herceg-Bosni, već dvadeset (i pet) godina uživamo, uključujući i taj specifični, isključivo hrvatokatolički, ničim nehrvatskim odnosno nekatoličkim uprljani pristup povijesnoj znanosti što nam ga je tako zorno upražnjavao dr.Nazor kao Tuđmanov bespogovorni štovatelj i sljedbenik. Kao primjer ustanove koja dosljedno njeguje taj pristup naveo je Institut za hrvatsku povijest, a (nisam siguran je li, ali mogao je) i Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Specifičnost te hrvatokatoličke grane povijesne znanosti najbolje se uočava ako se sučeli s obližnjom srpskopravoslavnom školom, koja se već i u nazivu drastično razlikuje, jer čak nije ni povijesna, nego istorijska. Za naučnike (a ne znanstvenike!) i akademike (SANU, a ne HAZU!) srpskopravoslavne istoričarske škole za građanski (a ne Domovinski!) rat za odbranu (a ne obranu!) „svih srpskih zemalja i vaskolikog srpstva“ kriv je isključivo kontinuitet velikohrvatske politike.
No, pustimo srpske kolege da vrše svoju dužnost, i kao Srbi, i kao naučnici istoričari. Nisu oni nama, kao ni mi njima, najveći problem. Naš (zajednički) istinski neprijatelj su pseudoznanstvene tvorevine ala Documenta na čelu s apsolutnom neznanstvenicom Vesnom Teršelič, kojima su, za razliku od nas domoljubno orijentiranih hrvatskih centara, instituta i znanstvenika, širom otvorena sva, mahom obostrano lijeva, krila medijskih vrata, pri čemu nije mogao ne okrznuti Aleksandra Stankovića i njegov elitni javnotelevizijski termin „Nedjeljom u dva“, jer im je taj novinar i ta emisija, a zapravo pozicija koju si je on izborio i objektivno bezvezni termin kojega je on učinio elitnim, sve očitija paradigma medijske (ne)slobode u Hrvata i idealizirani cilj njihove konkvistadorske, sveproždiruće, u ovom slučaju medijske, požude. Možete li prispodobiti „Nedjeljom u 2“ koju uređuju i vode doktori znanosti poput A.Nazora ili Z.Tomca, odnosno magistri odnošaja s javnostima poput I.Granića ili T.Dujmovića? Ma ništa lakše, već doživljeno (francuski: deja vu): smognite snage i oprezno, da vas nitko ne vidi, prelistajte bilo koji primjerak tiskovine „7 dnevno“ i usporedite ga s bilo kojim brojem „Ferala“ koji vam je ostao u sjećanju odnosno pod prašinom na tavanu. Ili, ako ste kojim nesretnim slučajem pretplatnik „Slobodne Dalmacije“, uspoređujte njezine recentne ponedjeljke bez Borisa Dežulovića, utorke bez Ante Tomića, srijede bez Jurice Pavičića…
Dakle, ta Documenta i ta Teršelička koji puzajuće okupiraju hrvatski znanstveni i medijski prostor svojim „neznanstvenim pristupom Domovinskom ratu“, jer „već godinama svojim aktivnostima iskrivljuju činjenice iz Domovinskog rata i relativiziraju srpsku agresiju na Hrvatsku“, te „ nas već godinama ‘suočavaju s prošlošću’, umjesto da se suoče s činjenicama“. A (znanstvenorelevantne) činjenice (o Domovinskom ratu) su samo i jedino one do kojih je u svojim istraživanjima došao on, dr.Ante Nazor osobno, jer on je a) doktor povijesnih znanosti, ali on je i b) Ante, dakle čisti c) Hrvat, a time i nesumnjivi d) katolik; odnosno njegov Centar, jer oni svoja znanstvena istraživanja pupčanom vrpcom vežu na saborsku Deklaraciju o hrvatskoj neporočnosti kako u Domovinskom, tako i u Hercegbosanskom ratu. Nad tom i takvom znanstvenom i hrvatokatolički djevičanskom idilom, Teršelička je preko aktualne nenarodne Vlade i Sabora pred dvije godine izvršila čin svetogrđa penetracijom svoga Kruda, pardon, dr. Kruna Kardova, na mjesto predsjednika, te Čedomira Višnjića, za kojega Nazor ima pouzdane dokaze da je bio obavještajac tzv. SAO Krajine, za člana Nadzornog odbora Centra…Prolazi eto i druga godina kako dr.Nazor proziva aktualnu odnarođenu Vladu i Sabor, koji ga imenuju i razrješavaju, odnosno bagatelizira predsjednika formalno mu nadređenoga Upravnog vijeća kao znanstveno, stručno, a o domoljubnosti da i ne govorimo, nekompetentnog; spomenutog člana UV prokazuje kao više-manje četnika…
Ma nisu ni Teršelička ni Documenta ni najgore, ni najdugovječnije, ni najupornije što nam razara hrvatsku dušu, tkivo i povijest… Na primjer oni gore spomenuti feralovci, iako im je Feral odavno ugašen, nesmetano, sada još i bolje strateški raspršeni, drmaju hrvatskim, pa i puno šire, medijskim prostorom. Eto, odmah sutradan, baš za vrijeme odigravanja kvalifikacijske nogometne utakmice između „pravih“ reprezentacija Hrvatske i Italije, ona u svakom pogledu sumnjiva ekipa oko Art radionice Lazareti je, uz sudjelovanje Predraga Lucića i Borisa Dežulovića, te njihov dopunski dvosatni pjesničko-pjevačko-satirički performans, organizirala predstavljanje bestselera Borisa Pavelića (kakva šteta za čovjeka s ovakvim prezimenom da je toliko zabludio u bespuća antihrvatske neozbiljnosti!) „Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune“, o novinarskom, jezičnom, stilskom, (sub)kulturološkom, literarnom, pjesničkom, filozofskom, i što li još nisu nabrojili, fenomenu kultnog splitskog političko-satiričkog tjednika. Iako tajne službe političkog podzemlja još nisu objavile popis sudionika tog više nego sumnjivog skupa, prve neslužbene procjene istražitelja govore da mu je, računajući i one što su sjedili na skalinima, nazočilo između dva i tri puta više očiglednih antihrvata, nego li se okupilo hrvatskih domoljuba na jučerašnjem državotvornom skupu u luksuznoj svečevoj dvorani, a svakako, kako je primijetio Boris Dežulović, više nego na poljudskom stadionu te večeri. Čime su Dubrovčani cijelome (balkanskom) svijetu demonstrirali zavidan stupanj civiliziranosti, demokratičnosti i nesklonosti diskriminaciji svake vrste, pa i spolne: više ih je u četvrtak ostalo doma gledati repriznu utakmicu između egzotičnih afroazijskih nogometašica, nego u petak odlučujuću mušku kvalifikacijsku utakmicu između vječnih rivala Hrvatske i Italije. Za što su na licu mjesta primjereno nagrađeni ekskluzivnom informacijom samoga Borisa Dežulovića da je upravo najuren iz novine koja će se mrtva-hladna nastaviti tiskati pod istim (auto)satiričkim imenom: Slobodna (Dalmacija).
Autor/ica 👤tačno.net
