Fino vino NL.: Save water, drink wine!

Goran Sarić
Autor 4.11.2014. u 17:20

Fino vino NL.: Save water, drink wine!

Nismo se, po povratku iz Bergena, čestito ni raspakovali, a čeka nas novo putovanjce. Tu, blizu, još jedno “selo koje to nije”. Groesbeek, dvadesetak-dvadeset i pet kilometara blizu Arnhema.

Piše: Goran Sarić

Osim površine (nešto više od 44 000 km², i skoro 19 000 stanovnika, postoje barem još dva ozbiljna razloga zbog kojih Groesbeek ne možemo “iz punih usta” nazvati selom. Pod broj jedan, to je zacijelo najfudbalskije selo u Evropi! Ima čak 6 (slovima: šest!) nogometnih klubova, od kojih tri veoma solidna, i to na nivou Holandije! Da vas sad ne zmaram imenima, ipak to nisu Arselan, Čelzi, Barsa… Reći ću samo da svi igraju u kvalitetnim ligama, a u Kupu su često znali zagorčati život ovdašnjim prvoligašima.

   Ma vjerujte mi na riječ: kad vidim one naše “teretnjake” na travnjacima, pomislim da bi Groesbeek kod nas u Najvažnijoj Sporednoj bio nešto kao London u Engleskoj!

“Pa zašto, pobogu, od te šestorke napravite jedan, ili možda najviše dva tima, pa “rasturite” sve u Holandiji”, naivno upitam kolegu koji živi u Groesbeeku.

  “Nema šanse. Oni se puno više mrze i glože međusobno, nego sa svim ostalim klubovima!”

   Zvuči prokleto poznato: Željo-Sarajevo, Zvezda-Partizan, i u novije vrijeme Velež-Zrinjski. Prokletstvo malih razlika, opet.

   “Ništa mi ne moraš govoriti, znam sve o tome”, tužno odgovorim, pomislivši na “domaće” tuče, nerijetko čak i sa zadahom fašizma.

Vratimo se ljepšim stvarima. Druga važna stvar u Groesbeeku je vino. Pravo pravcato holandsko vino! Sladokusci, naravno, znaju da se i ovdje, posebno u južnoj provinciji Limburg, može dobiti čaša solidne “raj(n)ske kapljice”. No, mnogi, kao i ja donedavno, misle da je to naprosto nemoguće. Zar ovdje, u ovoj vlažnoj, kišovitoj “močvari”?!

A ipak je tako. I ovdje se pravi ta božanska tečnost, mada ne naveliko. Holandija ima oko 150 vinograda, a loza se, osim u Limburgu, uzgaja još i u Noord-Brabandu, Zeelandu, Drentheu … No, najviše se gaji baš ovdje, u “fudbalskoj Meki”, Groesbeeku. Pa da, kad se odigra dobra tekma, može se malo i gucnuti…

MAROKAANSE WIJNEN, MEISJE+

   Ovdašnji vinogradi, čudnog imena Colonjes, protežu se na 13 hektara plodne, lijepe, brežuljkaste zemlje koja graniči sa Njemačkom. Uzgaja se 10 različitih sorti grožđa, od koji su najpoznatije regent, cabernet cortis, cabernet colonjes, pinotin

   No, dosta. Već mi rastu zazubice. Pođimo zato na Holandski praznik vina, ovdje u “selo”. Nešto ćemo i kušati. Samo bez pljuckanja, molim!

PROOST, DARIJA, OLGICA, NEHRU +

***

   Zadnja septembarska subota. Ni oblačka, ni vjetra. Ne trebaju nam ni veste, ni džemperi. “Ubilo se” za feštu! A ona se, u ovo vrijeme, održava punih osam godina. No, ovdašnji vrijedni vinari ne predstavljaju samo ovdašnja, nego i vina iz drugih zemalja: Francuska, Južna i Sjeverna Amerika, Turska.. Ove je godine poseban gost, po njima: nova vinska zemlja, Srbija.

   E, moja djeco, gdje ste vi bili kad smo mi, u zemlji koje više nema, iz večeri u veče “tukli” flaše i flaše ždrepčeve krvi i banatskog rizlinga?! Gdje, kad je Bogo po zemlji južnih Slovena hodio?

***

SAVE WATER

Čim smo došli, platimo 10 eura i dobijemo lijepu vinsku čašu, pravo na jednu degustaciju i bedž: Save water, drink wine. Poslije se dugo vrtimo se između štandova, gledamo i njušimo, tu i tamo stanemo u red … Mi smo dečki što pijemo stojećki … No, ako na svakom štandu probamo samo po jedno vino, mogli bismo, bogami, na koncu završiti i ležećki.

   Ja probam samo bijela vina. Tako bolje razlikujem ukuse. Ova holandska, iz ovoga kraja, su mi solidna, imaju fin, relativno jak miris i okus. Ipak, malo “naginju” na kiselkasto. To je, kažu stručnjaci, stoga što u bijelo ne dodaju nimalo šećera. Hoće čisto biološko vino, a ovdje nema dovoljno lijepih dana da sazri ono gusto zlato od sunca, kao u našim vinima. Valjda mi se zato od svih bijelaca najviše dopadne Trijumf Vinarije Aleksandrović. Tu je, za moj ukus, pronađen pravi balans: ni odveć slatko, ni kiselkasto, a fin i bogat miris. Ma, kome vi: “Nova vinska zemlja?!” Kaaskoppen, pričajte o siru, tu ste carevi. Ali o vinu …

Na malom podiju svira ciganski orkestar. Crni šešir, širok osmjeh i zlatan zub… Još dvje-tri kapi pa ćemo svi veselo zaigrati!

OLGICA, DARIJA, GORAN +

Kasnije vlakićem na točkovima odlazimo u vinograde. Pričljivi vinar, sve sa francuzicom na glavi, nas vodi među trsove. Nažalost, grožđe je već pobrano. Uplašili se da bi najavljena velika kiša mogla naštetiti rodu, pa na vrijeme sve pobrali. Bez mašina, ručno, pravi Grand crue! Čiko nam priča da se ovdje godišnje ubere i do 35 hiljada kila grožđa. Objašnjava kako i kad se bere grozdje, orezuju trsovi, obrađuje zemlja i čuva mlado vino u podrumima … Eh, da je sad tu, sa mnom, pokojni Vlado Puljić da mi izrecituje nešto iz njegove zbirke “Vinske mušice”! No, umjesto Mušice, među nas odjednom u čokote bane Vinska kraljica! Kršna, energična i vesela, prava holandska bìka. Udijeli nam šaku osmjeha i milosti, pa ode drugim grupama, pravilno raspoređenim po vinogradu.

   Žedni, i umorni od velike priče, Allez, les enfants! hajdemo, sijeda djeco, na još koju čašicu!

   In vino veritas.

Za edukaciju će još biti vremena.

   Doći ćemo, valjda, i dogodine.

 

 

 

 

 

Goran Sarić
Autor 4.11.2014. u 17:20