Fra Petar Jeleč: Laži Jure Krište

Autor 10.12.2012. u 12:00

Fra Petar Jeleč: Laži Jure Krište

 

Jure Krišto, bivši svećenik dominikanac i vrlo „ugledni povjesnik“ sa zagrebačkog Katoličkog sveučilišta i Hrvatskog instituta za povijest uhvatio se zadnjih dana na opskurnom portalu hrsvijet, kojeg između ostalog uređuje najveći „stručnjak“ za masone i sve moguće neprijatelje „rvackog katoličkog naroda“ fra Miljenko Mića Stojić dokazivati kako su franjevci Bosne Srebrene, posebno oni iz svećeničkog udruženja „Dobri Pastir“ bili dobre sluge komunističkog režima. Krišto sljedbenike „udruženjaša“ pronalazi i danas, posebno među profesorima i studentima franjevačke Teologije u Sarajevu.  Nije to prvi put da Krišto pokušava oblatiti franjevce Bosne i Srebrene i to čini redovno, svakih nekoliko godina, pridružujući se u toj nečasnoj raboti svom kolegi sa instituta, još jednom velikom „povjesniku“ Ivi Lučiću, koji je svoj zanat ispekao u špijunskom miljeu, kojemu je očito vrlo blizak i sam Jure Krišto. Bilo bi potpuno gubljenje vremena pobijati sve besmislene teze koje Krišto iznosi u svome tekstu, poput one da ja ne osuđujem zločine koje su komunističke vlasti počinile nad mojom časnom subraćom fratrima Bosne Srebrene. Ovim se Krišto sasvim diskvalificira i pokazuje kao čovjek koji je upadno sklon laganju, što ne priliči jednom bivšem svećeniku i čovjeku kojemu je stalo do povijesne istine. Koliko je daleko spreman ići povjesnik Krišto u izmišljanju, pokazuje i ova rečenica iz njegova teksta objavljenog na spomenutom portalu: „Susret s historiografijom fra Petra Jeleča bilo je razočaranje, utoliko veće što su mi i osobna očekivanja bila veća. Želio sam, kako sam mu u Rimu osobno rekao, da netko dobro pročešlja arhive i napiše dobar, znanstveno utemeljen rad o Katoličkoj Crkvi u Bosni i Hercegovini u doba NDH“.

Do mišljenja Jure Krište ne držim apsolutno ništa i jako mi je drago što se razočarao u moju doktorsku tezu, jer da je situacija obrnuta, iskreno bih se zapitao gdje sam to pogriješio. Krišto se u gore citiranoj rečenici  pokazao kao pravi klerikalac kojemu je laž jedna od glavnih osobina: dotični „povjesnik“, naime, tvrdi kako smo se nas dvojica sreli u Rimu i kako mi je on tamo ko’biva osobno davao neke savjete. No stvar je potpuno drukčija: Juru Krištu, naime, nisam NIKAD u životu ni vidio niti susreo. S Jurom Krištom nisam NIKAD u životu prozborio niti jednu jedinu riječ, Jure Krišto mi NIKAD nije ništa osobno rekao, posebno ne da „dobro pročešljam arhive i napišem dobar, znanstveno utemeljen rad o Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini“. Ukratko rečeno: Juru Krišto LAŽE da smo se nas dvojica ikad vidjeli, susreli i razgovarali o bilo čemu.

A da Juri Krišti očito nimalo nije stran udbaški pristup i podmetanje pokazuje jedna druga stvar, koju on ovdje potpuno prešućuje. Krišto se, naime, itekako zanimao za moj rad i prije nego sam ga završio, jer je slutio da on neće biti poput njegova i radova koji su do sada izašli o toj tematici. Dotični je prije same obrane moje doktorske disertacije zaista došao u Rim i sastao se s jednim od mojih korelatora s kojim se već otprije zna, te je pokušao, očito po instrukcijama iz njemu sličnih i bliskih mu krugova, ocrniti i mene osobno i moj doktorski rad. Krišti se međutim plan potpuno izjalovio, te sam za svoj doktorat dobio ocjenu summa cum laude i nagradu Papinskog sveučilišta Gregoriana, što ovdje ne volim spominjati, no dobro je znati i taj podatak upravo zbog ljudi poput Jure Krište.

Kao što već rekoh, Juru Krištu nisam nikada sreo pa stoga nisam do danas imao ni prigode da mu ovim putem izrazim svoju iskrenu sućut zbog propale mu misije u Rimu. Usput, ne bi bilo loše da dotični potraži i stručnu pomoć jer laganje i izmišljanje događaja i razgovora koji se nikada nisu zbili, može izazvati velike probleme za njega osobno i za njegovu najbližu okolinu. Na kraju čestitam Hrvatskom institutu za povijest, a posebno Katoličkom sveučilištu u Zagrebu što je angažiralo ovakvo „moralnu i stručnu“ osobu da im vodi odsjek za povijest i poučava mlade ljude povijesnoj znanosti. Bit će to očito dobar i kvalitetan kadar. Kad ovaj „vrli znanstvenik“ zna ovako bestidno izmišljati o ljudima koji su još uvijek živi te govoriti o nekim susretima i razgovorima koji se nikada nisu dogodili, čemu se onda čuditi kada se dotični „povjesničar“ krene blatom nabacivati na jednog časnog provincijala Bosne Srebrene Josipa Markušića i na drugu njegovu subraću koji su osvjetlali obraz Franjevačkom redu i čitavoj Katoličkoj crkvi za vrijeme Drugog svjetskog rata. G. Krišto, ako se nekada upoznamo i sretnemo, onda ćete mi moći reći sve ono što ste mi navodno već rekli na našem susretu koji se nikada nije dogodio i valjda ćete tada moći razaznati što je san, a što java!

Fra Petar Jeleč

 

Tekst na koji se pozivam:

http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=25080:jure-krito-snalaljiva-politika-dobroga-pastira-politiko-prilagoavanje-nekih-franjevaca-bosne-srebrene-u-komunizmu-i-nakon-njegova-sloma-ivdio-&catid=74:knjigozori&Itemid=348

Autor 10.12.2012. u 12:00

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija