General Divjak : Ne može Josipović primiti nagradu od novine koja širi nacionalizam

Autor 2.6.2011. u 04:39

General Divjak : Ne može Josipović primiti nagradu od novine koja širi nacionalizam

Čekajući ročište pred austrijskim sudom, umirovljeni general Vojske BiH Jovan Divjak vrijeme provodi čitajući, pišući i družeći se s prijateljima, kojih, kaže, i u Beču ima mnogo. Vedra je duha, relativno dobra zdravlja i siguran da će se uskoro vratiti u Sarajevo a to je trenutak kojeg čeka od uhićenja u Bečkoj zračnoj luci 4. ožujka ove godine. Uhićen je na temelju zahtjeva Srbije koja ga krivi za događaje od 3. svibnja 1992. kada su u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajvu poginula 42 vojnika JNA.

Strpljiv sam!

Gospodine Divjak, Vaš boravak u Beču traje već gotovo tri mjeseca, s obzirom na neizvjesnost u kojoj se nalazite, to je prilično dugo razdoblje. Kako provodite vrijeme, kako se motivirate da ostanete vedrog duha?

Ja sebe znam kontrolirati i strpljiv sam. Redovito rano ustajem, imam potpuno ispunjen dan, svaki dan pišem, pripremam jedan feljton za “Oslobođenje”, a najmanje tri puta tjedno mi je neko u posjetu. U Beču imam dosta prijatelja, vode me na izlete, šetam, skidam kile, sunčam se, a komuniciram s ljudima i elektronskim putem. Pišem mailove, to ranije nisam ni znao kako se radi, sada znam. Zdravstveno je onako, malo tlak, malo šećer, ali to ništa ne utječe na moje raspoloženje i na uvjerenje da će se sve ovo dobro završti i da ću se vratiti u BiH bez ikakvih problema.

Zašto cijela stvar traje zapravo tako dugo? Postoje razne informacije o dostavljanju i nedostavljanju dokumentacije, o navodnom namjernom zametanju dokumenata, što zapravo koči proces?

Bilo je svjesno zametanje zahtjeva i sukob između HDZ-a i SDP-a je doveo do toga da se HDZ ne želi uključiti u proces zaštite mojih interesa. Oba zahtjeva, naš i zahtjev Srbije se međutim nalaze u austrijskom tužilaštvu i sada tužilaštvo treba procijeniti kome će me proslijediti. Po objašnjenju odvjetnika oni osobe vraćaju u zemlju čiji je ona državljanin, odnosno tamo gdje se dogodio incident. I on mi stalno govori da je sve u redu i da ću biti u Sarajevu.

Kako komentirate zaključak veleposlanika BiH u Republici Austriji, Harisa Hrle, da je zahtjev za izručenje kojeg je uputio ministar Čolak zapravo potpomogao zahtjev srbijanskog tužilaštva? Naime, pravno gledajući, sada postoji dvostrana sumnja koja pada na Vaš teret. Zaključuje se naime da je protiv Vas podignuta optužnica i u samoj BiH, jer je to osnovni preduvjet da bi zahtjev uopće bio upućen.

Čolak je neki dan izjavio da se u BiH vodi postupak protiv mene. To nije točno. Ja imam potvrdu iz tužilaštva BiH, i od kantonalnog tužilaštva također – protiv mene se ništa ne vodi. On samo sebe pravda time da se protiv mene navodno vodi proces, zato što tako objašnjava svoje postupke. Međutim ja ću kada se vratim na velika zvona objaviti da to nije moralno da govori neistinu. I meni se na taj način neke stvari usporavaju i osporavaju. Inače, ta tužba protiv mene je potpuno ista kao ona protiv Ganića i ono na šta smo mi išli jest dokazati da ona jednostavno ni na čemu nije utemeljena.

Loše pravosuđe

Nisu dakle samo politički obračuni na liniji Beograd-Sarajevo oni zbog kojih Vi, evo, trenutno ispaštate, već i politički obračuni unutar same BiH. Ne stiče se utisak da Vas to posebno brine?

Pa to nije do mene, to je do odnosa među ljudima, u tužilaštvu, u sudstvu, to je do države i njenih političkih problema. To sve skupa ne funkcira. Sedam mjeseci je trebalo da se formira parlament, a do ministarskog vijeća će opet proći tri mjeseca. A tamo nisu predstavnici pravde, tamo su ljudi koji su poslušni. Oni nisu sposobni, nisu stručni i tamo su jer pripadaju jednoj stranci i ministarstvo pravde pripada Hrvatima. I on se tako ponaša, on se ne ponaša kao moj predstavnik. Jer da oni imaju malo želje, sluha i poslovanja, on bi poslao neku svoju ekipu pravnika. I došao bi ovdje da pita što i kako s odvjetnicima. A on samo onako birokratski kaže ‘ja sam poslao’, a nitko sa mnom nije razgovarao. On je bio dužan razgovarati sa mnom. Meni je predložen ovaj austrijski odvjetnik i ja sam ga prihvatio, a kako ja da znam kakav je on odvjetnik. Znam da je kasnio tri tjedna s našim odgovorom austrijskom pravosuđu. I sve ovo kasni tri tjedna zbog njega.

Ukazujete li Vi kome u BiH na to, razgovarate li s nekim, žalite li se kome?

A zašto da se žalim? To je pitanje njihovog morala, ja imam svoju etiku. Ali ću ja na svoj način na to već odgovoriti.

Zar Vas ne brine da bi u takvim okolnostima mogli biti oštećeni, da bi stvar mogla završiti na Vašu štetu? Razmišljate li o mogućnosti izručenja Srbiji?

Da ponovim: austrijski zakon kaže da se oni koji se traže vezano za neki incident, vraćaju tamo gdje se taj incident dogodio. Tako da o tome uopće ne razmišljam. Osim toga, mene nema ni na haškoj potjernici, ni na crvenoj potjernici. Ja se nemam čega bojati, ja ništa nisam uradio i samo sam spriječio da se ne dogode još gore stvari. Pazite, svjedoci koji su svjedočili Ganiću, bili su prijavljeni i za moje svjedočenje. Alcock je razgovarao sa mnom svojevremeno u Sarajevu, i tada kad me je pozvao rekao je da nema ništa, nikakvog elementa da sam ja krivac i od mene je samo tražio moje viđenje događaja. Za svjedoka se prihvatio i Noel Malcom, znači isti su likovi koji su svjedočili Ganiću prihvatili biti svjedoci i meni, a onaj ko je prihvatio na to da bude moj svjedok, on zna da nisam kriv. Jedino što sam ja kriv je to što sam se igrao. Jer ja sam znao da će se to dogoditi. Htio sam vidjeti kako će to biti. Ljudi su mi govorili da ne izlazim van. Ali zašto sam ja trebao da sebi ne dozvolim da ovih 15 godina ne izlazim iz zemlje?

Kada već spominjemo slučaj Ganić, nakon njegovog hapšenja u Londonu povela se i velika medijska kampanja što trenutno nije slučaj?

I šta mu je to donijelo? On je proveo pet mjeseci u Londonu, moj slučaj će se možda i brže riješiti. Ganić je meni nudio pomoć u području PR-a, ali kako će mi to pomoći? Ovdje se ne može izvršiti pritisak na tužilaštvo. To sam dakle ja zauzeo takav stav, da ne trebam puno biti u medijima.

Koliko sve skupa može potrajati? Znate li kada je sljedeće ročište?

Prvi put kada je dobio papire i kada je sve to vidio, odvjetnik je rekao da će sve biti gotovo za tri tjedna. Poslije mjesec dana je rekao da će biti za četiri do pet tjedana, prije dva mjeseca je rekao ‘samo što nije’, prije dva tjedna opet da će trajati još nekoliko tjedana ili do jeseni. Ja samo mogu da mu kažem da požuri i stalno mu govorim da se želim vratiti u Sarajevo.

Situacija nikad gora

Pratite li političku situaciju u BiH i kako ju ocjenjujete?

Situacija nikada nije bila gora. Sukob tri nacije traje i danas i nastavlja se, samo se vodi drugim sredstvima. Mržnja i podeljenost su veći nego što je to bilo neposredno nakon rata. Mnogo je lošija situacija i u gospodarstvu, da ne govorimo o drugim lošim elementima kao što su obrazovanje itd. Evropa također ne zna što će s Bosnom, a Republika Srpska to dobro zna iskoristiti. Ashdown (Catherine visoka povjerenica EU za vanjsku i sigurnosnu politiku op.ur.) je nedavno išla u Banja Luku na razgovar s Dodikom. Ona je ponizila BiH. Najteže je opet Bošnjacima, ali i oni su trvrdoglavi i nisu zreli da shvate da ne mogu bez Srba i Hrvata. Ali i oni vode neku čudnu politiku i to najviše preko religijske zajednice. Njima je jači reis nego političari. Ali politika koju vodi reis je politika islama koji nije bosanski. I to je problem BiH, jer je BiH za Evropu islamska zemlja. U BiH se vodi računa o pet mudžahedina, a jedan od prvih zahtjeva Daytona kaže da su svi oni koji su bili paramilitarni, bili dužni za 90 dana napustiti BiH. Svi mudžahedini su ostali. Holbrooke je predlagao Izetbegoviću ukidanje SDS-a. Izetbegović je rekao ‘ne, lako ćemo mi sa Krajišnikom’. Ali da se ukinuo SDS, automatski bi se ukinuo i SDA i sve nacionalne stranke. Ali je i njemu u interesu bila vlast. I književnica Lazarevska je jako dobro napisala: ‘Mi živimo u torovima, jako smrdi, ali nam je toplo’. To je realnost. Problem su ljudi koji su na vlasti: Josipović, Tadić, Izetbegović, Dodik, Lagumdžija. Ne može Josipović otići u Banja Luku i primiti nagradu od novina koje su danas čisti nacionalizam. On je više bio u Banja Luci nego u Sarajevu. Tadić danas priča jednu priču kako je navodno ispunio uvjete i zahtjeva od Europe da sada kao održi obećenje, a bio je četiri godine ministar odbrane kada je znao gdje mu se Mladić kreće. A situacija u Srbiji je takva da će sada zbog Mladića izgubiti izbore, što dovoljno govori o tome u kakvom je danas stanju društvo u Srbiji.

Što se tiče BiH, postoji li snaga koja bi to mogla promjeniti? Ako ne politička opcija, onda barem profil ljudi koji bi to mogli razbiti?

Profil ljudi postoji, ali su malobrojni. Malo je tih ljudi, to je taj neki krug oko izjvesnih umjetnika. Oko Tanovića, Dine Mustafića,… Edo Bosnić je takođe bio dobro zagrijan za to, za Našu stranku, ali oni nemaju programa, nisu jaki. Imate i malo intelektualaca, ali i oni su podjeljeni na četiri grupe. Jako je malo čestitih i poštenih ljudi u BiH.

Kada se vratite u Sarajevo, šta će biti prvo što ćete uraditi?

Razmišljam da se vratim kolima, ali odvjetnik me odgovara od toga, kaže ‘ako te puste u Sloveniji, možda te uhvate opet dole niže’. Ali ja razmišljam da se vratim kolima, da dođemo u Skenderiju, i da onda pokupim mlade ljude da ludujemo čitavu noć, da se svira i pleše. A onda sutradan, kao i uvjek, krenem pješice prema svom udruženju, ta šetnja i udruženje mi, pored supruge i familije naravno, najviše nedostaju. Znam da će mi tu trebati više nego obično, jer će me svi htjeti pitati kako sam i svi će me htjeti pozdraviti. I onda ću se takođe zahvaliti nekim ljudima koji su mi u ovoj situaciji puno pomogli i koji mi i dalje pomažu.

Autor 2.6.2011. u 04:39