GENERALU IMA TKO DA PIŠE

Izdvajamo

• Smetao je Divjak mnogima, jer je bio atipičan general, vojskovođa mekog srca i duše okrenute paperjastom versovanom životu iz najboljih tradicija galske kulture... Takav i danas obogaćuje kulturni ambijent Sarajeva i, kao što se u ratu borio za slobodu Bosne i Hercegovine, tako se i danas bori za njeno ljepše i svjetlije lice od onog kojim sad zrcali.

Povezani članci

• Dezerterska balada
• MAGARCI SA VELIKIM M
• Ćurak: Glavna pretnja BiH nije islamizam, već nacionalizmi
• Segregacija otvorenih karata
• Jesmo li doista pobijedili fašizam?
• Živeo hrvatski jezik!

Foto: Radiosarajevo.ba

pretpraznički zapis o generalu kojeg voli Sarajevo

Kao srednjoškolac upoznao sam u Mostaru generala Jovana Divjaka.

Tada, istina, sa nešto nižim činom, Jovan Divjak je pokupio moje simpatije. Od tada do početka opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovinu rijetko smo se viđali, ali prijateljska kemija strujala je među nama. Vjerojatno sam već tada ponešto zorno vidio, a ponešto naslućivao o Divjakovom strastvovanju za kulturu, umjetnost i sport.

Kada je Sarajevo zasuto granatama i konstantnom snajperskom vatrom upoznao sam jednog novog Divjaka, člana vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine, sa generalskim insignijama.

General je, već od prvih dana rata osvojio srca građana Sarajeva. Kada su rijetki hrabri stanovnici grada podno Trebevića smjeli napustiti skloništa general Jova ohrabrivao je Sarajlije, podizao svakodnevno njihov moral krećući se, najčešće bez ikakve pratnje i posebne zaštite, ulicama razaranog grada.

Divjak se pokazao istinskim vojskovođom i oficirom prestižnog znanja (predavao je strategijsko-taktičke znanosti na vojnim učilištima i na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i bio jedan od najboljih taktičara!), a njegov odnos prema borcima bio je, u najmanju ruku, očinski brižan. Jedan je od rijetkih generala koji je bio sa borcima na prvim crtama obrane Sarajeva i drugih ratišta po Bosni i Hercegovini.

Neustrašiv, naš je Jovan stizao i da ohrabri vojnike, razgali svoje potčinjene praveći nerijetko stoj na glavi. Od ponekad dobivenog sledovanja djecu po skloništima i vojnike u rovovima častio je bonbonama i žvakaćim gumama.

Bio je, kao i danas u miru, jedan od najredovitijih posjetitelja umjetničkih i kulturnih događanja u opkoljenom gradu. Sjećam ga se sa teatarskih Molitvi za mir u Kamernom teatru, izložbi i književnih matineja.

Divjak je pored svojih generalskih dužnosti stizao da stalno daje aktivan doprinos pokretu kulturnog otpora agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Poznavatelj poetskih suština francuskog jezika i galske kulture Divjak je u mnogim događanjima u Sarajevu bio predvodnik kora zaljubljenika u lijepe umjetnosti.

Bio je i ostao vitez, bio je i ostao jedan od onih koji su ohrabrujuće, ali kad je to bilo potrebno i kritički, potsticao nove produkcijske pothvate u teatru, književnosti, likovnom stvaralaštvu.

Jednostavno, na sve je stizao, a bio je i ljubimac sarajevskih dama sa kojima je znao u trenucima rijetkih ratnih razgalica otplesati i poneki tango ili valcer.

I onda kada su ga njegovi uhitili imao je razumjevanje za te nevjerojatno nerazumne i neprihvatljive gestove.

Smetao je Divjak mnogima, jer je bio atipičan general, vojskovođa mekog srca i duše okrenute paperjastom versovanom životu iz najboljih tradicija galske kulture… Takav i danas obogaćuje kulturni ambijent Sarajeva i, kao što se u ratu borio za slobodu Bosne i Hercegovine, tako se i danas bori za njeno ljepše i svjetlije lice od onog kojim sad zrcali.

General od Bosne, ali i vitez duhovnosti…

Zato o Jovi i onda i danas ima tko da piše.

Prije dvije večeri daleko od Bosne i Sarajeva hvalili su ga borci. Pomno sam slušao i odlučio: moram napisati ovaj skromni zapis o svjetski najneobičnijem generalu u povjesti ratovanja…

Lijepo je poznavati ovog čovjeka. Ljudinu Jovu!