Geopolitički rebus

tačno.net
Autor 14.3.2013. u 13:36

Geopolitički rebus

foto. Reuters

Sva DPS politička elita Crne Gore i većina današnje političke elite Srbije, 90-ih godina prošlog vijeka, bili su u istom stroju

Piše: Blagoje Grahovac

Kada je 1868. godine ubijen srpski knez Mihailo Obrenović, njemački ujedinitelj, kancelar i veliki državnik, Oto fon Bizmark je izgovorio rečenicu: „Nečija idiotska glupost na Balkanu kad-tad će izazvati rat u Evropi”. Tako je i bilo. I to više puta. Politička glupost naroda ostala bi samo naša glupost i naša šteta da nema onu geoplitičku dimenziju. Narod je vjekovima raspolućen i društveno i politički i duhovno, pa čak i civilizacijski. Kako sve to jednostavno objasniti?

Od kada su se Srbija i Crna Gora („dva oka u glavi“) razdvojile, rješavanje tog geopolitičkog rebusa je daleko jednostavnije. Neko kaže „dva oka u glavi“, a ja češće koristim sintagmu „dva đavola“ i pri tome ne mislim na Srbe i Crnogorce, koji se zaista prijateljski slažu, nego mislim na većinu njihovih političkih elita. Model rješavanja rebusa nije tako komplikovan.

Sva DPS politička elita Crne Gore i većina današnje političke elite Srbije, 90-ih godina prošlog vijeka, bili su u istom stroju. Onom radikalskom. Bolje reći pašićevskom, koji je, uz pomoć Rusa, Timočkom bunom, krajem XIX vijeka, krenuo na uništenje proevropske dinastije Obrenović. Kada su DPS-ovci zaključili da im, zbog međunarodne pozicije, nije unosno biti uz radikale, uzeli su otklon. Ali, samo formalno. I SPS je to radila, ali samo povremeno. I tada i sada svima njima je isti politički otac. KGB. I duhovni otac im je isti – ruska crkva. Samo su im varijacije u lokalu nešto drugačije. I službe su im iste. I mafije su im iste. Isti su im čak i lobisti – oni sa Zapada.

Kada je ekstremizam SRS otišao predaleko, po nalogu „političkog tate“, prvaci DPS su briljantno odradili zadatak. Otcijepili su jedno veće krilo od SRS, koje je drugačijim (umivenijim) imenom nazvano. Istine radi, ima jedan broj njih koji su zaista uzeli svakojaki otklon od radikala. Slagalica rebusa ide po utvrđenom gantogramu. Ne smanjuje se bučna priča o evropskim i evroatlantskim integracijama. Ispod te priče isti protagonisti uvode KGB-ovske snage, koje okupiraju privredne resurse i Srbije i Crne Gore. „Politički (bolje reći, geopolitički) otac“ može biti veoma zadovoljan kako Tomislav Nikolić i Milo Đukanović odrađuju njihove zadatke. Ali, na tom njihovom putu potkrale su se neke „sitnice“.

Da li političkim preumljenjem, nesvjesno ili potpuno svjesno, Aleksandar Vučić je, u odnosu na prethodno opisanu slagalicu, otišao daleko, ali u pravom smjeru. Zbog njegove borbe u čišćenju Srbije od korupcije i organizovanog kriminala i zbog borbe za njenu evropsku integraciju, založio je svoj život. Odustajanje od te borbe, jednako kao i istarajavanje na istoj, može ga koštati glave. „Crna ruka“ je odvajkada sprečavala Srbiju da se integriše u prostor gdje geografski i civilizacijski pripada – a to je Evropa. I Tomislav Nikolić je dosljedan na putu svoje političke opcije. Sadašnje srastanje državnog trona, oltara i baksuzne krune je put u građenju kleronacionalno- teokratske države. Da „geopolitički tata“ ne bi posumnjao u lojalnost mogu pripomoći i znamenja. Dodijeljena najviša odlikovanja Srbije svim predsjednicima država, nastalih od SSSR-a (osim tri baltičke, koje su u EU i u NATO), važan je parametar u rješavanju geopolitičkog rebusa. A ko su zapravo odlikovane ličnosti na čelu tih dražava? Čak i po labavim kriterijumima demokratije, njihovo vladanje se cijeni autokratskim, a neko od njih i diktatorskim. Posljednje istraživanje u tim zemljama pokazuje da 44-55% građana smatra da je Staljin najistaknutija istorijska ličnost. Šta to pokazuje? Da njihovi sadašnji vladari liče upravo na Staljina. I posmrtno odlikovanje predsjednika Venecuele (inače ultra radikalnog ljevičara) ukazuje na geopolitičku dimenziju ovog postupka. A kako će se završiti prividno politička idila u odnosima Nikolića i Vučića? Vrlo skorim i veoma grubim političkim razlazom.

Istorijsko svađanje Srba i Srbije, s jedne, i Albanaca i Albanije, sa druge strane, nije ništa drugo nego je geopolitička zamka. Njom se Balkan (a time i Evropa) vjekovima drži u stanju ili hladnog rata ili vrućeg mira. Formula permanentne zategnutosti štima. I to je jedan od razloga zbog čega Vučić i Dačić (koji su odlučni rješavati vjekovni problem) moraju biti oprezni. „Crna ruka“ je u stalnom dežurstvu.

Sprega vlasti, državnih službi i kriminogenih struktura, dugogodišnji je znak prepoznavanja Crne Gore, na širokom prostoru. Godinama upozoravam da DPS rizikuje da bude označena kao kriminalna (čak i zločinačka) organizacija. Upozoravam i na onu njenu neofašističku dimenziju. Materijale afere „Snimak“, koje javnosti, vjerovatno, dostavlja neko iz zdravog tkiva te partije, ukazuju na tipičan politički banditizam u njenim redovima.

Šta veže Nikolićevo moralno-političko „čistunstvo“ i svekoliko posrnuće vrha DPS Crne Gore? „Geopolitički tata“ im je isti. I izvorna ideologija im je ista. Ona srpska, radikalska. Institucije međunarodne zajednice i crnogorska javnost konačno imaju sinergiju u rješavanju gorućeg crnogorskog problema koji je vezan za korupciju i organizovani kriminal. Bosovi te svekolike nedaće znaju da su, u tim procesima, upravo svjedoci najskuplja roba. Zbog toga treba očekivati brojne likvidacije istih, čime će oni postati najjeftinija roba. “Gazda“ ne voli svjedoke, a članovi mreže znaju ko je on. Ima samo jedna formula da, oni koji su u tu mrežu svjesno ili nesvjesno upleteni, sačuvaju živu glavu sebe i svoje porodice. Da se što prije, kao svjedoci-saradnici, predaju državnim organima neke druge države i da otkriju sve radnje i sva lica tih mreža. Prijavljivanje aktuelnim državnim organima Crne Gore, ili državama koje kontroliše „geopolitički tata“, samo bi produžilo agoniju njih i njihovih porodica. Za njih je odbrojavanje štopericom otpočelo. Dijelu vašingtonske i briselske lobistički korumpirane birokratije ističe vrijeme da se konačno svrsta na pravu staranu u balkanskoj drami. Dok balkanski narodi pate, oni predugo tolerišu prljave geopolitičke igre. Ili možda čekaju neizbježnu rusku revoluciju.

Demokratska hrabrost i u Srbiji i u Crnoj Gori je toliko narasla da obezbjeđuje izlazak iz geopolitičke zamke obje ove države i oba naroda. Ne pridruže li se ovom procesu Albanija i Albanci, mogli bi ostati posljednja geopolitička žrtva na Balkanu. Evidentno je da i Srbi i Albanci konačno počinju priželjkivati međusobno prijateljstvo. Koje, do sada, nikada nijesu probali.

vijesti.me

tačno.net
Autor 14.3.2013. u 13:36

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija