Glasovi otpora: Uzdrmana beskrupulozna trojka

Izdvajamo

• Sada je bitno da četvorka i slični učine sve što mogu da u Mostaru dovedu u pitanje bolesno dvovlašće HDZ-a i SDA.

Povezani članci

• Miloš Vasić:Peticionaši
• Dino Rađa, takve majka rijetko râđa
• Marinko Čulić: Ko Karamarku imputira antifašizam
• Direktor Aluminija Željko Kordić podnio ostavku
• Istraživačica sa Sveučilišta Stanford u Mostaru: predavanje na temu “Zašto feminizam?”
• Opravdani poraz

Foto: Nezavisne.com

Svaka čast građankama i građanima Bosne i Hercegovine koji su u ovom nevremenu čestito iskoristili mogućnost da se izjasne o vlastima u zemlji na opštinskim i gradskim razinama. Oko polovine bh. državljana s biračkih spiskova je glasalo, i, bez obzira na krajnje izborne cifre – veliki broj njih je digao glas protiv vladajuće trodiobne, konfliktne i samožive politike obilježene lažima, korupcionaštvom svake vrste, pljačkom javnih dobara, eksploatacijom nezaštićenih građana i, slijedom toga, bešćutnošću vladara bh. života.

Posebnost ovih izbora je što su održani u izvanrednim okolnostima diktiranim virusnom pandemijom i svim onim što je pratilo i prati ovu globalnu nedaću na našim lokalnim i ličnim planovima. Vrlo je važan bio predizborni pritisak sa ukazivanjima na pripremu manipulacije glasovima živih i mrtvih i indikacijama o organizovanju krađa i podmetanja glasova, što su konstante izbora od 1990. naovamo.

Pobuna gradova

Izjašnjavanja u Sarajevu i Banjoj Luci očekivana su s posebnim interesom i tu se najzornije pokazalo raspoloženje za promjenu vlasti, ne samo na lokalnom nivou. U tim gradovima ubjedljivo je poražena politika koju oličavaju Bakir Izetbegović i Milorad Dodik. Zaljuljan je bar malo i preostali član vlastodržačkog trija – Dragan Čović, idejni brat i strateški partner Dodika i jedan od dva najdraža neprijatelja Izetbegovića. Čelnike HDZ-a i SDA čeka provjera u trećem izuzetnom politički važnom gradu Mostaru gdje će izbori, napokon, biti sljedeći mjesec. Ne zaboravimo Tuzlu, koja potvrđuje svoju građansku, bosanskohercegovačku i time demokratsku suštinu.

Sarajevo je decenijama, s povremenim djelimičnim izuzecima, bilo temeljno uporište SDA i dokaz uspješnosti njihove politike. Opredjeljujući se za četvorku (Naša stranka, Narod i pravda, Socijaldemokratska partija, Nezavisna bosanskohercegovačka lista), sarajevski glasači su poručili SDA i Izetbegoviću, narodski rečeno, da sjašu. Iznenađujuće ubjedljiva pobjeda četiri stranke na prostoru glavnog grada osigurava im preuzimanje vlasti u Gradskoj skupštini, a na domak im je ponovno upravljanje Kantonom Sarajevo. Riječ je o zaokretu kapitalne važnosti.

Prevrat se desio i u Banjoj Luci, neslužbenom glavnom gradu Republike Srpske (ustavno je to još uvijek Sarajevo, i, to ne Istočno). Uz navedene okolnosti koje su išle protiv vladajućih, u ovom gradu je generator promjene raspoloženja bilo i sve ono što se zbivalo povodom zataškavanja istine o smrti Davida Dragičevića. Uz ostalo, tamošnje vlasti su se okrenule protiv građana i njihovog prava na okupljanje, proteste i traženje odgovornosti vladajućih.

Novi gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković i njegova Partija demokratskog progresa umješno su koristili i tu situaciju u namjeri da se zajedno s drugima ozbiljno uhvate u koštac sa SNSD-om i njegovim voždom. Po običaju, nakon banjalučkog poraza, Dodik je brzometno reagovao – kazavši da lično preuzima rukovođenje tim dijelom svoje stranke. Poznavaoci prilika u RS-u kažu da mu je i utjeha što se riješio Igora Radojičića za kojeg se tvrdi da mu jer bio tihi oponent. 

Različite alternative

Ideološko-politički karakter dojučerašnjih oponenata, stranka i(li) koalicija, a sada pobjednika je različit po entitetima i unutar njih. SDS i PDP i druge opozicione grupacije u RS-u politički djeluju unutar velikosrpskog narativa, negiraju genocid a neki, kao i SNSD, slave i najveće ratne zločince. Istina, PDP i SDS racionalnije posmatraju poziciju RS-a unutar BiH i (ne)mogućnost osamostaljenja Srpske. Neki iz tih redova su na nivou bh. vlasti bili krajnje odgovorni i radili za dobro države i njenih građana. Mirko Šarović je najizrazitiji primjer. Međunarodni autoriteti traže i tražiće među njima sagovornike.

Političko-psihološki je veoma važno ko će biti načelnik Srebrenice i kakav će biti sastav tamošnjeg opštinskog vijeća. Bude li to Bošnjak, to će biti i etnički izuzetak u tom entitetu i neka vrsta moralne pravde.

S druge strane, uprkos dominantnoj bošnjačkoj većini u Sarajevu, raduje što imamo za načelnika u opštini Centar jednog takvog čovjeka, pa i sa takvim imenom prezimenom kao što je Srđan Mandić. Najavljuje se i mogućnost da Bogić Bogičević bude kandidat za gradonačelnika Sarajeva.

Naša stranka i SDP imaju mnogo programski sličnog. NiP je drugačije koncipirana, neki stavovi iz vrha te nove stranke su suprotni nazorima građanske ljevice i centra. NiP igra na kartu preuzimanja glasača SDA i otud i retrogradna viđenja. NBL, koju u Sarajevu personificira Ibrahim Hadžibajrić (poodavno je preoteo SDA /Baš/čaršiju i bližu okolinu), pragmatska je koalicija bh. vizure.

Potvrdilo se da je najveći problem Stranke za bolju budućnost BiH njen osnivač Fahrudin Radončić. Njegovo pehlivanjenje i narcisoidnost doveli su stranku do debakla. Nema se čim podičiti ni DF. To je sudbina eskort stranaka. Da ne zaboravimo, SBB i DF su izašli iz šestorke ali im je četvorka pokazala da može i te kako bez njih.

Važno je i uočiti da su u bici za gradonačelnike poražena dva penzionisana generala Nedžad Ajnadžić i Fikret Prevljak. Time je i SDA-ova izborna militarizacija – koja se ogledala i u insinuacijama iz vremena rata o konkurentima i Izetbegovićevom demonstracijom novog “strašnog oružja” – doživjela krah.

Dvije godine iskušenja

SNSD i SDA su usplahireni a HDZ uznemiren. To nezdravo trojstvo i njihove vođe koristiće se svim mogućim sredstvima da zagorčaju život lokalnim pobjednicima i koji su pokazali pretenzije i potencijal za promjene na entitetskim i državnim visinama, kako bi se izborili za opstanak. Odlazak s vlasti ne samo da ih lišava povlaštenog statusa već prijeti i sudskim procesima.

Pobjednici moraju krajnje ozbiljno računati s tim. Istodobno, važnije je nego ikad da kroz dokazivanje u naredne dvije godine opravdaju povjerenje, sačine platforme i stvaraju saveze za nastup na opštim izborima. Sada je bitno da četvorka i slični učine sve što mogu da u Mostaru dovedu u pitanje bolesno dvovlašće HDZ-a i SDA.

Kao što se dešavanja u BiH održavaju na atmosferu u regionu, tako će i ponašanja u susjedstvu biti važan faktor procesima naredne dvije godine.

S pobjedom Joe Bidena možemo se nadati snažnom aktiviranju SAD i njima najbližih partnera u regiji u korist (i) BiH. Krajnje je vrijeme da Evropska unija prestane tretirati BiH kao otvoreno pitanje i počne je prihvatati kao krucijalni problem same EU. Odlučujuće je ponašanje Njemačke a bitno Francuske. Važno je i da Velika Britanija bude bosanskohercegovački proaktivna.

No, najbitnije je da se organizuje demokratska bh. snaga koja može biti partner međunarodnim autoritetima, s ciljem da se promjene stranački reljef i politička mapa Bosne i Hercegovine i otvori joj se put nade. Nije to lako. Ali ovo jeste historijska prilika.