Globalno selo: povijest digi-zločina

Izdvajamo

• Tehnika napreduje, a čovjek ostaje ono što je oduvijek bio: goli majmun.

Povezani članci

• Antifašizam nema kompromis
• Danse macabre
• Škorin poučak
• USTANI ZA ŽENE ČIJI SE GLAS VIŠE NE ČUJE!!!
• KAKAV RADOSTAN DAN
• Munib Delalić: Najbolje da me ”pronalaze” u onome što radim

 Ako je to taj vaš sanjani Global Village, vratite mi olovku, krampu i lopatu, molim! 

Svijet kao globalno selo, Global Village, prvi je, još tamo ranih šezdesetih, u knjizi “Gutenbergova galaksija”, takvim nazvao Marshall McLuhan. Još mnogo ranije, tridesetih godina istoga vijeka, veliki pisac Aldous Huxley u antiutopijskom romanu “Vrli novi svijet” opisuje London budućnosti. Svijet je to, barem prividno, bez briga, muka i problema. Svi su siti, sretni i veseli, seksa i droge u izobilju.

No, izgled vara. Iza te ugodne fasade krije se sasvim drugačija slika. Naličje tog i takvog svijeta su totalitarni režimi koji duboke korijene vuku od Oktobarske revolucije i rađanja fašizma u Italiji.

Možda još mračniju viziju budućeg svijeta kao grozne tvrđave dao je George Orwell u romanu 1984.

Iz ove perspektive: blažene osamdesete!

U fantaziranju o budućnosti, umjetnici, naučnici, ali i sasvim obični smrtnici dolaze do različitih, često sasvim oprečnih vizija. Rijetki su u tom “čitanju iz dlana” bili optimisti, ali su mnogi iskreno mislili da će barem novi mediji i načini komuniciranja doprinijeti boljoj komunikaciji i razumijevanju među ljudima.

Ništa logičnije, zar ne? Što više znamo jedni o drugima, što češće komuniciramo, bolje ćemo se razumijevati i više uvažavati.   No, sve su prilike da nije baš tako. Ponekad se čak čini da je taj digitalni, dozlaboga suženi svijet, sasvim poludio. Sve što činimo i čime se bavimo mora istoga časa biti izloženo na fejsu, tviteru, instagramu… I, kao nekad davno, u našim mahalama i sokacima, najradije se igramo tuđim “prljavim vešom”. Ponosimo time što smo drugoga izvrgli ruglu, podsmijehu, pa, ponekad, i nasilju.

Tehnika napreduje, a čovjek ostaje ono što je oduvijek bio: goli majmun.

Ovih dana sve bruji od nekoliko primjera zloupotrebe (a)socijalnih medija. Pa da ih navedemo. Počnimo od onog sa, uslovno rečeno, najblažim posljedicama. On se odnosi na pjevačicu Patriciju Paay i uveliko podsjeća na onovremeni skandal s objavljivanjem pornića „kraljice u Hrvata“, Severine Vučković. Jer, i ovoj „ocvaloj primuli“ lakih nota, šezdeset i sedmogodišnjoj „holandskoj Pameli Anderson“ nepoznat neko je na jednom opskurnom sajtu objavio scene seksanja s bivšim partnerom.

Sama ta činjenica ne bi bila ništa posebno. Veoma dobrodržeća „bakica“ je već decenijama poznata po razuzdanom životu. Njene raskošne obline čak četiri puta su krasile naslovnicu čuvenog Playboja – posljednji put, ako me pamćenje ne vara, ne tako davno, 2009. godine! Neki čak tvrde – kao onomad i za Seve – da je Patricija sama  snimak „poturila“ medijima, ne bi li malo „pogurala“ karijeru. No, to mi se ne čini logičnim. Jer, Pajeva se nedavno (opet) udala, i to za 35 godina (!)  mlađeg partnera, milionerskog sina Robberta Hinfelaara. Izgleda da joj je očajnički stalo da održi tu vezu. U gledanom talk-showu Eve Jinek, pred rekordnih milion i po gledalaca, poznata pjevačica tvrdi da ima noćne more, pa je čak pomišljala i na samoubistvo.

„Osjećam se užasno. Ti idioti nemaju pojma šta su mi napravili. Imam oca, majku, ćerku, a srećom, odnedavno i dragog muža. I on je ovim strašno pogođen. Zato sam odlučila da dođem ovdje i kažem tim ljudima da su mi načinili veliko zlo. Mislim da oni, kad su objavili taj privatni snimak, nisu ni na trenutak pomislili na to.“

Stvar je na sudu. Za počiniocima se još traga. Ostaje da se vidi hoće li mlađahni Robbert imati razumijevanja za onovremene seksapade svoje iskusne supruge.

A sad nešto (još) mnogo ozbiljnije. Krajem februara, naime, u holandskom gradu Enshedeu jedan je petnaestogodišnjak izvršio samoubistvo pošto je na instagramu otkrio svoju „nagu“ fotogtrafiju. „Odoh ja, ćao. Isključujem internet, pa vi i dalje svima šaljite šta god hoćete,“ otkucao je pred smrt app prijateljici: „Volio sam te, baby, samo da znaš.“ Ona ga je pokušala odvratiti od te namjere, takođe appom, ali bez uspjeha. Dječak je s balkona svog stana skočio na beton.

Fotku je objavila jedna drugarica iz njegovog razreda. Onako, čisto iz zezancije. Kažu da je to, u izvjesnim krugovima, čest slučaj zafrkancije, ali i ucjenjivanja. Digi-generacija 2.1.

„Najgore je,“ tvrdi njena školska drugarica, “što je i ona sama prije izvjesnog vremena doživjela isto. I njena se golotinja nedozvoljeno ‘vrtila’ tako, internetom. Pa onda valjda znaš kako se osjećaš?!“

Očito ne zna. Ako ima imalo srca, savjest će joj biti najstrožiji sudija.

O trećem, možda, uslovno rečeno, najstrašnijem slučaju digi-zločinjenja nedavno je prilično detaljno pisao Miljenko Jergović. Najbolje da ga, sasvim kratko, citiram:

U Sloveniji, blizu Krškog, dogodilo se ubojstvo. Dvojica su nasmrt pretukla jednog. Na selu, ispred zapuštene, ruševne kuće, u kasnu zimu, prije nekoliko dana. Zločin za vijesti na lokalnim radio stanicama u nekoliko okolnih općina, za otprilike isto toliko zavičajnih internetskih portala i, možda, za mjesne novine, ako takve još uvijek postoje. […] Žrtva je mještanin, ubojice su mu dojučerašnji prijatelji, motiv ubojstva – djevojka. Što je čitatelje, gledatelje, njuškatelje u Hrvatskoj briga za takav banalan zločin u Sloveniji, kakvih i ovdje ima taman toliko da nam ovakva ubojstva iz bližeg i daljeg susjedstva ni po čemu ne mogu biti zanimljiva? […] Razlog oduševljenog interesa […] leži u okolnosti da su ubojice svoj zločin snimale kamerom mobilnog telefona, a snimku prenosile i dijelile na Facebooku. (Podvukao GS) U nekoliko sati, precizno objavljuju jedne od ovdašnjih novina (a priču su, da se i to razumijemo, objavile sve novine u Hrvatskoj), snimku je vidjelo 236.000 ljudi. […] Da je zagnjuriti glavu u septičke jame komentara ispod novinskih tekstova […] ili da je prošpartati po otvorenim fejsbucima […] sigurno bi se našlo onih, naročito u nas, u Hrvatskoj, koji smatraju da je i ovakav oblik cenzure kršenje njihovih ljudskih prava da informiraju i da budu informirani.

Toliko Jergović. Svaki komentar je suvišan. Kao i bilo kakvo moralisanje. Pred ovim ljudska pamet, naprosto, staje. Smišljeno, učinjeno, pa ponosno podijeljeno širom “digitalnog” dunjaluka. Zločin strašan, i to pomasovan. Jer, u njemu su, po meni, učestvovali svi oni “borci za slobodu informiranja, koji su skidanje ove krvave pornografije s Mreže komentarisali kao cenzuru. I kršenje ljudskih prava.

I kliknuli ispod, na “like”, naravski. Ako je to taj vaš sanjani Global Village, vratite mi olovku, krampu i lopatu, molim!