GNEV GRAĐANA NA NASILNIČKU VLAST

tačno.net
Autor 4.4.2014. u 08:26

GNEV GRAĐANA NA NASILNIČKU VLAST

Protesti  građana nisu udar na državu, na entitete, „kartone“ i druge nivoe kriminalno-koruptivne vlasti BiH, nego vapaj za – stanom, hranom i odjećom. To su imali i robovi još od Sumeraca, pa kmetovi u srednjem vijeku, a mnogi nemaju u „demokratskoj“ BiH.

Piše: Vehid Jahić- Republika

Demonstracije u gradovima širom FBiH su opravdane. Huliganstvo i nasilje je za osudu, ali to je „ogledalo“ vlasti, koja godinama vrši nasilje nad društvenim normama i huligansko harčenje budžeta sa „svojim“ tajkunima, strankama i porodičnim „stablima“. Ako se primarno budu borili za sistem odgovornije vlasti, građani će postići određene rezultate. Ukoliko se na čelu demonstranata instaliraju grupe, kojima je prvenstveni cilj ulazak u vlast, nezadovoljni će biti još nezadovoljniji. Bez obzira na sve, nakon ovih demonstracija biće promjena.

Bunt građana opravdan

„Proteste radnika smatramo opravdanim, ali huliganstvo i uništavanje državne imovine, ne može se tolerisati . To je „udar na državu, na Ustav, na poredak, na naciju, na demokratiju“ i bla,bla,bla… poručuju korumpirani političari širom BiH. Protesti građana nisu udar na državu, na entitete, „kartone“ i druge nivoe kriminalno-koruptivne vlasti BiH, nego vapaj za – stanom, hranom i odjećom. To su imali i robovi još od Sumeraca, pa kmetovi u srednjem vijeku, a mnogi nemaju u „demokratskoj“ BiH. Političari „listom“ lažu da zahtjeve građana smatraju opravdanim. Jer, radnici i nezadovoljni građani, bez nasilja, protestvuju decenijama. Vape za radnim mjestima, platama, zdravstvenim osiguranjem, uvezivanjem staža… Tako je bilo i u Tuzli, gdje su počeli protesti. Vlast je nekad nešto obećavala, ali je realno ostala „gluha i nijema.“ Znači, mirne demonstracije su bile bez efekta. Zato su – s razlogom – počele i s nasiljem. Jednostavno, na decenijsko nasilje vlasti nad građanima, oni su odgovorili istim metodama. (Pred)ratne generacije, zaplašene terorom i užasom rata, pognute su glave trpile poniženja, neimaštinu, pljačku, prevare. A, onda, nakon skoro dvije decenije obrat!

Foto: www.klix.ba/vijesti/bih

Na scenu su stupile mlade generacije, koje ne pamte „ratne zasluge“ današnjih vlastodržaca. Oni za mlade nisu heroji, već ih doživljavaju kao dobro uvezane nacionalne oligarhije ogrezle u kriminalu, korupciji, pljačkama i drugim prevarama građana. Mladi – s pravom – hoće državu u kojoj će imati – stan, hranu i odijevanje. Ne mogu živjeti od pogleda u vile oligarha razasute širom BiH – Poljine (Sarajevo), Bakinci (Banja Luka), Bihać, Laktaši, Mostar, Doboj, Vlašić… Iste oligarhije su u privatizaciji opljačkale većinu firmi i radnih mjesta, uništili perspektivu građana, pogotovo mladih. U istom periodu vrše nasilje nad zakonima, programima, odlukama, budžetima, fondovima… Takvo nasilje, sa političkog i socijalno-psihološkog aspekta BH oligarhije su započele s ratom i ne prestaju. Nacionalne oligarhije su ustrojile idolatrijski sistem u koji su „zarobili“ većinu građana, osim svojih partijskih sljedbenika i podrepaša, familija i kriminalno-korupcijskih tajkuna. Po većini parametara BiH ima najskuplju i najgoru vlast u Evropi. O stotinama ministarčića, sekretarica, savjetnika (ne stručnjaka, već djece funkcionera i stranačkih aktivista),ogromnih reprezentacija, fondova koje funkconeri samovoljno harče, hiljade skupocjenih kola, nezakonito zapošljavanja stranačkih pristalica u javna preduzeća, 85 milijardera u osiromašenoj BiH i drugim nelogičnostima, već i vrapci pjevaju. Zato BiH izdvaja oko 13 posto BDP-a za plate zaposlenih u javnom sektoru. To je najveća stopa u Evropi, gdje se za iste namjene izdvaja 5,6 do oko sedam posto, a tamo je jedan činovnik na oko hiljadu građana, dok je u BiH činovnik na svakih 100 građana. BiH ima samo 30 posto BDP-a prosjeka Evrope, mjeren prema kupovnoj moći građanina. Prema rejtingu Svjetske banke BiH je na 126 mjestu po lakoći poslovanja, a na Balkanu nam je najbliže Kosovo koje je na 98. mjestu. BiH ima nezaposleno 50 posto radno sposobnog stanovništva, ili oko 550.000. Sve su to problemi za koje su direktno odgovorne oligarhijske vlasti BiH. To su uzroci demonstracija u kojima je bilo nasilja i huliganstva, kao pratećih pojava.

Prestrašeni Izetbegović, Dodik, Čović

Demonstranti, iako bez profiliranih vođstava organizuju se u plenume traže ispravljanje pomenutih problema i odgovorniju vlast. Nastavljaju demonstracije i već postižu određene rezultate. Ostavke su podnijele vlade u Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom, Sarajevskom i Bihaćkom, a demonstranti traže i u Hecegovačko-neretvanskom kantonu i Vlade F BiH. U Tuzli je Skupština kantona, na prijedlog Plenuma, ukinula odluku o tzv. „bijelom hljebu“, što znači da premijeri i ministri – nakon odlaska sa funkcija – neće primati plaće još godinu dana. To će se proširiti i na druge kantone. Političari su unezvijereni. Bošnjački političari – Bakir Izetbegović (SDA), Zlatko Lagumdžija i Nermin Nikšić (SDP) i drugi, s početka su opravdavali demonstracije. Ali, nisu govorili o uzrocima, već o posljedicama – nasilju i huliganstvu – pokušavajući smiriti bunt. Dragan Čović, „direktor“ HDZ-a i Milorad Dodik šef SNSD-a su svojim „nacionalnim stadima“ odmah ponudili „nacionalne pilule“, poručujući da je to obračun među Bošnjacima. Dodik u svojoj mržnji prema svemu što je bosansko čak tvrdi da je to upereno protiv Republike Srpske!!! Samo što ne kaže „svojima“: budite Srbi, a ne radnici! Tražili su i podršku svojih političkih „mecena“, pa je Zoran Milanović – premijer Hrvatske i lider SDP-a, posjetio Mostar i HDZ, a ne vrh države, dok su Dodik i Bosić „tražili“ zaštitu od Aleksandra Vučića. Očito, na socijalne zahtjeve građana, oni nude „nacionalne sedative“. U tome im se pridružila i bošnjačka oligarhija tražeći „savjet“ ministra Turske Ahmeta Davutoglua. Paradoksalna je, ili logična stvar, što su BH oligarski tražili pomoć od političara u čijim državama bunt ili traje, ili je u začetku. Nisu tražili savjet od političara iz stabilnih država! Uz to oligarhijski manipulatori građane žele zaplašiti da je bunt ujdurma stranaca, Evrope, Turske, Hrvatske, Srbije, CIA-e i koga još ne. Potom da je to udar na bošnjačku vlast (Izetbegović), ili državni udar (Čović), što su najobičnije gluposti, pomoću kojih žele ostati u foteljama. Sa eskalacijom demonstracija počeli su „pucati“ i nacionalna partnerstva, pa SDA traži ostavku Fahrudina Radončića – državnog ministra sigurnosti, zato što nije htjeo „da bije građane“. Nastojanje Dodika da obezbijedi podršku drugih stranaka u sprečavanju i zaustavljanju demonstracija nisu podržali Mladen Bosić lider SDS-a i Mladen Ivanić (PDP). U kantonima sa hrvatskom većinom još uvijek postoji stranački konsenzus o sprečavanju demonstracija. Međutim Mostar već „vri“. U buntu je – pored brojnih Hrvata- učestvovao i Josip Milić, predsjednik Nezavisnog sindikata F. BiH i tražio je ostavku kantonalne vlade u Mostaru. Nakon dva dana – u centru Mostara – bejzbol palicama su ga, po ugledu na SA članove, pretukla dva momka. Milić je još u bolnici izjavio da je svima jasno – ko su napadači, aludirajući na kantonalne vlasti. To je, pored mnogih drugih, jasan indikator da se vlast brani i (pro)fašističkim sredstvima, kako se – istina oprezno – mogu karakterisati izjave nacionalnih oligarha širom BiH. Dok demonstracije, koje po svim parametrima imaju socijalno-građanski karakter, još traju samo u jednom dijelu BiH, ali sa sve većim simpatijama i podrškom građana iz svih dijelova zemlje, nezahvalno je prognozirati epilog. Ipak, ukidanje odluke o „bijelom hljebu“ u Tuzli, na zahtjev plenuma, sigurno će se „kalemiti“ i u drugim kantonalnim sjedištima. Lista opravdanih zahtjeva građana o ukidanju feudalnih beneficija političara se svakodnevno širi. To je svjevrstan test za vlast, ali i građane. Pitanje je dokle će – zasad zbunjena vlast – ustupati?

Troglavi nacionalni režim neće dijalog

Bosna i Hercegovina ima troglavi nacionalni režim. Režimi, nigdje u svijetu, ne vode dijalog sa građanima. Zato se ovdje dogodio bunt. Sreća bez žrtava i velikih šteta. Neki analitičari plediraju da vlast prihvati odgovornost za nerede, a prava poruka bi bila da prihvate krivicu. Uobražene diktatorske oligarhije ne žele prihvatiti ni odgovornost, a kamoli krivicu! Huliganstvo i rušenje imovine. To niko normalan ne odobrava. Nasilje je izvan zakona. Za njih će huligani odgovarati. Demonstranti opravdano traže da i funkcioneri odgovaraju za korupciono huliganstvo. Kada je u pitanju sama šteta, huligani nisu uništili ni 0,001 posto u odnosu na štetu koju su u korupciji, kriminalu, utajama i drugim malverzacijama, napravile praktično iste vlasti od rata do danas. Napadi na sjedišta vlasti su sa socio-psihološkog asprekta logični. Građani su se pobunili protiv vlasti i zato su išli u epicentar – objekte gdje su vlastodršci. Tako demonstranti rade širom svijeta. To nije napad na državu, ili naciju, nego posljedica revolta prema neodgovornoj vlasti.

Foto: Davorin Sekulić/ Klix.ba Foto: Edin Hadžihasić/ Klix.ba

Demonstracije će se smiriti iz dva razloga – vještom instrumentalizacijom vladajućih oligarhija i sudsko-policijskom presijom. Svi zahtjevi neće biti ostvareni, jer mnogi od njih nisu realni u kratkom roku. Među nezadovoljne su se već instalirali stranački „tasteri“ i u plenumma nezadovoljnih se već javljaju podjele. To je oligarhijama „kec na desetku“ u smirivanju stanja. Ali, bez obzira na sve, nakon demonstracija vlast će, nakon svega, morati postati odgovornija, jer nezadovoljstvo neće prestati i nestati. Ako se trenutno smiri, ponovo će se akumulirati. To je društvena zakonitost. Ali, naredni put – ukoliko bar ne „pojeftini“ vlast – nezadovoljstvo će biti veće, a demonstracije žešće. I ove demonstracije su indikator da su perspektive demokratije u BiH zasad veoma sumorne. U društvu skoro i nema mehanizama da građani kontrolišu (ne)odgovornost vlasti, osim na dan izbora. Stranke su strukturirane po uzoru na zavjereničke grupe. Sve žele samo u poziciju, radi izdašnih beneficija. Vlast u BiH, koliko god izgleda parcijalizirana, dobro je uvezana i organizovana kada je njen interes u pitanju. Dobro su uvezani i mafijaško-korupcioni krugovi, koji su političarima partneri, umjesto građana. Ta dva segmenta su skoro u simbiozi, jer im se interesi često i previše podudaraju. Treći dobro organizovan stratum su vjerske zajednice, koje najčešće podržavaju vlast, jer imaju interesa. Građani su u amorfnom stanju.

Postoje brojne nevladine organizacije. Čast nekolicini, ali većina ih je paravladinih. Zvanični sindikat je uglavnom „deterdžent“ za pranje vlasti pred radnicima i samo je teret na grbači zaposlenih. Intelektualci? Malobrojni, koji misle su „nacionalni izdajnici“. Ogroman broj ih je zatvoren u „nacionalne štale“ i teško je njihovo djelovanje kategorisati kao misiju intelektualaca. Oni se uklapaju u definiciju Noama Čomskog: „Javnim intelektualcma smatraju se oni koji zastupaju takve ideje i zamisli koje su u skladu sa vladajućom politikom“ (N.Čomski – Propaganda i javno mnjenje). Tako radnici i građani na ekonomsko-političkoj ravni ostaju na apsulutnoj margini društva. To se pokazalo i tokom ovih demonstracija, koje još traju i u kojima „sankiloti“ traže sredstva samo za stan, hranu i odijevanje. Organizovanih socijaldemokrata u BiH još nema. Nada za početak demokratizacije u BiH je pokazana odlučnost građana, koji više ne mogu trpjeti ovakvu neodgovornu vlast. Valjda će i BH vlastodršcima neko došapnuti onu latinsku: „Gnjev poštenog čovjeka je vrlo opasan“. Ovdje je puno gnjeva, prema vlastima, u glavama poštenih građana.
Na kraju,vjerovatno će se uskoro pokazati da je revolt „sankilota“ koji je počeo u Tuzli, intuitivno protest i protiv svjetskih finansijskih mešetara, koji najrevnosnije i dobro plaćene „sužnje“ imaju na Balkanu, čiji „robovi“ više nemaju ni za elementarne egzistencijalne potrebe – stan, hranu i odijevanje. Gladan trbuh se ne hrani „nacionalnim pilulama“!

 

tačno.net
Autor 4.4.2014. u 08:26

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija