Godišinjca paradržave beščašća: Petar Jeleč: Herceg-Bosna je vodila zločinačku politiku

Petar Jeleč
Autor 18.11.2013. u 11:32

Godišinjca paradržave beščašća: Petar Jeleč: Herceg-Bosna je vodila zločinačku politiku

Povodom godišnjice paradržavne tvorevine  Herceg Bosne objavljujemo  tekst Petra Jeleča koji  je objavljen  u Svjetlu Riječi, veljača 2012. godine.

Piše: Petar Jeleč

Akademijin Treći entitet. U našoj je javnosti relativno nezapaženo prošao dokument koji je 17. rujna prošle godine sačinila „Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske“, a koji je kasnije objavljen na internet stranici Milorada Dodika. U tom dokumentu se ponavljaju već stare i poznate velikosrpske teze o negiranju državnosti Bosne i Hercegovine. Ideja o trećem entitetu nije nikakva novost: njegovo formiranje već godinama najavljuju iz „stožerne“ stranke. No novina se, ipak, pokazuje u činjenici što se sada takvo što javno traži u jednom službenom dokumentu „Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske“ gdje se naglašava kako je formiranje trećeg entiteta na teritoriju Federacije (!) „u interesu srpskog naroda i Republike Srpske“. Zar treba bolji dokaz od ovoga za čije interese zapravo rade Dragan Čović i HDZ kad ustrajno traže formiranje trećeg entiteta na teritoriju Federacije, bez diranja u granice tzv. Republike Srpske. Ostvarivanju ovog plana trebaju se energično usprotiviti ponajprije sami Hrvati, Katolička crkva, a za nadati se je kako Čović i Dodik neće kod Bošnjaka uspjeti pronaći partnera koji bi im omogućio provođenje u djelo jedne ovakve zamisli srpskih „akademika“ i hrvatskih „stožernika“.

Slijepa poslušnost. Pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar dao je 24. 12. 2012. mostarskom Dnevnom listu vrlo zanimljiv intervju u kojem je odgovarao na mnoga pitanja vezana za situaciju u BiH. Sudar je s pravom zaključio kako se konstantnim govorom o ugroženosti „Hrvate katolike, kao najmalobrojniji i politički najizloženiji narod, uporno plaši i dezorijentira“. Sudar tvrdi kako je mislio da ga u životu ništa više ne može iznenaditi, napominjući kako se „nedavno ipak stresao slušajući kako jedan čovjek iz Crkve, smrtno ozbiljan, konstatira da je budućnost naroda, eto, spala na njega“. Sudar je ukazao i na pojavu sve naglašenije slijepe poslušnosti vođama i poglavarima koja se forsira u bosansko-hercegovačkom društvu, na svim razinama, te da ima naznaka da se taj „evanđelju posve stran mentalitet, pod krinkom zajedništva i crkvenosti, uspio uvući i u strukture Crkve“. Nije nikakva tajna da se u našoj Crkvi ono malo kritičkih glasova i pojedinaca koji ukazuju na određene promašaje naših crkveno-političkih struktura nastoji obezvrijediti prišivajući im optužbe kako svojim djelovanjem navodno štete „narodnom i crkvenom jedinstvu“. Komunistička vlast je često optuživala nepoćudne „elemente“ da rade protiv interesa „države i naroda“: sada je, u novim konstelacijama, ta optužba prenesena u crkveni život i preinačena u klevetu prema pojedincima u Crkvi da svojim djelovanjem rade protiv „naroda i Crkve“. A samo zato što ne žele slijediti duh podaništva i slijepe poslušnosti, jer je, kako to reče i biskup Sudar, takav mentalitet u potpunoj suprotnosti s evanđeoskom porukom.

Propast (Čovićevih) Hrvata. Pred kraj prošle godine mediji su najavljivali mogući smak svijeta koji se trebao dogoditi 21.12.2012. Od toga, naravno, nije bilo ništa, no zato je „najpoznatiji“ tabloid kod bh Hrvata, koji sebe naziva Večernji list, taj dan objavio dramatičnu naslovnicu sa slikom dragog vođe Čovića i njegovih suradnika na kojoj stoji: „Umjesto smaka svijeta propast Hrvata u Federaciji. Ponovno zaustavljen ulazak legitimnih Hrvata u vlast Federacije BiH“. Dvorski novinar Dragana Čovića Zoran Krešić je u svojim „dubokoumnim“ analizama uskliknuo: „neće nas žive pokopati“! Koja dramatika, koja patetika, koja laž! Hrvati su tako, prema bh Večernjaku, totalno propali, naravno na teritoriju Federacije, dok im na teritoriju „Dodiklanda“ valjda cvjetaju ruže i bademi. A propali su samo zato što Krešićev šef, koji već dvije godine najavljuje ulazak u vlast Federacije BiH, ne uspijeva ni prijetnjama ni potkupljivanjem slomiti predsjednika Federacije BiH Živka Budimira. Bh Večernjak, taj glavni tiskani dezinformatorski medij u bh Hrvata, nastavlja tako uveseljavati čitavu javnost svakodnevnom kuknjavom „legalnih i legitmnih Hrvata“. A kako bi opravdao svoj tabloidni karakter, nađe se tu i drugih spektakularnih izvještaja poput onog da se jednoj međugorskoj vidjelici ovaj put – po prvi put do sada – direktno obratio maleni Isus, dok Gospa, za promjenu, nije ništa govorila. Večernjak je, zatim, skupa sa tzv. Hrvatskim svjetskim kongresom, pozvao Hrvate da se „Haškoj šestorci“ u što većem broju pošalju čestitke za Božić i da im se zahvali za sve što su napravili za hrvatski narod u BiH. Umjesto čestitki i „zahvala“ za nešto za što im se ne treba zahvaljivati, jer je Herceg-Bosna vodila zločinačku politiku prema Bošnjacima, Srbima, a posebno prema bosanskim (i još posebnije posavskim) Hrvatima, treba zaželjeti da presuda, ma kakva ona bila, bude pravedna i da žrtve ove pogrešne politike dobiju istinsku zadovoljštinu.

Koalicija „Prvi mart“. Emir Suljagić, čovjek čija je obitelj nastradala u genocidu u Srebrenici i koji je zbog hajke koju je protiv njega organizirala IZ na čelu s Mustafom Cerićem morao otići s mjesta ministra obrazovanja u Kantonu Sarajevo, uspio je svojim nesebičnim zalaganjem i energijom okupiti ljude i spriječiti da srpske političke stranke i formalno preuzmu potpunu vlast u ovom gradu koji je daytonskim sporazumom nepravedno dodijeljen tzv. Republici Srpskoj. Suljagić je oko sebe okupio respektabilan broj nevladinih udruga s kojima je pozvao izbjegle Bošnjake i Hrvate koje je u zadnjem ratu protjerala vojska bosanskih Srba, da dođu u svoja rodna mjesta i općine, izvade osobne iskaznice i glasaju na predstojećim izborima, birajući ljude koji će se, unutar struktura tzv. Republike Srpske, boriti za povratak i prava nesrba u ovom entitetu. Na ovu Suljagićevu inicijativu uslijedila je kanonada optužbi i napada od strane Milorada Dodika i Rajka Vasića koji su ga nazvali „plaćeničkim mračnjakom kojemu je glavni cilj uništenje Republike Srpske i progon srpskog naroda iz BiH“, što je više nego dobar pokazatelj da su se vlasti RS-a prepale eventualnog uspjeha koji bi mogao postići Suljagić sa svojim suradnicima. Vrlo je važno da podršku koaliciji „Prvi mart“ dadnu i hrvatski političari i stranke, Katolička crva, Franjevačka provincija Bosna Srebrena, jer je ovo do sada najozbiljniji plan da se razbije aparthejd prema Hrvatima i Bošnjacima u ovom entitetu. Podršku Dragana Čovića i HDZ-a ne treba očekivati niti će je Suljagić dobiti, a hrvatski birači koji se prijave u svojim općinama na izbore trebaju znati da je svaki glas za HDZ ujedno glas za Milorada Dodika i SNSD. Ovdje nije zgorega podsjetiti kako je Božo Ljubić glasove koje je njegova Devedesetka na prošlim izborima dobila  unutar hrvatske antičovićevske koalicije nakon izbora stavio pred noge upravo Draganu Čoviću, što je po svojoj bizarnosti neviđena, a po svojoj štetnosti nemjerljiva prevara birača, iz čega su proizašli i svi kasniji problemi oko uspostave federalne vlasti.

Muke po popisu. Ako je vjerovati zadnjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj je danas 204.408 manje katolika nego što ih je bilo 2001. godine. Velik je to gubitak čije uzroke bi trebali ozbiljno analizirati strukture Katoličke crkve. Način na koji to čine pojedini prelati je više nego kontraproduktivan i mogao bi samo pridonijeti daljnjem razvoju tog trenda. Tako gospićko-senjski biskup Mile Bogović na pitanje novinara o razlozima takvog pada zaključuje: „Na djelu je tendencija da naš narod bude manje vjernički. Ovo je bitka za uspostavu novoga svjetskog poretka. Želi se imati jednu vladu, jednu vojsku, jednu banku. Izgubivši Jugoslaviju, naši komunisti lako na to pristaju, a domoljubno odbacuju“. Dakle, nimalo samokritike, nego su, kao i do sada u Katoličkoj crkvi za sve dežurni krivci „komunisti“ i zagovornici „novog svjetskog poretka“. Na svu sreću još uvijek ima teologa koji drukčije rezoniraju poput fra Bone Zvonimira Šagija koji zaključuje da se „Crkva birokratizirala“ i da se ne „bavi sudbinama ljudi“, dodavši kako „uzroke ovakvom padu broja vjernika vidi u pogrešnom postavljanju Crkve u devedesetim godinama, nakon demokratskih promjena, kad se više inzistiralo na nacionalnom nego na vjerskom, kad se zbližavala politici, a udaljavala od problema naroda u kojem djeluje“. Šagi napominje kako zahtjev Drugog Vatikanskog sabora da se Crkva uključi u „tkivo suvremenog čovječanstva“ uopće nije zaživio u Hrvatskoj, da se njezino djelovanje svodi na „kancelarijski rad“ i kako Hrvatsku očekuje pad vjernika sličan onome u drugim europskim državama. Sapienti sat!

Tekst, uz dopuštenje autora, prenosimo iz novog broja Svjetla riječi.

Petar Jeleč
Autor 18.11.2013. u 11:32

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija