Gojko Berić: Bolje išta nego ništa

Gojko Berić
Autor 3.5.2013. u 13:46

Žalosno je kad otvoriš novine i vidiš da dobri ljudi skupljaju novac za još jedno teško oboljelo dijete, kako bi se u nekoj evropskoj ili američkoj bolnici moglo platiti njegovo liječenje.

 

Pita me prijatelj, redovni čitalac Oslobođenja, o čemu ću pisati ove sedmice, sigurno nešto o Živku Budimiru. Neću, velim, o Budimiru, na njega su svi navalili. Imam jednu drugu priču. Ona ne zvoni u javnosti tako snažno kao priča o bivšem generalu, koji je kao predsjednik Federacije počeo uzimati mito od ubica i narkobosova, i nijedan javni tužilac neće u njoj tražiti svoju žrtvu, iako je riječ o krupnim štetočinama i štetama koje se ne mogu naplatiti.

Elem, prošle sedmice pročitao sam u novinama opširnu, dobro plasiranu informaciju, sročenu tako kao da je napisana u slavu prosvjetiteljske misije Stranke demokratske akcije. U tekstu, pored ostalog, stoji da je Asocijacija žena ove stranke u 25 općina realizovala akciju besplatnog mjerenja krvnog pritiska i šećera u krvi. Nadalje doznajemo da su stručni medicinski timovi uručili građanima promotivni materijal sa savjetima za zdravu ishranu i ishranu po krvnim grupama, a darovana im je i jabuka, “kojom se na simboličan način pokušala skrenuti pažnja na važnost zdrave prehrane”. Time je, kako je rečeno, “pružena ruka prijateljstva i poštovanja prema bh. građanima”.

Smisao ove konfuzne reklamne poruke nije baš sasvim jasan, osim što ispada da poniženi i frustrirani građani trebaju biti zahvalni što im jedan ženski stranački klub pruža ruku prijateljstva i odaje poštovanje. Ima tu još podosta toga što govori o dobrim namjerama pomenute stranačke asocijacije i njene agilne predsjednice Nermine Kapetanović, liječnice iz Zenice. Zdravstveno prosvjećivanje stanovništva svakako je jedna od najhumanijih i najnužnijih misija u zapuštenom bosanskohercegovačkom društvu, koje je po mentalitetu, običajima i navikama dominantno ruralno, iako je, sticajem ratnih okolnosti, većinom nastanjeno u gradovima.

Ono što je u ovom slučaju sporno i što je na granici ironije, ako ne i cinizma, jeste činjenica da je vladajuća oligarhija Stranke demokratske akcije, zajedno sa svojim partnerskim oligarhijama iz drugih stranaka, godinama i na mnogo načina – a najviše stvaranjem katastrofalnog ekonomskog i socijalnog stanja – dosljedno uzrokovala urušavanje tjelesnog i mentalnog zdravlja tih istih građana. Danas ta stranka jednokratnim akcijama po trgovima i parkovima gradova u Federaciji javno demonstrira brigu o njihovom zdravlju!? Naravno, uvijek je bolje išta nego ništa, iako je teško oteti se utisku da je ovdje više riječ o jeftinom političkom populizmu, nego o stvarnoj zdravstvenoj zaštiti. Populističko šibicarenje je svojstveno svim vodećim strankama, pa nije čudo što je povijest njihove vladavine postala povijest neispunjenih obećanja, političkog haosa, ekonomskog nazadovanja, siromaštva i uličnih protesta, povijest etničke mržnje, vjerske zatucanosti i sistemske korupcije. Jednom riječju, povijest katastrofe.

Stradalo je i zdravstvo, koje je neodgovornim stranačkim pokroviteljstvom, pogrešnom tranzicijom i besparicom dovedeno na rub egzistencije. Gotovo sve bolnice i domovi zdravlja su u višemilionskim gubicima, iz njih nestaje skupocjena medicinska oprema, nema dovoljno lijekova i sanitetskog materijala, a u sarajevskim domovima zdravlja ni recepata. Ne tako davno, u zapuštenoj livanjskoj bolnici akušerke su kupale novorođenčad u jednom starom lavabou. Nije li to ravno civilizacijskom sumraku? Ljekari u sve većem broju odlaze u neke sretnije zemlje, a oni koji ostaju prijete štrajkovima upozorenja. Ako se zna šta o kvalitetu zdravstvenih usluga misle građani, jasno je na kakve je grane spalo ovdašnje zdravstvo, oblast koja u svakoj razvijenoj zemlji ima ključnu ulogu u stvaranju zdrave nacije. Žalosno je kad otvoriš novine i vidiš da dobri ljudi skupljaju novac za još jedno teško oboljelo dijete, kako bi se u nekoj evropskoj ili američkoj bolnici moglo platiti njegovo liječenje. Za to vrijeme, korupcija guta blizu milijardu KM godišnje, a poreske utaje dostižu stotine miliona.

Mi kalendarski živimo u 21. stoljeću, vodimo prazne razgovore o Evropi, a zemlja se ponovo suočava sa zaraznim bolestima poput tuberkuloze, meningitisa ili žutice, koje su u socijalizmu bile gotovo iskorijenjene. Zabilježeni su i smrtni ishodi. To su bolesti koje napadaju siromašne, zapuštene i neuke, često i u većim gradovima. “Šugu dobila 62 Mostarca”, glasila je novinska vijest objavljena prije dvije godine. Od tada se narod diljem Bosne i Hercegovine sve više češe. I, šta da se radi? Treba podići svijest građana o odgovornosti za sopstveno zdravlje, što je, ako smo dobro razumjeli, bio osnovni cilj akcije kojom su rukovodile članice Asocijacije žena SDA. Njome je, kako piše u novinama, obuhvaćeno više od 4.000 građana. Ne zna se koliko je među njima bilo nepismenih ili polupismenih, koliko njih zna svoju krvnu grupu i koliko je onih koji, živeći u siromaštvu, savjete o zdravoj ishrani doživljavaju kao cinizam. Sigurno je jedino da je svaka od poklonjenih jabuka pojedena.

Oslobođenje

Gojko Berić
Autor 3.5.2013. u 13:46

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija