Goran Pandža: #JeSuisLicemjer

Goran Pandža
Autor/ica 19.6.2015. u 09:12

Goran Pandža: #JeSuisLicemjer

Dok teroristi iz Charlestona danas već dokazuju kriminalnu prošlost i psihičku nestabilnost, kao da to umanjuje zločin, ostaje da se pitamo – šta smo naučili? Koliko se još zlodjela treba dogoditi da počnemo univerzalno odavati (po)čast žrtvama i potlačenima, sa pravednim kategorizacijama zločina? Te, da li će se sutra svjetski lideri okupiti u Charlestonu na maršu mira, da osude terorizam u svijetu, ili je čin terorizma ekskluzivno rezervisan za muslimane?

Na prste jedne ruke se mogu nabrojati relevantni mediji koji su zločin u Charlestonu označili kao teroristički čin. Napadač, identifikovan kao Dylann Storm Roof, bijelac, rasista koji na slikama sa društvenih mreža pozira sa zastavom Južnoafričke Republike iz vremena apartheida, uzvikujući „preuzimate našu zemlju, morate nestati“, usmrtio je devet ljudi, Afro-Amerikanaca, u jednoj od najstarijih afroameričkih crkvi – „Emanuel African Methodist Episcopal Church“.

„Smatram da je to zločin iz mržnje“, izjavio je šef policije u Charlestonu, Gregory Mullen.

„Zločin iz mržnje“ – prenijeli su skoro svi američki mediji.

A ne tako davno, prije pet mjeseci, potomci alžirskih imigranata u Francuskoj, braća Cherif i Said Kouachi, naoružani do zuba upadaju u redakciju satiričnog lista Charlie Hebdo usmrtivši ukupno 11 novinara i uposlenika.

Sa druge strane, na prste jedne ruke se mogu nabrojati mediji koji ovaj zločin nisu označili kao teroristički čin.

„Je suis Charlie“, odjekivalo je jednoglasno.

Međutim, tek mjesec dana od napada na Charlie Hebdo je bilo dovoljno da se iskaže neobičan odnos mainstream medija spram sličnih zločina. Zločin poznat kao „Chapel Hill shooting“, ili jednostavno Chapel Hill pucnjava, kada je Craig Stephen Hicks upucao Deah, Yusor i Razan, troje mladih Arapa, muslimana, u Sjevernoj Karolini, nipošto nije determinisan kao terorizam.

„Sumnja se na ubistvo zbog nesuglasica oko parking mjesta“, izvijestila je policijska uprava Chapel Hill nedugo nakon napada.

„Zločin iz mržnje!“, zahtijevale su, kao kvalifikaciju, porodice žrtava. Tek su neki tiho spominjali terorizam.

Ali, ne moramo ni tako daleko analizirati teror.

Kada je krajem aprila Nerdin Ibrić izvršio napad na policijsku stanicu Zvornik, regionalni mediji su se utrkivali u objašnjavanju da je napadač uzvikivao „Allahu ekber“, te su svi redom osudili terorizam. Kao da sam čin ubistva jednog i ranjavanja dva čovjeka, policajca, nije dovoljno loš, Nerdinov poklič služi kao krunski dokaz da je u pitanju upravo to – terorizam. I kako ipak pojedini mediji stidljivo prenose (http://pressrs.ba/info/vesti/foto-policajac-ubijen-metkom-u-celo-28-04-2015), da je tek sekularno psovao, ostaje nejasno da li će se promijeniti i priroda samog zločinačkog čina ako troma istraga to dokaže. Je li terorizam ako ubijaš dok psuješ majku svima, ako kažeš da je Allah najveći, ili ako kažeš da neko prosto mora nestati?

Dok teroristi iz Charlestona danas već dokazuju kriminalnu prošlost i psihičku nestabilnost, kao da to umanjuje zločin, ostaje da se pitamo – šta smo naučili? Koliko se još zlodjela treba dogoditi da počnemo univerzalno odavati (po)čast žrtvama i potlačenima, sa pravednim kategorizacijama zločina? Te, da li će se sutra svjetski lideri okupiti u Charlestonu na maršu mira, da osude terorizam u svijetu, ili je čin terorizma ekskluzivno rezervisan za muslimane?

U svijetu hipokrizije trebamo samo priznati – Je suis licemjer.

Goran Pandža
Autor/ica 19.6.2015. u 09:12