Goran Sarić: Bergenski putopis – treći dio

Goran Sarić
Autor 20.10.2014. u 13:58

Goran Sarić: Bergenski putopis – treći dio

 

Alkmaar, Kralj i Saga o siru

Piše: Goran Sarić

 

Još u Jugi sam mislio da znam za taj grad. I to po fudbalu. Jednom me, naime, kako se sjećah, ćale vodio na Stadion pod Bijelim brijegom, Kup UEFA: Velež-AZ Alkmaar. Strašni “BMW-Velež”, šestobrzinac, u konačnom skoru zijanio za samo gol razlike. Kući dobio 1-0, na (ino)strani zijanio 2-0.Za dlaku. Tu ni Duško-Enver i Kulje nisu mogli pomoći.

Poslije se ispostavilo da je, i ovdje, sjećanje nepouzdan frend. Jer, te daleke sedamdeset pete protivnik je, kažu “e-tefteri”, zapravo bio Twente iz Enschedea, a ne, kako ovdje vele, “A Zet”.

Ipak ostalo lijepo sjećanje na uzbudljivu tekmu, Jedan grad, i doba kad smo (i) u loptanju, bili Nešto Veliko. Za respekt. A sad?

   Elem, Alkmaar. Lijep grad. Velike, gospodske kuće, trgovi, kanali, mostovi. Voda, sve sa gondolom, kao skinutom s našeg starog televizora, prije bezmalo pola vijeka! Pa one čuvene kuće nahero, kakve možeš ovdje vidjeti svuda gdje ima kanala, a koje malo nekakvi ankeri, a više dragi Bog drže da ne završe u mutnoj, ali ne i prljavoj vodi.

BM, OP KANAAL

   Nego, ovaj grad je najpoznatiji po kaasmarktu, pijaci sira koja se ovdje održava već puna četiri stoljeća. Nekad je to bilo češće, a sada samo petkom, i to od aprila do konca septembra. Ipak, i tako”krnja”, ova pijaca godišnje privuče, pretpostavljam – dajbože da sam se prevario! – više turista nego cijela Bosna i Hercegovina. Nije šala – preko sto hiljada ljudi!

   Sir se ovdje važe od 1581. godine – dnevno ga se, kažu, znalo “obrnuti” i do 300 tona! – pa i pijaca ukazuje na tu dugu tradiciju. Od proizvođača, preko prevoznika, sve do čuvenih nosača i “vagača” – sve se radi po starinski: u tradicionalnim nošnjama, s karucama, sa, i na konjima. Žuto se “zlato” važe na prastarim vagama, kakve sam nekada gledao na pazaru u Konjicu, uz galamu zajapurenih trgovaca.  I nekad, i sad -pravi spektakl!

Ako volite živi vremeplov, back to the future, i uz dobar se tajming “trefite” na  sjeverozapadu Holandije, ovo nipošto nemojte mašiti. Baš kao ni posjetu ovdašnjem Muzeju sira.

Eno ga na Pijaci – alijas glavnom trgu, ispod velike crkve. Lijep, moderan i izvanredno uređen, ovaj vas muzej lagano i kao sam od sebe vodi i priča vam stoljetnu Sagu o Siru. Priču koju su Holanđani – kao, uostalom, i mnogo šta drugo – pretvorili u suho zlato. Od koga, evo, i danas zgrću veliku lovu.

   Slikam Dariju ispod fotografije na kojoj Kralj, rumeni glavonja, u društvu dvije tipične kaasboerine, siroseljančice, uz široki osmjeh reže kolut Žutog, Punomasnog.

DE KONINKSE KAASKOP

   Kralj i moja žena gledaju ravno u kameru, a ja, krišom, u one kapice. Barem je to besplatno!

Poslije trčim u wc. Sudeći po karikaturi na njegovim vratima, (i) tamo bi moglo biti miševa!

   Posjeta muzeju piva, odmah preko puta, je pravo razočaranje. Iako se “proteže” na tri sprata, u njemu sve izgleda kao i kuća u kojoj je smješten: stara i zapuštena. Iako imaju na desetine, ako ne i stotine vrsta običnog piva (heineken, amstel, grolsch, palm, hertog jan…), Holanđani prave tek jedno izvrsno specijalno pivo: La Trappe Ono se pravi u manastiru Koningshoeven, u Berkel-Enschotu, na jugoistoku Holandije.

   Doduše, ima još jedno, zundert, ali njega nisam probao. Ne sekiram se. Što bi Sena Mustajbašić kazala: “Biće, biće.”

  Kad vidiš oba muzeja, pa još susjeda, sve te navodi na zaključak da su Holanđani, mnogo više sirdžije nego ljubitelji (specijalnog) piva. Pa ne zovu ih tek tako kaaskoppen (“cheeseheads“), Glave Od Sira, zar ne?!

KM, STALAGE

***

 

Umorni od bazanja, stropoštamo se na stolice jedne od restoranskih terasa na Pijaci.

   “Hoćemo li do Kadera?”, upitam. Već je pola četiri, petak, sad će caobraćajna “špica”. Kako naći mjesto za parkiranje u centru vazda prenapučenog Amsterdama?

   Žena obori pogled, i gucnu srk kapućina. Dovoljno.

   Neće se, valjda, Kader naljutiti.

 

 

Goran Sarić
Autor 20.10.2014. u 13:58

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija