Goran Sarić: Pošto košta BiH-turizam?

Goran Sarić
Autor 24.3.2015. u 12:30

Goran Sarić: Pošto košta BiH-turizam?

Foto: abc.ba

Naša posla: sve pusto, turista ni na vidiku, ali dok god u vimenu Krave-Države ima i kap “mlijeka” … Ti, strendžer, možeš platit’, ali što ćeš, majketi, i dolazit’?! Poslaćemo ti fotku. To jest, ako nam platiš koju markicu. Za barske, i druge troškove.

Prije nekoliko godina bio sam na najvećem evropskom sajmu knjiga u Frankfurtu. Tamo se jednom godišnje okupljaju izdavači iz cijelog svijeta. I dok su štandovi Hrvatske i Srbije, a pogotovo Slovenije veliki i lijepo uređeni, za onim našim, manjim i nekako zabačenim, “bdio” je samo jedan čovjek. Pardon, pisac. I to, nije bdio, nego dremuckao. Uhvatih ga na djelu, kad sam htio upitati za neka recentna izdanja iz domovine.

   Ma neka ga, rekoh sebi u bradu, i pustih čovjeka da još malo otkunja. Mora da je sinoć terevenčio. Hotelski barovi, pa još sa “masnim” državnim dnevnicama – neko ga je, zacijelo, ovamo poslao, posjeo, zakupio štand – mogu biti prilično luda mjesta…

Ova zgoda pala mi je na pamet dok sam na jednom solidnom domaćem sajtu čitao izvještaj o predstavljanju naše zemlje na velikom sajmu turizma u Berlinu. Citiram:

   Nedavno održani sajam turizma u Berlinu bio je bruka za BiH. Novca ima dovoljno, samo se on ne upotrebljava za prave svrhe, tvrde upućeni. […] Naime, Hrvatska i Srbija su napravile pravu senzaciju na ogromnim štandovima, video ekranima, pultovima po gradovima, regijama, sa svim slikama destinacija i ponudom. Kad dođete za pult Hrvatske, tu možete ostati nekoliko sati, upoznati se sa svim lokacijama, od Dubrovnika (koji sam ima štand na nekih 20 kvadrata), pa do Crikvenice… […]

Bosna i Hercegovina je stavila dva pulta. Jedan pod nazivom Bosnia and Herzegovina, a drugi se zove Herzegovina (put vina i slične ponude) što izgleda – prejadno. Na našim štandovima nisu prikazane nikakve prirodne ljepote voda ili planina, ama baš ništa što bi se moglo povezati sa Bosnom i Hercegovinom.

   Usporedite slijedeći pasus s mojim iskustvom iz Frankfurta:

   Pet muškaraca i nekakvih žena tu sjede, smiju se glasno, ispijaju kafe i sokove…[…] Niko od njih ne stoji za šankom (valjda: pultom, GS), iako pored njih prolazi otprilike 15 ak ljudi svakih nekoliko sekundi iz svih krajeva svijeta. Leđima su okrenuti pultu, totalno nezainteresovani. Sramota.

Završen citat.

Kunjao ti, dakle, ili se kleberio – rezultat je isti. Dnevnice “kapaju” li, “kapaju”. A turizam? Država? Ko te pita! Pa, za OVO smo se, valjda, i borili!

   Volio bih da je autor članka pretjerao, ali, na osnovu onog iskustva iz Frankfurta am Main, bojim se…

Primjer treći, sasvim recentan i jednako bolan svakome ko svoju zemlju ne shvata kravom-muzarom koju treba cijediti sve do posljednje kapi mlijeka, a onda je ostaviti da skapa.

   Jedan ovdašnji poznanik, veliki zaljubljenik mountainbike (MBT) vožnje u prirodi i iskusni turistički radnik, nakon što je to uradio u nizu evropskih zemalja, htio da napravi mapu biciklističkih staza u bivšoj Jugi. Princip je dosta jednostavan. Čovjek se obrati ministarstvu za turizam ili turističkom birou određene zemlje s molbom da mu se na par dana obezbijede noćenje i vodič, a on će zauzvrat u prominentnim holandskim i drugim časopisima objaviti veliku foto-reportažu o prirodnim ljepotama i mogućnostima vožnje mountainbike-om u toj zemlji. Svjesni kakva je to sjajna reklama, turistički radnici u Sloveniji i Hrvatskoj su ga dočekali raširenih ruku. Gledao sam i čitao njegove reportaže, na više strana i u koloru, o slovenačkoj dolini Soče i ficanju (vožnji biciklom) u Kvarneru, Hrvatska. Sjajne su. Obje su objavljene u prestižnom holandskom MTB-časopisu i na sajtu koji se bavi alternativnim oblicima turizma. Bez zadrške mogu reći: ovo što je taj čovjek tamo uradio (napisao, uslikao, predstavio…) me je ostavilo bez daha. Bolje turističke razglednice odavno nisam vidio.

   A sad njegova priča o iskustvima s našim “predstavnicima”. Citiram:

Tja, šta da ti kažem, 2,5 godine pokušavam s jednom malom turističkom organizacijom za Bosnu i Hercegovinu, i sad mi je dosta. Odoh svoje vrijeme i energiju uložiti u nešto drugo. Ovo nije u vezi samo s mnogim bosanskim kontaktima nego i ciljevima TravelBosnia i vremenom koji mogu uložiti u to. […] Moje znanje o biciklističkom i MTB-turizmu u zemljama poput Slovenije, Hrvatske je poraslo, ono bi se veoma lako moglo proširiti na BiH, ali za to moraš imati partnere za saradnju. U protekle dvije godine samo sam s jednom turističkom organizacijom imao korisnu saradnju. Svi ostali […] ne daju odgovor, ili ponekad odgovore, ne ispoštuju dogovoreno, ne shvataju šta želim, etc. etc. Gorane, u karijeri sam radio sa turističkim preduzećima iz mnogih zemalja, ali ovo je prilično jedinstven slučaj.

   Početkom maja na poziv Hrvatskog moto-saveza idem u Split i na ostrva da pišem o njima[…} To sam htio kombinovati s posjetom Boračkom jezeru i Sarajevu da i o njima pišem i nešto objavim. U tu svrhu želim napraviti dobro MTB-putovanje ili čak neki događaj poput Stoneman Challenge. ((Poznato MTB-takmičenje, veoma popularno u Češkoj i Njemačkoj: www.stonemanchallenge.nl ). Ali, ako nema saradnje s lokalnim partnerima, odustajem. Jer, i kad bi za putovanja u BiH bilo mnogo više interesovanja, i tada ostaje činjenica da sam naletio na zid nesposobnosti i nedostatka volje na svim nivoima.

Eto, to je to. Dakle, dok su i nekad poslovično inertni Dalmoši shvatili da samo maslina, kala i plavo more zahtjevnim zapadnjačkim turistima već odavno nisu dovoljni, pa im zato nude mnoge druge vidove turizma, ovi naši ne prihvataju ni ono što im se, da tako kažem, nudi na tacni. A pare bi pokupili, u to uopšte ne sumnjajte!

   Naša posla: sve pusto, turista ni na vidiku, ali dok god u vimenu Krave-Države ima i kap “mlijeka” … Ti, strendžer, možeš platit’, ali što ćeš, majketi, i dolazit’?! Poslaćemo ti fotku. To jest, ako nam platiš koju markicu. Za barske, i druge troškove.

 

 

 

Goran Sarić
Autor 24.3.2015. u 12:30

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija