GRIČKA VJEŠTICA

Povezani članci

• 1941. Godina koja se vraća: Pismo
• Erih From: Umijeće ljubavi ~ Imati ili biti
• Uz Vesnu Malenicu za izvlačenje novca iz tvrtki u stečaju sumnjiči se i Milan Lučić
• Rasipnička vlast prebacuje teret krize samo na građane
• Priče djece Sarajeva: Kako smo preživjeli opsadu Karadžićevih pacijenata
• Jadna ti bajka

Dolaskom jeseni biva sve mračnije.

Takva nam je i društvena zbilja. U siluetama koje promiču sumaglicom predvečerja na Griču kao da vidimo lik piljarice Barice Cindek, koja nas u odori kontese Nere, vraća u sredinu osamnaestog stoljeća.

U kadru se, umjesto senatora i Isusovaca, kapucina, meštara i kramara, zvonara i barbira, šeću gradonačelnici i fratri, kojekakve “za život” udruge i generali-veterani.

Na svom “putu u sumrak” imaju isti naum. Obezvrijediti, poniziti, kazniti. Meta su im opet, ponajviše, žene. Vještice ili one koje same žele odlučiti o sebi i svom potomstvu – svejedno je.

I njihovi “krvnici” su često istog roda. Kao Markić. Kao ona mlada katolička “aktivistica” iz Šibenika koja zagovara zabranu abortusa i silovanih žena, pa i djevojčica.

Kao oni koji ovih dana sjede i mole po bolnicama kako bi spriječili pobačaj, po uzoru na svoje poljske maloumnike, okupljene u lobističkoj grupi “Stop pobačaju”. Koji, žene koje se odluče na abortus, žele hapsiti i kažnjavati zatvorom.

Ni naši “inkvizitori” ne bježe od ideja za kriminalizacijom abortusa.

Crkveni dužnosnici, uz blagoslov svojih poglavara, su u ofenzivi. Samo onaj tko ne želi ne vidi da je na sceni pokatoličenje civilnog društva.

Izlaze iz svih rupa i podruma, iza oltara i kapelica i okupiraju, parkove, trgove, pa i bolnice. Oni što pred i pod milim bogom ništa drugo ne rade. Koji su se, kako reče moj drug Nikica, prvi sjetili kako dobro živjeti bez rada i obukli neke čudne halje nas žele vratiti u mrak srednjeg vijeka.

Na nedavnom skupu, povodom inicijative za izgradnju crkve na Sveticama, jedan je pater počeo svoju besjedu pitanjem – “Jeste dobro?”

Poslije je konstatirao da Zagreb ima sve. Nedostaju mu jedino hramovi. Njegov bi upit bio vrlo interesantno referendumsko pitanje:

Jeste dobro?

Kada su, u osamnaestom vijeku, progoni vještica otišli predaleko počeo se javljati otpor. Ako se tako nastavi, širio se stav, za nekoliko će desetljeća ženski rod biti ozbiljno ugrožen. U Francuskoj i Njemačkoj su neka sela već bila opustjela. Što od lomače, što od straha.

I kod nas su se potajno počeli javljati “pokreti otpora”. Pisale su se knjige i dijelili pamfleti u kojima su vještički progoni bili snažno napadani. Čak su i Isusovci javno ustali u zaštitu tada “prokletog” ženskog roda.

A danas?

Oporba šuti, vlast tolerira. Javna glasila, uglavnom, potkupljena.

Čekaju li se neka bolja vremena?

Ili čekamo da se priča s Griča preseli na Kaptol?

Jeste dobro?