Hapšenje Živka Budimira nije dokaz obračuna države sa kriminalom!

Amer Bahtijar
Autor 1.5.2013. u 10:01

Budimir se sumnjiči za korupciju u iznosu manjem nego što je koštao jedan Sanaderov sat.

Uhapšen je Živko Budimir – objavili su u petak svi portali u BiH. Zatim su svi portali objavili da nije uhapšen, da bi nam naš novinar sedam sati nakon prve vijesti o hapšenju poslao sliku predsjednika Federacije sa lisicama na rukama.

Ovdje se nećemo baviti pitanjem kako su mediji objavili vijest o hapšenju sedam sati prije hapšenja, već ćemo pokušati da vidimo ko je Živko Budimir, od jučer stanovnik mostarske ulice Alekse Šantića.

Budimir je u javnosti prvi put primijećen kao predsjednik mostarskog HSP-a i vijećnik u Gradskom vijeću.

U Jurišićevom HSP-u imao je visoku funkciju, kako zbog učešća u ratu, što je donosilo i glasove boraca, tako i zbog jasno izražene karizme.

Nakon pobjede SDP-a i uspostave platforme, Živko Budimir postaje predsjednik Federacije. Gostujući u emisiji “Nedjeljom u dva” kod Aleksandra Stankovića, lider SDP-a Zlatko Lagumdžija ukratko je predstavio Budimira kao hrvatskog generala koji je rušio JNA avione dok ih je lider HDZ-a Dragan Čović pravio.

Kao predsjednik Federacije uistinu je počeo da liči na čovjeka kojeg će danas uspoređivati s Ivom Sanaderom.

Imao je karizmu lidera, davao je značajne izjave o suočavanju sa zločinima i bio idealan profil desničarskog političara koji svoje glasače upoznaje sa ratnom istinom i vodi zemlju ka Evropskoj Uniji. Vrlo brzo postao je popularan i među nehrvatima, a posebno među Bošnjacima. Bošnjačke lovorike Budimiru bile su skoro iste kao one Željku Komšiću. Sve je bilo spremno da Budimir postane Sanader. Nažalost, to nije mogao biti iz prostog razloga što nije imao glasače koje je iza sebe imao Sanader. Možete li zamisliti Sanadera u naponu moći kako ga neki pijani desničar izbacuje sa svadbe, a taj delikvent postane zvijezda hrvatskih desničarskih portala?

Budimir je uspio da postane cijenjen i u ljevičarskim krugovima. Nedavno mi je jedan ugledni ljevičar rekao da najviše zamjera SDP-u to što je, zahvaljujući njihovoj politici, uspio da zavoli političara iz stranke koja je nekada simpatizirala NDH. Pravi izazovi za Budimira dolaze nakon pada platforme; njegova stranka HSP biva izbačena iz vlasti kao kolateralna šteta sukoba SDP i SDA. Budimir odbija da odstupi s mjesta predsjednika Federacije i od te beznačajne funkcije postaje najvažnija politička ličnost u Federaciji. Teško je nabrojati sve razgovore koje je obavio sa predsjednicima stranaka, odgovor je uvijek bio isti – “neću popustiti Draganu Čoviću”. Na kraju je Budimir otišao iz ureda predsjednika Federacije uz pratnju inspektora SIPA-e.

Vijest je glasnije odjeknula van BiH nego u samoj zemlji, što je vjerovatno jedinstven slučaj u svijetu. Dok su svjetski mediji izvještavali o hapšenju jednog od čelnih ljudi države i početku obračuna s organizovanim kriminalom, domaća javnost sve je posmatrala s podsmijehom. Hapšenje Budimira doživljeno je kao politički obračun i, bez obzira koliko se javnost pokušala senzibilirati pričom o narkomafiji koju je Budimir pomilovao, slike kuće Dragana Čovića iz Bara same su za sebe govorile koliko je zaista država ozbiljna u obračunu sa kriminalom. Pokušaj pretvaranja Budimira u Sanadera u startu nije imao šanse da zaživi. Budimir jednostavno nikada nije igrao u ligi u kojoj je nastupao Sanader, njegove ovlasti bile su beznačajne. Ivo Sanader je istorijska ličnost za Hrvatsku – čovjek koji je ponizio i zgazio hrvatsku desnicu i time stvorio preduslove za ulazak Hrvatske u Evropsku Uniju. Ivo Sanader je šest godina bio gospodar života i smrti u Hrvatskoj; Živko Budimir bio je dio manjinske grupacije čak i u vlastitoj stranci. Ivo Sanader je umiješan u desetine velikih korupcijskih afera u Hrvatskoj; Živko Budimir se sumnjiči samo za jednu. Budimir se sumnjiči za korupciju u iznosu manjem nego što je koštao jedan Sanaderov sat. Sanader je pao voljom međunarodne zajednice, dok je Budimirovo hapšenje volja domaćih vlasti. Sanaderovo hapšenje izazvalo je oduševljenje u Hrvatskoj, a Budimorovo podsmijeh u BiH. Jednostavno, Živko Budimir, i ako se dokaže da je kriv, četvrta je liga domaće kriminalne hobotnice i njegovo hapšenje ne dokazuje baš ništa, ni da nema nedodirljivih, niti da je država krenula u obračun sa kriminalom. Sjajno je to nedavno rekao Peđa Kojović: “Sve političke konotacije hapšenja Budimira je lako demantovati nastavkom akcije. Hapšenje kriminalaca u BiH slično je pecanju u ribnjaku.”

Malo ko vjeruje u takav scenarij. Najbolji mogući scenarij jeste da je Budimirovo hapšenje najava hapšenja mnogo ozbiljnijih ličnosti iz nekadašnje vlasti, ratnih profitera bliskih nekadašnoj vlasti, što bi definitivno rasčistilo mnoge mračne tajne devedesetih. Nema sumnje da bi to dovelo do odgovora od strane sadašnje opozicije, koja će sasvim sigurno biti nova vlast i koja bi odgovorila hapšenjem ljudi bliskih sadašnjoj vlasti. Takav ishod bio bi možda najbolji za BiH. Jer u ratu koji vode političke elite u BiH treba stajati po strani i navijati da bude što više žrtava i na jednoj i na drugoj strani. Sve zbog onog slogana “Čista i lijepa moja BiH”.

Amer Bahtijar
Autor 1.5.2013. u 10:01

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija