HDZ je zaslužio sve loše što mu se ovih dana događa, pa i povratak Pašalića

Režiser nas vodi u kadar jedne mjesne zajednice gdje na stolcima, starijima čak i od teme ovoga teksta,  jedan bivši sanja o budućnosti istoga. Drugo je poprište scena dostojna Zolinih romana, samo što se ovdje ne obračunavaju pijani radnici oko komada kruha, nego pijani članovi HDZ-a.

Zahuktala se kampanja u HDZ-u, petero je kandidata i svaki ima svoje vizije i motive kako urediti stvari, a ne bi li se stranka dodvorila biračima i javnosti. Mnogi od njih su nervozni, svjedoci smo prozivanja u medijima, raspuštanja ogranaka, sudova časti, nestatutarnih postupaka…. Pretpostavljam, Mario bi Puzo, kada bi bio živ, dao milijun dolara za mogućnost promatranja cijele ove predstave, zamislite koliko bi novih izvrsnih romana i filmova moglo nastati!? 

Podsjetimo, HDZ je nastao na kumrovečko-luburićevskoj paradigmi pomirbe srednjovjekovnog hrvatstva, Radićevog republikanizma, Starčevićevog nacionalizma i Hebrangovog antifašizma. Još se nitko nije otrijeznio od slavlja izborne pobjede, u jeku granata koje su padale na Vukovar, u mirisu krvi, mesa i baruta  raznorazni su gulamferi počeli obilaziti Hrvatsku ne bi li nametnuli svoje gospodarske ideje ucijenjujući tadašnju vlast raznim uslugama koje su im, u predvečerje pada socijalizma, činili. Dominantna je ideja bila čileanski scenarij i fiksacija kako će Hrvatskom upravljati 200 obitelji. Kao zaštitnici te ideje u stranku, a i u vrh države ušli su Androniko Lukšić i Ivić Pašalić. I eto nam i neoliberalizma u jednadžbi. Pred pukom, ranjenim od stresa rata, a dotučenim privatizacijom i pretvorbom, isti se pokušao zakamuflirati, poput kamuflaže kakvog mafijaša u prvim redovima nedjeljne mise, članstvom u demokršćanskoj internacionali. Kao, nitko od nas neće skužiti kako to sve s kršćanstvom ima veze otprilike kao i cionizam u političkom programu Hamasa.

Sa zaštitnicima čileanskog scenarija povezuju se  kriminal i korupcija koji su se događali pod skutima ove stranke. Čini se kako je svaki od dijelova početne jednadžbe, nazovimo ih frakcijama, imao pravo na neki svoj “teritorij”, a servis za pranje novca zarađenog na taj način bile su pojedine banke, dominantno Hypo.  Kroz zatvorsko i sudsko iskustvo Ive Sanadera, uvidjeli smo kako posljednji sraz doktora Ive i doktora Ivića nije bio ništa drugo nego obračun oko novca. Najnovija nam afera WikiLeaks daje naslutiti kako iza njih  stoje različite grupacije organiziranog kriminala boreći se za znatan utjecaj u Hrvatskoj preko respektabilnog broja glasova HDZ-a, o čemu je pisao nedavno i jedan kolumnist ovoga portala.

Stranke s frakcijama nisu nepoznanica u svijetu, spomenimo samo CDU/CSU koja već nekoliko desetljeća ima statutarno uređene frakcije, moduse i pravila borbe među njima, no to u HDZ-u nije slučaj. Široka politička platforma i mnoštvo neformalnih frakcija obilježili su postojanje stranke u ove dvadeset i tri godine i nikome nije bilo u interesu urediti odnose kako bi se postavila demokratska pravila unutarstranačke borbe. Dvadeset i tri godine su dugačak period i strategija vodstava “zavadi pa vladaj” obija se, čini se svima o glavu. Stvari su se toliko zapetljale te ovaj gordijski čvor ni Aleksandar Makedonski ne može raspetljati. 

Izgleda, velike su stvari u igri, kaže mi jedan poznanik iznutra. Nekima su ovi unutarstranački izbori zadnji vlak kako ne bi završili u zatvoru, a neki drugi predstavljaju neke od klanova organiziranog kriminala i žele ovladali političkim utjecajem. Doktor, doduše ne iskazuje ambicije prema nekoj stranačkoj funkciji, no, iako nema zatvorskoga staža, u javnosti je percipiran kao krivac za gotovo svo crnilo devedesetih. 

Marijan Lipovac u današnjoj kolumni u Vjesniku pledira na očuvanje HDZ-a kao normalne konzervativne stranke, no postavlja se pitanje, obzirom na toliku raznolikost u kojoj je mjeri ova stranka konzervativna i u kojoj je mjeri potrebna? 

Često razmišljam kako utvrditi vjerodostojnost neke stranke i gotovo sam siguran kako je to moguće učiniti samo utvrđivanjem vjerodostojnosti pojedinaca koji je vode ili su je vodili. Drugo mjerilo je povijest, pogled u prošlost i ocjena temelja odrađene institucije. Naime, to je jedini sigurni moralni pokazatelj. Kako smo vidjeli, i jedno i drugo je u slučaju HDZ-a poprilično uprljano, zločestiji od mene bi rekli, zaudara kao septička jama.

Pojednostavljeno, pojam deus ex machina označava neočekivano pojavljivanje lika koji će raspetljati radnju, a potječe iz starogrčkih tragedija. No, čini se kako je je ovaj puta umjesto kakvog antičkog boga, uskrsla vrana koja poput Poeovog Gavrana krešti “Nikad više!”. Iako nismo sigurni u regularnost njegova povratka u stranku, po mome mišljenju ova vrana navješćuje političku eutanaziju HDZ-a. Nije ga niti šteta.