Heni Erceg: Enciklopedija kretenizma

Heni Erceg
Autor 22.9.2013. u 07:35

Heni Erceg: Enciklopedija kretenizma

On je užasno privlačan, moćan, pruža dojam vlastite važnosti, odgovornosti prema zajednici, omogućava ugodnu dokolicu, život na svježem zraku… I, ako bi postojalo neko natjecanje u toj disciplini kretenizma, nema sumnje, Hrvati bi bili nepobjedivi prvaci svjeta. Eno ih, po drumovima i trgovima diljem mile im domovine, oboružani transparentima i viškom vremena, kako tjednima arlauču protiv jednog običnog pisma, mrske im ćirilice, a kojom izdajnička, lijeva Vlada želi ispisati nazive na onih nekoliko državnih insitucija u gradu Vukovaru, tamo na istoku Hrvatske. Taj bjedni povod za novi val masovnog kretenizma podržava naravno Crkva, svećenici se ne gase, nego koriste svaku priliku da s oltara proklinju „komunističku“ vlast koja im, eto, nameće četničko, neprijateljsko pismo, uzjahalo je na tu temu sve što razmišlja samo desnom polovicom mozga, pa se desnica općenito počela politički okupljati, skoro dvije godine prije parlamentarnih izbora, zlu ne trebalo, a sve na temama retrogardnim, konzervativnim i mahom profašističkim.

Dobru organizaciju nikako im se ne može poreći, a vjetar u leđa itekako im daje i slabušna vladajuća koalicija koja se stalno daje uvući u kretenske, ideološke rasprave, tko zna, možda i svjesno, e kako bi se suzbila bitna diskusija, ona o totalnom odskliznuću države u duboku ekonomsku krizu, bez ikakvih, ozbiljnih naznaka izlaza iz nje.

Uglavnom, u očekivanju najavljenih, ozbiljnih sankcija Evropske Unije zbog premijerovog ignoriranja evropskog zakona o izručivanju, Hrvatska autistički živi svoju prošlost, svoje partizane i ustaše, ćirilicu i srpskog agresora, dok nezaposlenost raste, strani nas investitori zaobilaze, mahom zbog tromosti glomazne državne birokracije, Vlada se boji svoje sjene, dok se desnica okrupnjava, isključivo na programu privlačnog ideološkog kretenizma.

Otvori čovjek tako hrvatsku Wikipediju, jer mu se ne da tražiti na primjer definiciju pojma „antifašizam“ u svojoj prašnjavoj enciklopediji, kad od tamo zapusi sirovog vonja fašizma. Tu su, naime, anonimni mešetari virtualnim svijetom iskoristili domaću podružnicu popularne internetske enciklopedije, pa objasnili kako je  antifašizam ustvari „genocidna pojava“ i „predstavlja ograničavanje svih ljudskih sloboda“, te da ustaški pokret nije bio zločinački, ni rasistički, a da su u ustaškom logoru Jasenovac partizani fotografirali ljude koje su sami pobili i navodili ih kao žrtve ustaškog režima. I još decidirano: „Tamo je stradala 481 osoba!, a ne 80 tisuća, kao što tvrdi komunistička propaganda.“

Tako je jedna velika riznica informacija u Hrvatskoj pretvorena u fašistički svinjac, paralelnu povijest, sve zahvaljujući upravo privlačnom, agresivnom kretenizmu. U tu žalosnu, nacionalističku krčmu zalaze, nažalost, najviše srednjoškolci i studenti, vjerujući da čitaju relevantne i provjerene podatke, pa ih je ovih dana ministar obrazovanja pozvao da ne koriste hrvatsku Wikipediju kao izvor informacija, a potom se oglasio i osnivač Wikipedije, Jimmy Wales, nadasve skarednom izjavom kako se oduvijek zalagao da na području Balkana ne trebaju postojati dvije Wikipedije, to jest srpska i hrvatska, jer da je zapravo riječ o istom jeziku, samo drugačijem pismu. Uh, uh, ljuta trava na ljutu ranu. Kakva li će tek sada frka izbiti i ovdje, i tamo u Srbiji, čija Wikipedija nije ništa manje kretenska od hrvatske, nego obiluje istom vrstom ideoloških, fašističkih falsifikata, vezanih uz drugi svjetski rat i ratove devedesetih. Upravo savršen pandan hrvatskoj strani.

Kojoj je kretenizam, kao drugo ime za nacionalizam, nekakva mračna konstanta, pacaju se u njemu Hrvati od kada nauče čitati i otvore svoju Wikipediju, pa do… Do groblja, naprimjer zagrebačkog Mirogoja, gdje je ovih dana pokopana jedna ikona ukupnog hrvatskog kretenističkog pokreta. Sa svim ceremonijalnim počastima ispraćen je, naime, stanoviti Zvonko Bušić, u lijesu prekrivenom hrvatskom zastavom, baš kao na službenim državnim sprovodima, uz prisustvo braniteljskih udruga, specijalne policije, fratara… Pokopan je taj „branitelj“, kao što je i red, u Aleji branitelja, u blizini ostalih zaslužnika, a grobno mjesto – na koje se inače čeka mjesecima – preko noći je, zahvaljujući vlasti grada Zagreba, dobijeno za toga „heroja“ koji je sam sebi oduzeo život, jer da ne može više podnijeti život u državi „koja nije ona koju je sanjao i za koju se borio“.

E sad, ima u ovoj priči jedan detalj, koji doduše sigurno neće naći mjesto na hrvatskoj Wikipediji, to jest povijesna činjenica da je taj Bušić status branitelja Hrvatske stekao još 1976., kada je u Americi oteo avion, pa postavio bombu, pri čemu je poginuo jedan američki policajac, a Bušić, kao terorist, osuđen na doživotnu robiju. Nakon pomilovanja 2008., vraća se u Hrvatsku, gdje je, evo, proglašen herojem i pokopan sa svim počastima. Grandiozni pokop jednog notornog terorista tako je, mnogo bolje od svih falsifikata virtualne Wikipedije, deklarirao realno stanje nacije. Sažeto tek parafrazom jednoga poznatoga stiha: Od koljevke pa do groba, najljepše je ustaško doba!

Tekst objavljen i u tjedniku Mladina

Heni Erceg
Autor 22.9.2013. u 07:35