Heni Erceg: Izborni dribling

Autor 3.8.2011. u 00:20

Heni Erceg: Izborni dribling

Hrvatska premijerka konačno se udostojila objaviti datum parlamentarnih izbora. Istodobno u zemlju se vratio dugo iščekivani bjegunac, bivši premijer Sanader. I već u prvom iskazu istražiteljima, shodno svom karakteru, prepotentno odbacio sve optužbe za utaju velike količine novca, šeretski kazao da jedva poznaje ljude koji su ga teretili u svojim iskazima. Rekao je i da prvi put čuje za milijunske iznose, izvučene iz državnih firmi, jer da se time bavilo računovodstvo njegove stranke, te da je on tako dobro ustanovio poslove HDZ–a da sam nije imao uvid u poslovanje stranke. Nego su to, dalo se naslutiti, imali neki drugi igrači vladajuće stranke.

Kosor bi stoga možda mogla zažaliti zbog upornog odugovlačenja s datumom izbora, sve do 4. prosinca, budući da će tada bivši premijer već sjediti u sudnici (ako su netočna nagađanja da je navodno teško bolestan) kao optuženik i tu „pjevati“ svoju verziju priče o velikoj pljački Hrvatske od strane njene mafijaške vlasti. Pri tome nije nevažno da je Sanader za svoga odvjetnika angažirao jednog od najboljih domaćih advokata koji ne poznaje poraze na sudu. Sanaderova obrana u aferi prodaje domaće naftne kompanije Mađarima, u kojoj mu se na teret stavlja mito od 10 milijuna eura, mogla bi se preklapati s onom potpredsjednika Sanaderove vlade, drugog ključnog optuženika u istoj aferi, a koji je već temeljito teretio ostale članove Vlade i samu premijerku.  

Ukoliko se pravosuđe odluči, a bilo bi logično, da nju i njene suradnike, ministre u Vladi, ispita kao svjedoke, to bi se svakako negativno odrazilo na politički rejting vladajuće stranke u jeku predizborne kampanje. Uostalom, odvjetnici su argumente za takav postupak već poslali organima istrage, a o razgranatim kriminalnim makinacijama vladajuće stranke svjedoči i iskaz osumnjičene šefice HDZ–ova računovodstva. Ona je u takozvanoj „aktivnoj obrani“ – u hrvatskim prilikama to znači da ne šutiš, nego u drek uvalješ koga god stigneš – istražiteljima navela imena brojnih ministara, tajnica, šofera, razne stranačke buranije kojoj je, kaže, davala gotovinu na ruke iz stranačke blagajne.

Uz to, Sanaderova obrana vjerojatno će posegnuti za tvrdnjom da su sve sumnjive odluke o prodaji domaće naftne kompanije Mađarima donošene jednoglasno na sjednicama Vlade ili stranke, pa, ako je za štetne ugovore kriv bivši premijer, krivi su i ostali članovi Vlade. Obrana bi mogla rušiti i dokazni materijal protiv bivšega premijera jer ga čine mahom iskazi svjedoka-pokajnika, ljudi dakle koji se i sami terete za teška kaznena djela, pa je njihova vjerodostojnost jednaka Sanaderovoj, odnosno nikakva. I kao takva ozbiljno dovodi u pitanje sam zakon koji omogućava državnom tužiteljstvu da optužbe podiže na temelju iznuđenih dokaza, tipa „moja riječ protiv tvoje“. Što onda svakako otvara prostor sumnji u politički motivirana suđenja.

Unatoč političkim naporima da se Sanadera izolira kao jedinog krivca, prilično je jasno kako se taj ogromni plijen dijelio među pripadnicima vladajuće elite, te da je dio sigurno korišten za nelegalne stranačke potrebe, podmićivanje, političku trgovinu, što dakako baca ozbiljne sumnje na regularnost bivših izbora.

Nisu stoga neočekivane spekulacije da će tužiteljstvo za mafijaške poslove ove vlasti optužiti čitavu vladajuću stranku, partiju do korijena zagađenu korupcijom, čija je posljedica privredna i socijalna hibernacija države, bez naznaka izlaska iz krize. Ta su nagađanja nagnala premijerku Kosor, standardno izgubljenu u poslovima vođenja države, na još jedan paničan, tipično arogantni potez: zahtjev upućen državnom tužilaštvu da je hitno obavijesti je li njena stranka pod istragom ili ne. No, tako otvoreno miješanje izvršne u pravosudnu vlast nije, međutim, iznenadilo nikoga, budući da je to uobičajeni autoritarni obrazac ponašanja svih hadezeovih vlada.

Uglavnom, između političkih pritisaka na pravosudne organe i šuplje predizborne retorike, Kosor ozbiljno računa na brzu i tešku presudu bivšem premijeru, kao tobože jedinom zlotvoru u velikoj i razgranatoj pljački državnog novca, premda bi u toj njenoj poker igri upravo ona i njena stranka mogle pretrpjeti veliku, dugoročnu političku štetu. Ako je, naime, sud pozove kao svjedoka u aferi potpisivanja štetnog ugovora s mađarskim MOL–om, te ako kaže da, kao potpredsjednica Sanaderove vlade, ništa nije znala, ispast će prilično blesava i nekompetentna. Ako kaže da je znala, a ništa nije poduzela, onda je itekako odgovorna. I ona i brojni drugi hadezeovi jastrebovi.

Sve te analize, međutim, podrazumijevaju ozbiljno pravosuđe, nezavisno od političkih utjecaja, potom snažnu opoziciju, i dakako narod koji se više neće zadovoljavati samo lažnom ideološkom propagandom. U hrvatskim prilikama, nažalost, stvari ni blizu ne stoje tako, nego bi, barem prema trenutačnim anketama, veliki dio nacije povjerenje opet dao istoj, vladajućoj, stranci. Onoj koja ga je temeljito opljačkala, ponizila, koja je godinama uspješno radila na destrukciji Hrvatske, stvaranjem kapilarne korupcije, često u oba smjera. Ponajprije državnim korumpiranjem glomazne, polumilijunske braniteljske skupine od koje je barem polovina lažirala ili ratni put ili invaliditet. A taj zloćudni posao s teškim, nesagledivim reperkusijama za državu, obavila je upravo Kosor koju se, međutim, i dalje u javnosti percipira nekorumpiranon političarkom. Jer da, eto, nije uzela puno. Samo tuđi stan!  

Mladina, štampano izdanje

Autor 3.8.2011. u 00:20

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija