Heni Erceg o Goranu Radmanu: Mahnitanje jednog klauna

Heni Erceg
Autor 17.7.2013. u 09:50

Heni Erceg o Goranu Radmanu: Mahnitanje jednog klauna

Poznato je koliko su komunisti držali do svojih odmarališta, pa je bivša Jugoslavija raspolagala s gomilom atraktivnih vila, raspoređenih uzduž obale, od Slovenije do Crne Gore, na dalmatinskim otocima, podno Alpa… Tu se jugoslavenska nomenklatura odmarala od teških i važnih državničkih poslova, ljetnjikovci su obilovali svakovrsnim komforom, u pravilu skriveni od pogleda znatiželjnih pučana, a kada bi se zasitili ljetnje žege i buke cvrčaka, ešaloni vojne i političke elite selili su se na slovenska jezera, tamo su noći bile hladnije, a pogled na jezero ništa manje privlačan od onoga morskog. Dobro, brinula je tadašnja vlast i o radničkoj klasi, pa su i proleteri imali pravo ljetovanja u takozvanim radničkim odmaralištima čiji je komfor, naravna stvar, bio drastično niži od onoga u vilama zaštićene komunističke divljači.

A onda se sve srušilo, jedan je društveni poredak otišao u povijest, ali ostao je njegov mentalitet. Žilav i živahan. Ostale su i vile, odmarališta, nekretnine, raspoređene u vlasništvo novih državica, koje pak s tom imovinom raspolažu kao loši gospodari, veći dio je devastiran i propada, nešto je prodano po jeftinim cijenama novim bogatašima, rođenima na razvalinama jedne države i njene partije. „U srcu nacionalnog parka Triglav, uz smaragdno čisti potok Savica i samo par koraka od Bohinjskog jezera stoji vila Park. Osluhnite pjev ptica i žuborenje vode, duboko udahnite gorski zrak i potpuno se opustite“. Tako se reklamira vila Park, atraktivni hotel s četiri zvjezdice i glavna zvijezda nove hrvatske afere. Ispostavilo se, naime, da je hotel u vlasništvu novoga ravnatelja Hrvatske televizije i bivšeg komunističkog lidera, Gorana Radmana, koji je, međutim, tu svoju vrijednu nekretninu zaboravio, eto, navesti u imovinskoj kartici. A kako i ne bi kad se mnogo važnije stvari motaju po glavi toga marljivog turističko-medijskog biznismena, od tamo nekog birokratskog cjepidlačenja koje ga je obavezivalo prijaviti da je još 2003. postao vlasnikom vile Park na Bohinju, do tada u vlasništvo Socijaldemokratske partije, kao sljednice Saveza komunista Hrvatske.

Trenutačna hrvatska vlast naslijedila je, tako, ne samo vrijedne nekretnine, nego i snalažljive vlastite kadrove, pa će Radman preko svoje tvrtke Penzion Park, družba za gostinstvo in turizem d.o.o Bohinjsko jezero, od svoje partije kupiti vilu Park za oko 650.000 eura. Sve dakako skriveno od očiju javnosti. A onda je, kao dobar turistički menadžer, preporučiti na internetu kao mjesto gdje je „glava bistrija, razgovor teče opuštenije, a ideje se rađaju“.

I doista, možda se upravo tu, u njegovom bohinjskom hotelu, Radmanu „rodila ideja“ o kandidaturi za ravnatelja Hrvatske televizije, čiju je moć već jednom iskusio kada je osamdesetih godina bio ustoličen na istu poziciju, kao provjereni kadar Saveza komunista. Fascinira, međutim, generalna drskost vladajuće političke elite koja mjesecima ignorira sve skandale čovjeka kojega je, premda lišenoga ozbiljnijih medijskih kompetencija, opet ustoličila na čelo HTV-a, pa tako važni činovnik Socijaldemokratske partije, koji je svojevremeno i potpisao prodaju vile Park, danas tek arogantno kaže kako se ne sjeća detalja te transakcije. Šute o novom skandalu svi Radmanovi patroni, predsjednik Republike opet tek nešto nesuvislo mrmlja, ali nema odgovora na pitanje kako je bilo moguće da nitko u stranci ne primjeti da je Radman u imovinskoj kartici prešutio da u vlasništvu ima i hotel? To jest da se bavi hotelijerskim biznisom, premda su se upravo u njegovom hotelu sastajali slovenski premijer i bivša hrvatska premijerka.

On sam pak, suočen s novom aferom, nakon svinjarije s imenovanjem svoga kuma za glavnog urednika HTV-a, reagira kao poludjeli šef neke komunističke despocije koji bi sve novinare, osim svojih televizijskih ulizica, najradije strpao u neki kazamat, javno ih naziva zločincima kojima valja „reći dosta“ i paranoično okrivljuje kao inspiratore mogućih „prijetnji njegovoj obitelji, upadanja u kuću i pljačku imovine“. Ambiciozni karijerist tako je krivce za tolike sukobe interesa našao upravo u novinarima i ne vidi ništa sporno u činjenici da je istodobno i ravnatelj jedne javne institucije, i aktivni vlasnik firme Nautar, i šef Nadzornog odbora Hypo Adria banke, i Atlantic grupe, pa još i vlasnik neprijavljenog hotela. „Obraćam se vama koji javnosti prenosite zlo“, kazao je šef Hrvatske televizije novinarima, mahnito pokazajući prezir prema profesiji i boljim demokratskim običajima, i time, uz prijašnji klijentelizam i kršenje zakona, postao ozbiljan teret onima koji su pak samo htjeli svoga čovjeka staviti na pravo mjesto. Kao klauna u cirkus.

Stoga ni eventualna smjena čelnog čovjeka Hrvatske televizije suštinski neće promijeniti otužnu priču o stalnom partijskom kadroviranju, namještanju važnih sinekura nekompetentnim stranačkim drugovima, zbog čega su raskalašenost, nered i neprofesionalnost obilježja većine ovdašnjih javnih institucija. Koje mahom vode ljudi čija bi glava možda mogla „postati bistrija“, ali ne u onom bohinjskom hotelu. Nego u nekoj strogo čuvanoj psihijatrijskoj ustanovi.

Mladina

Heni Erceg
Autor 17.7.2013. u 09:50