Henrik Ofstad: Neću se ispričati zbog podrške antifašistima, a partizanima smo zahvalni

Izdvajamo

• Međutim, najvažniju stvar niste spomenuli. Riječ je o poruci antifašizma koju sam izrekao na konferenciji. Odao sam počast partizanima koje su Nacisti poslali u Norvešku, njih 4268, i koji su potom zatočeni u koncentracijskim logorima. Mnogi od njih su preminuli, no neki su uspostavili prijateljstva s lokalnim norveškim stanovništvom i zahvaljujući njihovoj pomoći, uspjeli prebjeći u Švedsku. Mnoge od tih obitelji održavaju prijateljske odnose i u drugoj ili trećoj generaciji. Njegovo veličanstvo kralj Olaf V. je 1976. godine otkrio spomenik partizanima koji su svoje živote dali boreći se protiv nacizma i fašizma. Mi, Norvežani, s ponosom ih se sjećamo. U drugom dijelu mog govora naglasio sam da ostatke nacizma i fašizma vidimo i u današnjoj Europi. Iskoristio sam priliku čestitati Njemačkoj kao europskoj zemlji u kojoj su državne institucije jako ozbiljno, možda čak i najozbiljnije u odnosu na ostale europske zemlje, shvatile opasnost takvog razvoja događaja. Pretpostavljam da ste razumjeli da se neću niti želim ispričati zbog odavanja počasti Vašim sunarodnjacima koji su se tijekom Drugog svjetskog rata borili protiv nacizma. Umjesto toga, iskoristit ću ovu priliku da im se u ime norveškog naroda i u osobno ime, od srca još jednom zahvalim.

Povezani članci

• Tomislav Jakić: Trumpov zaokret
• Mjere štednje nisu Božija zapovijest!
• Fašistička republika
• OBAVIJESNA GRAĐA GOSPOĐE RUŽICE
• Isus Hristos u korpi
• Heni Erceg: Srbi, Romi, homoseksualci… Uglavnom „Indijanci“

Odgovor Henrika Ofstada, veleposlanika Kraljevine Norveške Mati Knezoviću, predsjedniku Obiteljske stranke koji je zatražio od njega da se – zbog prisustvovanja osnivanju Antifašističke lige Hrvatske, javno ispriča hrvatskome narodu.

Poštovani gospodine Knezoviću, iz Vašeg pisma stječem dojam da podcjenjujete znanje koje diplomati imaju o zemljama u kojima služe, pa i kad je riječ o mojem znanju o Hrvatskoj. Uvjeravam Vas da sam prilično dobro upoznat s poviješću regije. Temeljito sam ju proučavao proteklih dvadeset godina, a uz to sam deset godina u regiji i živio. Poziv da sudjelujem na Osnivačkoj skupštini Antifašističke lige u Zagrebu 21. ožujka, prihvatio sam, ne samo otvorenih očiju, nego i zato što sam pozivom i mogućnošću da se obratim gostima bio počašćen.

Tvrdite da su tom događaju prisustvovali samo komunisti. Nisam komunist i ne vjerujem da se Vaš bivši predsjednik, dr. Ivo Josipović, koji je također prisustvovao događaju, nije vratio u Socijaldemokratsku partiju iz razloga što je počeo simpatizirati komunizam. Isto vrijedi i za predsjednika i zamjenicu predsjednika Antifašističke lige Republike Hrvatske, g. Zorana Pusića i gospođu Vesnu Teršelić. Među ljudima koji su govorili i koji su prisustvovali skupštini bilo je i onih koji su bili kritični prema neslobodama u hrvatskom društvu i prije 1991.  Sumnjam i da su moji drugi kolege, koji su također prisustvovali događaju, komunisti. Međutim, čak i da svi oni jesu komunisti, to ne bi ništa promijenilo. Norveška komunistička partija je legalna organizacija u mojoj zemlji u kojoj postoji tradicija poticanja različitosti u političkim raspravama.

Sasvim je druga priča, dakako, prisustvo (neosuđenih) ubojica. To je ozbiljno pitanje kojim ću se baviti onda kada Vaše stajalište podrži Ustavni sud Republike Hrvatske, Europska unija, Vijeće Europe/Sud za ljudska prava ili druge institucije koje ustvrde manjak vladavine prava u Vašoj zemlji.

Pitate me podržava li Norveška diktatore. Ne podržava. Norveški otpor od 1940. do 1945. nije se temeljio samo na tome da je Norveška bila pod okupacijom Wehrmachta, nego je predstavljao i borbu protiv totalitarizma i nacionalsocijalizma – Hitlera i Mussolinija i njihovih marioneta, poput Quislinga i Pavelića. Otkad je Norveška postala članicom Ujedinjenih naroda, aktivno se zalaže za ljudska prava. Naš program za razvojnu pomoć, uključujući i program za Hrvatsku, također se temelji na poticanju razvoja dobre vladavine. Na istom je tragu i norveška aktivna podrška ulasku Hrvatske u tzv. euro-atlantske integracije.

Međutim, najvažniju stvar niste spomenuli. Riječ je o poruci antifašizma koju sam izrekao na konferenciji. Odao sam počast partizanima koje su Nacisti poslali u Norvešku, njih 4268, i koji su potom zatočeni u koncentracijskim logorima. Mnogi od njih su preminuli, no neki su uspostavili prijateljstva s lokalnim norveškim stanovništvom i zahvaljujući njihovoj pomoći, uspjeli prebjeći u Švedsku. Mnoge od tih obitelji održavaju prijateljske odnose i u drugoj ili trećoj generaciji. Njegovo veličanstvo kralj Olaf V. je 1976. godine otkrio spomenik partizanima koji su svoje živote dali boreći se protiv nacizma i fašizma. Mi, Norvežani, s ponosom ih se sjećamo.

U drugom dijelu mog govora naglasio sam da ostatke nacizma i fašizma vidimo i u današnjoj Europi. Iskoristio sam priliku čestitati Njemačkoj kao europskoj zemlji u kojoj su državne institucije jako ozbiljno, možda čak i najozbiljnije u odnosu na ostale europske zemlje, shvatile opasnost takvog razvoja događaja.

Pretpostavljam da ste razumjeli da se neću niti želim ispričati zbog odavanja počasti Vašim sunarodnjacima koji su se tijekom Drugog svjetskog rata borili protiv nacizma. Umjesto toga, iskoristit ću ovu priliku da im se u ime norveškog naroda i u osobno ime, od srca još jednom zahvalim.