Hercegovina uoči presude šestorci: Nameće li HDZ Hrvatima kolektivnu krivnju?

Predrag Blagovčanin
Autor 28.11.2017. u 18:46

Hercegovina uoči presude šestorci: Nameće li HDZ Hrvatima kolektivnu krivnju?

Simbolično, 29. novembra na Dan republike bivše države, Žalbeno vijeće Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju donijet će drugostepenu presudu u slučaju  Jadranko Prlić i ostali. Nažalost  ni ova presuda, po svemu sudeći, neće donijeti satisfakciju žrtvama Heliodroma, Gabele, Dretelja i drugih logora već će kako je praksa pokazala, predstavljati moćan alat nacionalističkim strukturama za produbljenje frustracija i nastavak manipulacije vlastitog  naroda.

Kako kolektivizirati zločin možda najbolje pokazuju izjave i potezi sadašnjih legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Na svečanoj ceremoniji obilježavanja osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne, član Predsjedništva BiH i dugogodišnji predsjednik HDZ BIH izjavio je kako “Časni ljudi u Haagu čekaju drugostupanjsku presudu te kako nisu napravili ništa što bi se moglo okarakterizirati zločinom, ili udruženim zločinačkim poduhvatom kako bi to neko želio“. Dragan Čović tom prilikom izjavio je i da je „Hrvatska zajednica Herceg Bosna vrijeme ponosa te da ona ima prevelik značaj“.

U Heliodromu sam proveo 253 dana

Mostarac Edin Batlak uhapšen je 10. jula. 1993. godine zajedno sa još 30 ljudi od strane HVOa na zapadnoj strani Mostara. Mjesec dana kasnije dolazi u koncentracioni logor Heliodrom odakle je pušten dan nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma.

„Sreća pa sam se zadesio sa tim ljudima jer znamo da kad su pojedinačno ljudi hvatani da su završavali na Mašinskom fakultetu, a znamo šta se tamo dešavalo. Vodili su me u Raštane, Šantićevu, Bulevar, Aerodrom, Ortiješ, Lakševine, Bunicu i to su bile lokacije gdje sam išao na prisilni rad odnosno na prvu liniju fronta. Niste imali veliki izbor. Mogli ste kopati tranše, nositi vreće sa pijeskom i praktično svojim životom pomjerati linije HVO-a kao živi štit. U Šantićevoj sam bio izložen fizičkom maltretiranju dok na drugim mjestima to nije bio slučaj. Međutim, nagledao sam se puno ružnih stvari kada su kolege dolazile sa tog prisilnog rada. Često potpuno fizički izobličeni jer su dobijali silne batine, a mnogobrojni se nisu nikad ni vratili pa su po završetku rata pronađeni u grobnicama, Salakovačkom jezeru i drugim lokacijama.“

edin batlak

Edin Batlak

Zapadni dijelovi grada Mostara okićeni su zastavama i grbovima Herceg Bosne. Veličanje zločinaca i ideologije ove paradržave za Edina Batlaka posljedica je težnji sadašnje zvanične politike koja se prema njegovim riječima nije odrekla ratnih ciljeva.

„Situacija je 2000. godine bila čini mi se puno bolja i bilo je puno manje Herceg Bosne nego je ima danas. Razloga ima više. U nesnalaženju probosanske politike,  ne snalaženju međunarodne zajednice i to ne snalaženje dalo je krila onoj politici koja je u ratu imala svoj projekat i kojeg se ni dan danas nije odrekla. Iskreno, priželjkujem da se sve to završi. Volio bih da se davno to završilo da se stavila ta tačka na i,  kao i na pitanje učešća hrvatske vojske za koju svi znamo da je bila ovdje. Na samom Heliodromu bile su satnije najelitnijih hrvatskih jedinica Gromova i Tigrova. Oni nisu skidali svoje oznake. Nakon svega što sam proživio u tom ratu mnome nije ovlada mržnja niti mrzim ikoga. Ne mrzim ni onoga ko mi je dao batine niti projektante te Herceg Bosne moleći boga da se dozovu pameti i shvate da taj projekat nema svoje temelje u BIH i da mora biti osuđena na propast.“

Prema mišljenju Edina Batlaka prestojeća presuda neće bitnije utjecati na život običnih građana. Smatra da poruke koje dolaze od predstavnika hrvatskog naroda predstavljaju primjer najmonstruoznije manipulacije vlastitim narodom. Također naglašava i da su presude izrečene pred Haškim tribunalom poruka budućim generacijama da se zločin ne smije događati niti da se u zločinu smije sudjelovati.

„Naravno da nema govora da je to presuda hrvatskom narodu. To su presude individualnog karaktera, presude lošim politikama u lošem vremenu. Mislim da hrvatski narod mora da se uzdigne iznad politike koja ga danas vodi i da se okrene zajedničkoj budućnosti u BIH. Kad kažem hrvatski isto tako mislim na srpski. Bošnjaci također moraju da razumiju da je BIH zemlja svih njenih građana i naroda. Presude djelomično pomažu žrtvama jer žrtvi se ne može vratiti ono što joj je oduzeto. Ne možete vratiti mrtvog čovjeka, od silovane žene ne možete očekivati da se ne osjeća silovanom. Zločinac nema nacionalnost, on je zločinac.“

Za ratni zločin – Posao i opštinski stan

Nažalost ratni zločin u Bosni i Hercegovini očigledno se isplati. Ante Krešić osuđen za zločin počinjen nad Bošnjacima u Koštanoj bolnici u Stocu danas je zaposlenik Doma za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom u Stocu. Također, opština Stolac Anti Krešiću je dodijelila i stan. Za Nerina Dizdara ovaj podatak je sasvim razumljiv ukoliko shvatimo da Stocem danas upravljaju isti kadrovi koji su ovim gradom upravljali u periodu rata.

„Sadašnji načelnik opštine Stolac Stjepan Bošković je i u ratu bio visoki činovnik HVO-a, također dopredsjednik parlamenta Mladen Bošković je bio figura koja je rukovodila aktivnostima u Stocu za vrijeme rata. U Stocu imate politiku koja kontroliše finansijske tokove, društvene tokove, medije već dvadeset godina i politiku koja ljude uvjerava da je zločin koji je počinila određena struktura zločin svih njih. Ne generalizira zločine sud u Hagu nego to rade upravo nacionalističke stranke. Pripadnik Armije BIH koji je počinio zločin u Grabovici je zločinac koji zaslužuje najgoru kaznu. Mene je stid što takav čovjek sa mnom dijeli određene identitetske odrednice ali na žalost kod nas se ljudi odgajaju po sistemu da je osuda zločinca osuda njega. Osuda svakog učesnika ratnih zločina doprinosi skidanju stigme sa naroda jer se kaže, ne nije Mijo protjerivao ili ubijao i bogatio se. To je uradio Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Valentin Ćorić i ostatak.“

nerin-dizdar

Nerin Dizdar

Dizdar smatra da egzistencija struktura koje su se enormno obogatile u periodu za vrijeme rata ovisi upravo od promocija ratnih tekovina kao narodnih i kao vjerskih. Prema njegovom mišljenju ta politika uspijeva u tom naumu ali postoji nešto što se zove životna realnost.

„Najgrlatiji u branjenu Herceg Bosne nisu obični vojnici koji su bili na linijama, to su upravo ljudi koji su stekli najveća lična bogatstva i koji su najviše profitirali od Herceg Bosne. Njima odgovara da se to sakrije pod skute naroda i da se stvori fama kako su se oni zapravo žrtvovali u ime naroda. Pervertira se vjerska kultura kako bi se opravdao zločin i enormo lično bogaćenje. Ja živim u dijelu Stoca gdje uglavnom žive Hrvati i ja s tim ljudima nemam problema. Ljudi su normalni, susretljivi i razočarani ovom situacijom. Ne mogu se očekivati investicije u mjestu u kojem je sudskim presudama potvrđena segregacija, diskriminacija i gdje postoje masovna kršenja prava kojima su izloženi i Hrvati koji nisu članovi HDZ-a.“

Luka Raguž aktivista iz Stoca upozorava na pogubne posljedice politike HDZ-a u Stocu. Naglašava da potenciranjem tema vezanih za zaštitu nacionalnih interesa kao i raspirivanje nacionalnih tenzija za cilj ima prebacivanje fokusa sa stvarnih problema Hrvata u Stocu.

„Priču oko nacionalnih tenzija i sukoba u Stocu potenciraju osobe koje su dobile posao na državnim jaslama, a koji im je osigurao HDZ ili SDA. U utorak ili srijedu će to biti kao malo izdignuto, a već u četvrtak niko to u Stocu neće spomenuti. Većini ljudi se nameće priča da im je prioritetni nacionalni interes, ali ljudi odoše u Švedsku ili Norvešku. Kako to da je vitalni nacionalni interes Hrvata bolje zaštićen u Njemačkoj. Ove godine je u prvi razred škole u Stocu sa hrvatskim programom upisano devetero djece od kojih je dvoje napustilo zato što su im roditelji otišli za Njemačku. Ljudi nažalost ovdje padaju pod tu politiku. Mi ili oni. Naši ili njihovi. A kad napuste državu sve je normalno.“

luka raguz

Luka Raguž

Presuda bez obzira na karakter, prema mišljenju Luke Raguža, bit će iskorištena od HDZ-a za vlastitu promociju. Naglašava da u Stocu sasvim sigurno neće doći do bilo kakvih nacionalnih sukoba niti protestnih mitinga.

„U Stocu se ništa sigurno neće dogoditi jer nema naroda za skupove i mitinge. Vlastima u Stocu je problem kad se neko okupi pa makar i za njihove ciljeve jer masu ne možeš kontrolisati. Lokalnim političarima je cilj održati stanovništvo u totalnoj letargiji i držati ih siromašne kako bi ih mogao kupiti za izbore za dva prozora, vrata ili frezu, a da on ne postavlja pitanje.“

Šta danas za vas znači ideja Herceg-Bosne?

Za Slavena Raguža predsjednika Hrvatske republikanske stranke, HVO i ljudi koji su osnovali Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu na taj način su stvorili temelje opstojnosti BiH. Naglašava da danas Herceg Bosna predstavlja metaforu težnje ka ustavnopravnoj jednakosti hrvatskog naroda.

„Težnja s kojom želimo jasno i glasno dati do znanja kako su Hrvati neotuđivi i neodvojivi dio Bosne i Hercegovine i kako kao takvi moramo imati jednaka konstitutivna i individualna prava kao bilo tko drugi u BiH. Ako mi Hrvati ne izvučemo pouke iz grešaka počinjenih u recentnijoj prošlosti, onda smo i zaslužili stanje ustavno pravne neravnopravnosti u kojoj se nalazimo.“

Koncentracioni logori Dretelj, Heliodrom, Gabela za Slavena Raguža predstavljaju civilizacijsku sramotu i mrlju na ulozi koju je imao HVO u proteklom ratu. Međutim, Slaven Raguž postavlja pitanje u kojoj mjeri je tadašnje rukovodstvo Herceg Bosne bilo upoznato sa dešavanjima u ovim logorima.

„Nema tog opravdanja kojim bi se bilo koji zločin opravdao, nego jednostavno se mora iskreno pogledati u oči, priznati i istražiti svaki zločin, osuditi počinitelje i na kraju izvući pouku. Zato i medije pozivam da govorite o 323 logora Armije BiH kroz koje je prošlo 14450 Hrvata, od kojih preko 10000 civila. Pravo pitanje je u kojoj mjeri je vlast sudjelovala u osnivanju i realizaciji te što su učinili od kada je dokumentirano da su saznali. Tako, primjerice, od strane HVO-a nećete naći nigdje niti pisane zapovjedi, niti stenograma ili bilo kakvog zapisa koji bi dao naznaku naredbe ili nekog plana otvaranja sabirnih centara.“

Slaven Raguž smatra da istoriju trebaju pisati činjenice ali također naglašava da je osnovni preduvjet isto mjerilo prema svima. Naglašava da u ovom sukobu nije bilo a priori nevinih, kao ni a priori krivih. Ističe i da ni jedan zločin nije počinjen „u ime naroda“. Niti hrvatski, niti bošnjački, niti bilo koji drugi.

„Zločini su počinjeni u ime samih zločinaca koji su bili vođeni tko zna kojim bolesnim zločinačkim pobudama. Ne možete govoriti „u ime naroda“, jer onda upirete prst u cijeli narod. Trebam li ja okriviti Bošnjake ili Srbe za zločine koji su pogodili konkretno moju obitelj? Ne pada mi na pamet niti imam samu pomisao o tome. Isto tako, mene je sram svakoga zločina, bez obzira na razmjere, koji je počinjen u odori HVO-a i od strane nekog Hrvata. Nemam nikakav problem suočiti se s bilo kojim zločinom, okriviti počinitelja ako je dokazano da je kriv, ma tko on bio.“

Obzirom na predizborni period iskorištavanje presude od strane političkih elita sasvim je sigurno po mišljenju Slavena Raguža. Naglašava i da presuda ne može imati reperkusije na političke odnose u BIH.

slaven_raguz2

Slaven Raguž

„Nema mjesta bilo kakvom trijumfalizmu niti s jedne, niti druge strane, kakav god ishod bio. Nama je ovdje živjeti skupa, jedni uz druge. Moramo biti dovoljno pametni i inteligentni i u fokus vratiti teme koje nam direktno utječu na ljudska prava i kvalitetu života. Bila presuda iz Haaga oslobađajuća ili osuđujuća, neće ona riješiti problem izbornog zakona, izbora u Mostaru, niti će ikoga zasititi ili mu račune platiti. Ja znam kako tzv. običnog naroda nije briga za međunacionalne tenzije, nego je ljudima do kvalitete života. Ilegalne deponije, smog, rupe na cestama, katastrofalna kupovna moć i sl. nemaju nacionalni predznak.“

Moramo se suočiti sa zločinima „naše“ strane

Marinko Šanje iz Naše stranke mišljenja je da sutrašnja presuda čelnicima Herceg-Bosne pred Tribunalom u Hagu neće dovesti do pomirenja niti suočavanja sa zločinima koji su počinjeni u ime naroda. Razloge takvog stanja Šanje vidi u kolektivizaciji i manipulaciji zločinima postojećih nacionalističkih struktura.

„Do pomirenja će doći upravo kada se suočimo sa zločinima tzv „naše“ strane. Dok god postoje tri istine, tri različita viđenja, uzdizanja vlastitih zala i zločina te prikazivanja istih kao pobjede do pomirenja neće doći. Crni povez na očima stanovnika Bosne i Hercegovine bez obzira na nacionalnost na kojemu piše prošlost ne dozvoljava njezinim građankama i građanima pristup istini i suočavanju sa zločinima koji su činjeni u ime njihovih naroda. Taj povez su toliko čvrsto stegnule nacionalne stranke i zapravo savršeno funkcioniraju u takvom stanju.“

Koncentracijski logori Dretelj ili Gabela ne postoje u kolektivnoj memoriji građana Čapljine. Marinko Šanje smatra da uzroke takvog stanja treba tražiti u ignoriranju dešavanja iz ne tako davne prošlosti.

„Građani Čapljine u velikoj mjeri nisu upoznati jer to je tema koja se ne otvara, šuti se o njoj. Vladajuće strukture svih ovih godina služe se vlastitim tumačenjem rata, gdje konstantno govore o branjenju svojega naroda karakterizirajući ga onim što je dobro od strane neprijatelja koji je karakteriziran kao zlo, i to sve tri strane vrše u praksi. Vrteći se u tom začaranom krugu u potpunosti su skoro zatrli htijenje o utvrđivanju pojedinačnih kako zločina tako i žrtava. Sve im to zapravo omogućuje zadržavanje svojih pozicija jer time „bildaju“ podjele i dolijevaju ulje na vatru koju sami proizvode.“

marinko sanje

Marinko Šanje

Podsjećanje na Herceg Bosnu i težnje o revitaliziranju ove paradržave od strane HDZ-a BIH Šanje vidi kao zabludu koja ne može dovesti do poboljšanja kvalitete života Hrvata u BIH.

„Da li će se životni standard običnih ljudi poboljšati, neće, da li će im to riješiti svakodnevne probleme od financijskih do komunalnih, neće. Zabluda o stvaranju i prisjećanje na paradržavu od prije dvadesetak godina ne može imati kvalitetne reperkusije na život običnih ljudi. Zablude o nekakvom boljem životu građanki i građana ukoliko obnove paradržavu Herceg-Bosnu od strane HDZ-a potvrđuju upravo oni sami u kantonima gdje već vladaju zadnjih dvadesetak godina, sve financijske institucije u njihovim su rukama, a ljudi masovno odlaze jer nikakva presuda ni nova paradržava neće im osigurati posao i kvalitetan život kakav zaslužuju.“

Današnji molitveni skup, misa i paljenje svijeća „hrvatskim uznicima“ u Hagu pod pokroviteljstvom Udruge Hrvatsko srce nade, Hrvatskog narodnog sabora i Zaklade za pravnu pomoć braniteljima HVO-a predstavlja egzaktan primjer manipulacije religije kao i predskazanje smjera u kojem će djelovati vladajuća hrvatska politika u BIH. A to je nažalost, kolektivizacije zločina i negiranja elementarnih civilizacijskih normi.

Tekst je nastao u saradnji sa forumZFD u Bosni i Hercegovini.

Predrag Blagovčanin
Autor 28.11.2017. u 18:46

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija