Histerija ulične desnice

Dragan Markovina
Autor 21.10.2013. u 08:21

Histerija ulične desnice

Piše: N. Bajto, R. Dragojević, N. Jovanović, D. Grozdanić, I. Lasić i J. Jagić, Novossti

Jedino što je gore od takve vrste nacionalističke neodgovornosti jest ponašanje nekih od vrhovnih državnih autoriteta koji, hineći potrebu za dijalogom, de facto daju legitimitet rušiteljima ustavnog poretka i civilizacijskih normi.

Lino Veljak, profesor filozofije

Zašto demokratska Hrvatska šuti?

Nema nikakve dvojbe da se tu radi o opasnoj manipulaciji, o poigravanju s osjećajima žrtava rata i o stvaranju atmosfere izvanrednog stanja. Čini se da je HDZ jedini protagonist te manipulacije, svi drugi, uključno i famozni Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, samo su izvoditelji radova. Dojam je da su nacionalističke (pa i nacističke) tendencije mnogo prisutnije u javnosti nego ikada u posljednjih desetak godina. No radi se o glasnoj manjini; posebno je pitanje zbog čega se toj ekstremističkoj manjini u javnosti pridaje tolika pažnja i zbog čega demokratska većina uglavnom šuti.

Mate Kapović, lingvist

Srbi su žrtvena janjad

Pravi cilj umjetno proizvedene halabuke o ćirilici (na koju se bez planski stvorene desničarske hajke vjerojatno nitko ne bi ni osvrnuo) zapravo je destabilizacija trenutne liberalne vlasti. Ćirilica i Srbi tu su se samo našli kao pogodna žrtvena janjad, kao i nevjernici i homoseksualci prije toga. Veliku krivicu pritom snose i mediji, koji od banalnih stvari kao što je skidanje jedne ploče u Vojniću rade prvu vijest u Dnevniku (tako bi se isto moglo “izvještavati” i o svakom novom kukastom križu koji neki huligan nacrta na zidu u Zagrebu), te tako perpetuiraju čitavu priču, dajući joj na važnosti.

Stjepan Mesić, bivši predsjednik

Vlada mora prepoznati opasnost

U onoj mjeri u kojoj se vlast koleba u zauzimanju i provođenju čvrstog i načelnog stanovišta, jačaju i apetiti krajnje desnice, HDZ-a, ali i Crkve. A svi oni imaju jedan zajednički cilj: da dovedu do pada sadašnje vlasti. Ta manipulacija je krajnje opasna i bojim se da nositelji vlasti nisu u punoj mjeri prepoznali tu opasnost. Svako bagateliziranje i minimaliziranje onoga što se događa i što eskalira na dnevnoj osnovi, pogubno je. Potiču se najniže strasti, mi smo – bez da su mnogi toga svjesni – utonuli u nacionalističku atmosferu vrlo sličnu onoj s početka 1990-ih i u takvim je prilikama jačanje iracionalnog protusrpskog raspoloženja nešto s čime treba ozbiljno računati.

Dragan Markovina, povjesničar

Histerija nije spontana

Kada god HDZ nije na vlasti, što se, nažalost, tek sporadično događa, upregne se sva sila njihovih uličnih pretorijanaca, koristeći neku od već aktualnih tema da nas sve ucijene s porukom kako su se pokvareni građani usudili birati nekoga drugoga na vlast. Ova histerija ulične desnice u pogledu ćiriličnih natpisa nikako nije spontano okupljanje naroda, nego nešto što smo već vidjeli prilikom prosvjednih okupljanja protiv suđenja Mirku Norcu. Jedino što je gore od takve vrste nacionalističke neodgovornosti jest ponašanje nekih od vrhovnih državnih autoriteta koji, hineći potrebu za dijalogom, de facto daju legitimitet rušiteljima ustavnog poretka i civilizacijskih normi.

Slavko Goldstein, izdavač i publicist

Put u bezakonje

Razumijem i poštujem osjećaje ljudi kojima je netko od njihovih bližnjih stradao u Vukovaru, ali poznajem i mnogo ljepših i plemenitijih načina za izražavanje pijeteta od razbijanja ploča, sijanja mržnje i stvaranja kaosa. U demokraciji ima dovoljno zakonskog prostora i za primjereni pijetet i za proteste, a posezanje za protuzakonitim metodama je kršenje demokracije i put u bezakonje.

Oliver Frljić, kazališni redatelj

Stalno je prisutno protusrpsko raspoloženje

Protusrpsko raspoloženje je konstantno prisutno u Hrvatskoj i predstavlja najveći politički kapital desnice. Događanja s ćiriličnim tablama u Vukovaru samo su ga dovela iz latentne u akutnu fazu. Ono se prenosi različitim institucionalnim i neinstitucionalnim kanalima. Od sramotne Deklaracije o Domovinskom ratu, koja niz eklatantnih laži predstavlja kao službenu istinu, preko školskih udžbenika povijesti i genijalnih ideja ministara obrazovanja i branitelja o ideološkom brainwashingu djece obaveznim vizitama u Vukovar, pa do sramotne izjave predsjednika Ive Josipovića da “ako se Ustavni zakon ne želi poštivati, onda ga se mora mijenjati”. Bez obzira na to što bi takva promjena ozakonila diskriminaciju srpske zajednice, hrvatski predsjednik smatra da je to, ukoliko većina tako želi, legitimno.

Ivo Brešan, pisac

Ne bojim se destabilizacije

Ne isključujem mogućnost da HDZ, Crkva i desnica manipuliraju ćirilicom radi svojih političkih probitaka. Ali kod velikog broja ljudi to može biti i dimna zavjesa kojom se prekriva nezadovoljstvo kaotičnim stanjem u zemlji. Ovaj sadašnji nacionalizam i protusrpstvo ni približno nisu onakvog intenziteta kakvog su bili u vrijeme raspada Jugoslavije. Ne bojim se da nas to može destabilizirati. Kada stasaju generacije koje će zaboraviti nedavni rat i njegove žrtve, vjerujem da će se to posve ugasiti.

Dejan Kršić, dizajner i publicist

Situacija je opasna za Srbe

Posljedice ovoga nesumnjivo mogu biti opasne za pojedince, posebno pripadnike srpske manjine u Vukovaru i sličnim sredinama. Nažalost, nema nikakve opasnosti za političare, stranke i predstavnike raznih stožera i udruga, koji ne mare za činjenicu da ovakva događanja najviše štete samom Vukovaru, držeći ga u permanentnom izvanrednom stanju i tako onemogućavaju nužnu normalizaciju (što je nekima očito i cilj). Zato bi se, prije svih, sami građani Vukovara, pripadnici većinske nacije, trebali ograditi od svojih samozvanih zaštitnika i spriječiti daljnju eskalaciju. Nadam se da će barem mladi naći snage za to.

Snježana Banović, kazališna redateljica

Udar na sigurnost Srba

Pomno smišljena antićirilična pobuna udar je na sigurnost preostalih Srba u Hrvatskoj, ali i na njihov opstanak u ovoj zemlji. Nakon što su 1990. preko noći ukinuti kao narod i postali manjina te nakon što ih je tijekom rata i poraća nestalo za dvije trećine, sada očito dolazimo do zadnje faze, kada se srpsko pitanje definitivno rješava preko ćirilice, ali ne bez veze s grčevitim nagonom za očuvanjem statusa povlaštenih mirovina i drugih privilegija na kojima su ti samozvani “stožeri” i izrasli. S druge strane, Vlada ne vidi dovoljno opasnost u ovoj planski smišljenoj pobuni i gubi dragocjeno vrijeme u tlapnjama. Jasno je da “stožer” ne ide samo na njezino rušenje, već i na destabilizaciju cijele Hrvatske s tragičnim posljedicama.

Slobodan Šnajder, dramski pisac

Opet se “truju narodni bunari”

Radi se o teškom recidivu “splitske Rive”. Iz ljudi izlazi ono što se u ljude stavi. Često ne miriše baš naročito. Vidimo još jednom “kako se truju narodni bunari” (Krleža). Nekoć “konstitutivni narod”, davno je sveden na “manjinu”. Pa Srba u Hrvatskoj jedva da i ima. Ne mogu se oteti dojmu da to sada već izgleda kao onaj val poljskog antisemitizma krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća, kada su rijetki preživjeli poljski Židovi izbjegli u Izrael.

Snježana Kordić, lingvistica

Govorimo istim jezikom

Spirala ovog kolektivnog ludila došla je do točke kada sve skupa treba resetirati, raščistiti i zadnju tabu temu u ovome društvu, izreći znanstveno dokazanu činjenicu da Hrvati i Srbi govore istim jezikom, kao što istim jezikom govore i Austrijanci i Nijemci. Time bi jedan izmišljeni problem jednostavno iščezao.

Zdenko Duka, predsjednik HND-a

Oni žele da u Hrvatskoj uopće ne bude Srba

Braniteljske udruge imaju poziciju da su tobože stvorile Hrvatsku i da imaju pravo o njoj odlučivati, što je antidemokratsko i totalitarno razmišljanje. Sigurno da tu nije riječ o ćirilici i pločama, nego je želja da Srba uopće ne bude u Hrvatskoj, a i da ne bude onih Hrvata koji se tome suprotstavljaju. Mediji bi u svemu tome trebali imati balans jer mi se ne čini da brojnost aktera govori da je situacija tako dramatična kako se prezentira kada se vijestima o skidanju ploča otvaraju televizijski dnevnici. Radi se o činu protiv Ustava i zakona kojem se takva vrsta pažnje ne bi trebala posvećivati. Oni tako dobivaju krila.

Ivan Rimac, profesor socijalne politike

Taoci smo SDP-ovog straha

Stranke se sada moraju izjasniti žele li demokraciju ili će biti taoci ljudi koji zagovaraju netoleranciju. SDP se nije najbolje snašao, trebao je imati više uvjerenja u ispravnost svoje odluke, a ne kalkulirati koliko treba podilaziti tim skupinama. U ovom trenutku se SDP boji jakih reakcija javnosti na svoju neuspjelu politiku u drugim područjima. Taoci smo njihovog straha od drugih aspekata njihovog lošeg mandata. Kalkuliranje oko reakcija pokazuje njihovu zabrinutost za vlastiti položaj i autoritet kao obnašatelja vlasti, a ne oko toga koje stavove smatraju ispravnim. U tome leži i problem cijele situacije. Ako vlast nema snage provoditi politiku, stječe se dojam da je moguće proizvoditi kaos.

Ankica Čakardić, profesorica filozofije

Proizvodnja nacionalističke panike

Nesumnjivo se radi o već isprobanoj desno-konzervativnoj dramaturgiji koja s vremena na vrijeme – posve oportuno – proizvodi nacionalističku paniku ili simulira građanski liberalizam. Posrijedi je veoma regresivna agenda koja se od 1990-ih naovamo kreće dobro utabanim putem zavaravanja besperspektivnog radništva zanosom nacionalističkog zajedništva. Čini se da je takva manipulacija i više nego ozbiljna.

Rada Borić, aktivistica za ženska prava

Vlada ne smije popustiti

Može se tolerirati da oni koji su protiv ćirilice ne znaju da je ona povijesno bila i hrvatsko pismo, ali se ne može tolerirati da građani krše zakon, bez obzira na povod. Popusti li Vlada pritiscima, sutra se otvara prostor za različita kršenja zakona, a kršenje zakona nužno vodi do eskalacije nasilja. Vlada mora pokazati da ne pristaje na pritiske koji od nje zahtijevaju da se ne pridržava zakona, jer se inače neće razlikovati od onih koji ga krše.

Danko Plevnik, novinar Slobodne Dalmacije

Mediji potenciraju nacionalizam

Nacionalističku atmosferu ispotencirali su mediji koji ignoriraju ustavna načela poštovanja integriteta osobe i naroda. U ozbiljnim demokratskim državama rušitelji Ustava ne mogu dobiti legitimitet primetime javnosti. Eskalacija protusrpskog raspoloženja je sekundarna stvar jer je to mogla biti i eskalacija neprijateljstva prema partizanima, antifašistima, komunistima i bilo kome koga mediji preuzmu od nacionalističkih provokatora. Primarna je stvar što su ovakve pojave uperene protiv demokracije, a prije svega protiv vladavine prava. Za raspad pravne države i širenje teza da se s prekršiteljima zakona treba politički raspravljati ako pripadaju većinskom narodu najodgovorniji su Banski dvori i Pantovčak. Provokatori su uspjeli dokazati da je ova Vlada tigar od pakpapira!

Daša Drndić, spisateljica

Vlasti su promovirale netoleranciju

Razbijanje ploča s ćiriličnim natpisima bilo je jezivo, zastrašujuće za gledati. Mislim da se takvim barbarskim ponašanjem devalvira tragedija Vukovara, nikako veliča. Osnovni problem je u tome što oni na vlasti nisu sustavno radili na promoviranju pomirenja i suživota, jer to je njihov posao. Čak štoviše, u mnogim instancama ne samo da su tolerirali, nego i promovirali nesnošljivost i diskriminaciju. Strahujem od rasplamsavanja nacionalističke atmosfere općenito. Ne radi se tu isključivo o eskalaciji protusrpskog raspoloženja, na udaru su ili će biti oni koji ne šute, oni koji drukčije misle, oni koji ne ližu oltare, oni koji se ne autocenzuriraju kada govore, oni koji ne podilaze bilo aktualnim bilo prošlim politikama na vlasti.

Nenad Popović, izdavač i publicist

Sve stranke manipuliraju ćirilicom

Sve stranke manipuliraju ćirilicom, i ove koje se zalažu za nju i one koje šute. Poigravanje s najdubljim osjećajima njima je “droga za narod”, koji preziru. SDP i HNS zalažu se za ćirilicu, ali im ne pada na pamet da ukinu segregaciju u školama, sramotu nad sramotama. A HDZ i desnica, naravno, prebiru ima li na smetlištu nacionalizma još što upotrebljivo, pa bio to i Vukovar, tako stradali grad.

Đurđica Klancir, urednica na T-portalu

Loptaju se bombom

Zastrašujuće je kojom je brzinom i intenzitetom buknula nevolja u Vukovaru. Koliko je malo vremena trebalo da petljavo postavljanje nekoliko dvojezičnih ploča bude proglašeno velikosrpskom zavjerom, da se počne sumnjičavo pogledavati na sve Srbe, a skidanje bilo kakvih ploča s tragovima ćirilice, bilo gdje u Hrvatskoj, postane herojski čin. To kratko gorenje fitilja prije eksplozije zapravo najviše straši. Neovisno o tome zašto je Vlada postavila table baš sada i na koji način, sam čin njihovog postavljanja ne može biti upitan. One jesu legalne i nipošto nisu opasne. Ne mogu nikome nanijeti bol niti koga raniti, i svi oni koji to ponavljaju i tvrde i takmiče se u biranju kvalifikacija o njihovim zloćudnim moćima, čine zlo i Vukovaru i Hrvatskoj. Loptaju se bombom.

Hrvoje Klasić, povjesničar

Bojim se eskalacije antisrpstva

Bojim se daljnje eskalacije antisrpstva, svakako. Od lani raste jedan konzervativni pristup društvenim temama, gdje se svako malo pojavljuje novi ideološki jaz, bilo to pitanje zdravstvenog odgoja ili prava na brak ili ćirilice. Valjda je u pravu bio Arsen Bauk kada je rekao da toga ne bi bilo da je na vlasti HDZ. Baš kao što se njima nije dogodila splitska Riva ni nakon hapšenja Ante Gotovine.

Zoran Pusić, aktivist za ljudska prava

Stožer razara duh Vukovara

Teško je zamisliti veću štetu za Vukovar, čije je bogatstvo multietničnosti uništio brutalni napad na taj grad, od nasilnog sprječavanja svakog pokušaja da on prestane biti talac grupa i političara kojima je mitologizacija prošlosti potrebna i korisna. Tko želi dobro Vukovaru ne bi se trebao zalagati da on postane “mjesto od posebnog pijeteta” – kao što je na primjer groblje – nego da postane mjesto ugodnije za život svih svojih građana. Pripadnici Stožera vjerojatno bi se uvrijedili da im se kaže da svojim djelovanjem cementiraju “dostignuća” onih koji su Vukovar i njegov tolerantni slobodarski duh razarali. A čine upravo to. Neki možda zato što to ne razumiju, a neki zato što ih nije briga.

Vili Matula, glumac

Tuđman ispada blaži od Karamarka

Nevjerojatno je da se u usporedbi s ovim što čini Karamarko Tuđman i njegov HDZ čine blažima. Ispada da bez Tuđmana ne bi bilo poratnoga nužnog smirivanja napetosti i odnosa razmjerno prihvatljivijih negoli izgledaju danas. Licemjerno je Srbima tobože priznati manjinska prava, a pod tim ustvari podrazumijevati da oni u Hrvatskoj “moraju znati svoje mjesto”, kao što reče Kerum.

Vesna Teršelič, aktivistica za ljudska prava

Nasilje već eskalira

Manipuliranje pitanjem ćiriličnih natpisa je neodgovorno i nedvojbeno utječe na javnost. Smatram da bi, u najmanju ruku, sve parlamentarne stranke trebale vrlo jasno inzistirati na poštivanju vladavine prava i prava nacionalnih manjina jer se inače mogu dodatno pogoršavati međunacionalni odnosi. Događaji u vezi uklanjanja ploča već su potaknuli iskazivanje mržnje i nasilje prema pripadnicima srpske manjine i njenim simbolima u ostalim dijelovima Hrvatske. Nasilje već eskalira i vrlo je važno poslati poruke dijaloga. Neshvatljivo je da lider najveće oporbene stranke opravdava neuvođenje ćiriličnog pisma u Vukovaru.

Vinko Brešan, filmski redatelj

Ne radi se o pismu, nego o ljudima

Problem je što se ne radi o ćirilici kao pismu nego, nažalost, o ljudima, i zato je ta manipulacija vrlo opasna. Ovdje se radi o nečem drugom, a to je da netko koristi katastrofalne odnose između Srba i Hrvata u Vukovaru. To je grad gdje evidentno postoje dvije zajednice koje naprosto ne funkcioniraju u komunikaciji, koje su zatvorene svaka u svojoj sredini i taj se nedostatak komunikacije u ovoj situaciji iskorištava. Zašto je tome tako, teško je reći, ali mislim da se odnosi između dvaju naroda nisu pomaknuli od 1995. godine do danas. To je tragično, ali to je odgovornost svih vlada, svih institucija i svih vjerskih zajednica.

Predrag Matvejević, pisac i publicist

Nacionalizam raste i buja

Situacija je i tragična i smiješna. Tragična je po svojim posljedicama koje vidimo i do kojih svaki dan ponovno dolazimo, a smiješna je kada se zna kako je stvarna i prisutna prošlost ćirilice u Hrvatskoj. Pitanjem ćirilice se manipulira jer netko želi ostvariti svoje političke interese, sačuvati svoje interese koji su tko zna kako osvojeni, a istodobno nametnuti drugima stav koji ne ide pred svijetom u prilog Hrvatskoj. Nacionalistička atmosfera raste i buja – dosegla je stupanj s kojim neće moći dalje. Mi smo u Europskoj uniji i ona ipak ima neke kriterije i načine da umiri ono što ide preko granica dozvoljenog.

Dražen Lalić, politolog

Ataci na kulturu drugog srozavanje su sebe

Riječ je o opasnoj situaciji kojoj se treba suprotstaviti. Ona je za Hrvatsku opasna u civilizacijskom smislu, to je poruka da Srbi ne smiju stanovati u Hrvatskoj. Ako ne smiju koristiti svoje pismo i kulturu, što smiju? Takvi ataci na jezik i kulturu drugog srozavanje su sebe.

Ivan Fumić, Savez antifašista

Demokratski svijet mora se oduprijeti

Ova samozvana grupa inspirirana je osobnim interesom, a potaknuta i od dijela Katoličke crkve i HDZ-a koji bi pod svaku cijenu željeli oboriti sadašnju vlast. Vidite da su predstavnici tog samozvanog odbora išli na Kaptol, a ne na Markov trg, išli su onom tko ih je inspirirao na to što rade. Onaj tko razbija ploče na kojima je hrvatski grb, taj očito radi i protiv interesa hrvatskog naroda i hrvatske države i tu nema što da se priča. Naravno da postoji mogućnost destabilizacije, nagledali smo se već tih “spasitelja” u obliku Hitlera i Mussolinija. Zato se demokratski svijet mora oduprijeti ovakvim pokušajima.

Dragan Zelić, udruga GONG

Narušavaju se najveće ustavne vrednote

Radi se o klasičnoj instrumentalizaciji vrlo osjetljivog pitanja prava nacionalnih manjina u sirove politikantske svrhe, što najviše govori o nedoraslosti i neodgovornosti najveće opozicijske stranke. Ćirilica je u ovom slučaju tek suvremenija varijanta “splitske Rive”, “berača kestenja”, raznih vezivanja lancima… Dok većina Vukovarki i Vukovaraca, kao i branitelja koji nisu instrumentalizirani, u tišini poručuje da je tolerantna, pitamo se što uistinu rade institucije vlasti. Situaciju s ćirilicom treba gledati upravo u kontekstu zapostavljanja izgradnje mira i pomirenja, na čemu sve institucije, a posebno Vlada i predsjednik, moraju i dalje intenzivno raditi. Neprovođenje Ustavnog zakona ozbiljno prijeti temeljnoj stabilnosti ustavnopravnog poretka jer se narušavaju najviše ustavne vrednote, poput nacionalne ravnopravnosti i mirotvorstva.

Nenad Ivić, profesor književnosti

Vlada oklijevanjem suspendira zakone

Radi se o istovjetnom modelu upotrijebljenom za nagrizanje Račanove koalicijske vlade, a njegovo provođenje uvijek nalazi odgovarajućeg partnera, Vladu, sadašnju, koja kao i prošla koaliciona svojim oklijevanjem suspendira pozitivne zakone Republike. Nacionalizam nikada u Hrvatskoj nije oslabio, samo je promijenio oblik. Prestao je biti vidljiv: od uspravnog pretvorio se u puzajući, od deklarativnog i javnog u interiorizirani i prešutni dio sada vladajuće liberalne ideologije.

Nenad Puhovski, filmski redatelj

Udaljavamo se od civiliziranih zemalja

Čini mi se da vlast nije dovoljno promislila, a ni dovoljno predvidjela posljedice nakon što je donijela odluku, i otada se stvorio vakuum unutar kojeg su pojedine snage, koje su de facto grupa građana, uspjele naći svoj manevarski prostor. Ne mislim da je ta manipulacija opasna “o glavu”, ali sam siguran da vuče stvari unatrag i da je to jedna vrsta otvaranja nekog trećeg fronta koji je daleko od uobičajenih državnih institucija i koji može raditi ono što institucionalne snage ne mogu, a s druge strane omogućava institucionaliziranom snagama, dakle strankama, da kažu da nemaju ništa s njima. Čini mi se da je to opasno jer udaljava politiku od načina na koji se u civiliziranim zemljama dešava, prije svega putem institucija.

Dean Duda, profesor književnosti

Kontinuitet proizvodnje sukoba

Nacionalistička atmosfera u Hrvatskoj nikada nije ni splasnula i ne vidim mogućnost da ubrzo splasne jer je to pogonsko gorivo i siguran adut konzervativne kontrarevolucije, čak i u onim umivenim oblicima što ih danas prakticiraju popularni obnašatelji najviših državnih funkcija. Upravo zbog te permanentne konzervativne kontrarevolucije ne bih govorio o eskalaciji i strahu, nego o zajamčenom kontinuitetu proizvodnje sukoba. Pritom nitko ne vidi ili ne želi vidjeti da ova zemlja ima dobrih iskustava u rješavanju sličnih problema: mislim, naravno, na primjer istarskih Talijana.

Dragan Markovina
Autor 21.10.2013. u 08:21

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija