HRT

Petar Fehir
Autor 6.11.2017. u 09:25

Izdvajamo

  • Program bi se otvarao himnom. Premijerno. Za dnevne novosti mogao bi biti zadužen glavati tajnik. Predsjednik ”većine” bi mogao poslužiti za zabavu, a predsjednica - vizionarka za prognozu vremena. Glavninu programa popunjavala bi crna kronika koja bi trajala do ponovnog emitiranja himne. Osim u vrijeme izravnih prijenosa misa.

Povezani članci

HRT

Ilustracija: Narodni list

Za početak bi bilo dobro da je u studiju publika. Neprekidno. Ona bi trebala sjediti u toaletnim foteljama, u stavu „ZDS“ (za defekciju spremni). Trebala bi, naravno, redovno biti opsluživana i higijenskim vrećicama za povraćanje. Publiku bi valjalo priključiti na elektrofašisograme kako bi se svaki porast domoljubnog adrenalina bilježio na velikom ekranu.

Priča se da ima oko pedeset vrsta hrtova.

Razlikuju se najčešće po dužini dlake. I boji. Mogu biti crno – bijeli, ali ih ima ih i obojenih. Životni vijek im je kratak. Rijetko dožive osam godina. Dva mandatna perioda.

Jedna su od onih vrsta koju rado zloupotrebljavaju. Koriste ih za razne utrke i prestiž. Jednom riječju za laku zaradu. Zbog toga izgledaju poprilično iscrpljeno i preopterećeno. Jadno, što bi rekli.

Uvijek su spremni za lov. Vjerni su i odani gospodaru. Svakom.

”Naša” pasmina se po tim karakteristikama ne razlikuje mnogo od ostalih hrtova. Posebno ne onih ruskih i avganistanskih.

HRT pokazuje odanost gospodaru danonoćno. I nije probirljiv. Ne bira kosti pa ga je lako nahraniti. Konzumira i splačine. Lovi i bez gospodara. Nerijetko i izmišljene objekte. Kao na primjer vještice. HRT se dodvorava i kad se to od njega i ne zahtijeva i ne očekuje. Lako ga je napucikati.

Za HRTse, međutim, ne može reći da ”ni ne smrdi ni ne miriše”. Domaći HRT smrdi.

Zbog toga bi ga valjalo preodgojiti. Resocijalizirati. A ne samo dlaku mijenjati. Treba mu mijenjati navike, kako ne bi samo gospodari iz jednog dvorišta imali svou vrstu. Svog HRT-a.

Trebalo bi ga prilagoditi novom vremenu.

U prijelaznom bi se periodu mogle poduzeti privremene mjere.

Za početak bi bilo dobro da je u studiju publika. Neprekidno. Ona bi trebala sjediti u toaletnim foteljama, u stavu „ZDS“ (za defekciju spremni). Trebala bi, naravno, redovno biti opsluživana i higijenskim vrećicama za povraćanje. Publiku bi valjalo priključiti na elektrofašisograme kako bi se svaki porast domoljubnog adrenalina bilježio na velikom ekranu.

Program bi se otvarao himnom. Premijerno. Za dnevne novosti mogao bi biti zadužen glavati tajnik. Predsjednik ”većine” bi mogao poslužiti za zabavu, a predsjednica – vizionarka za prognozu vremena. Glavninu programa popunjavala bi crna kronika koja bi trajala do ponovnog emitiranja himne. Osim u vrijeme izravnih prijenosa misa.

Emisiju bi povremeno mogao otvoriti i netko iz neovisnih za hr. i to svaki put drugi član. Dok se svo troje ne izredaju.

Muzička podloga bi mogla biti „spremte se spremte“, marširala, marširala“ ili neka druga redizajnirana inačica, a od braće po kami pokradeni, marš.

U PM.

Petar Fehir
Autor 6.11.2017. u 09:25