Hrvatska Branimira Bilića je Džamahirija

Autor 7.6.2011. u 12:24

Hrvatska Branimira Bilića je Džamahirija

Hrvatska televizija, ključni stup nacionalne kulture, planetarno nas je osramotila ovog vikenda. Takav vatromet sirovog dileletantizma, malograđanskog primitivizma i intelektualne nedoraslosti kakav nam je HTV pokazao u dva dana programa o posjetu Pape danas je valjda moguć još jedino u kakvoj izoliranoj pustinjskoj džamahiriji gdje su crkva i država jedno te isto i gdje se takav srednjevjekovini režim održava okrutnim kamenovanjem neposlušnih. 

Ogroman je uspjeh odabrati tako svijetle uzore u 21. stoljeću, u krilu zapadne civilizacije, i u zemlji koja će skoro biti primljena u EU pa još i stostruko nadmašiti fanatizam svojih uzora. 

Najveća zvijezda tog HTV-ovog trash novinarstva bio je Branimir Bilić koji se, iz pozicije objektivnog reportera javne televizije, »2011 puta« zahvalio Papi uime »svih nas«. Hvala ti, hvala ti, dovikivao je Bilić Svetom Ocu jer nas je »preporučio Europskoj uniji u našim kršćanskim temeljima, jer je blagoslovio mladež pred kipom Crne Gospe bistričke, jer je uzvisio Katoličku crkvu, jer nas ostavlja u znaku križa« i tako redom. Taj performans HTV-ovog nezaređenog propovjednika zaprepastio je čak i najveće vjernike koji od javne televizije ipak očekuju informaciju, a ne ispade ekstaze. 

No, Bilić nažalost nije bio ispad, nego koherentni dio projekta u kojem je HTV, prvi put u svojoj povijesti, mijenjao termin glavnog Dnevnika i kratio ga bez objašnjenja. Takvo što nije se dogodilo čak ni u onim teškim danima za vrijeme Domovinskog rata, kad se najavljivalo granatiranje televizijske zgrade. I u subotu i u nedjelju, 95 posto Dnevnika i svih vijesti bilo je posvećeno isključivo Papi kao da je vrijeme stalo i kao da se vodstvo HTV-a nalazi u dubokom vjerskom transu. 

Kakvo se profesionalno objašnjenje za takve odluke može ponuditi, to bi stvarno bilo interesantno čuti. Jer, čak ni u zemljama gdje je katolička tradicija najjača, u Italiji, Španjolskoj, Poljskoj ili u Južnoj Americi, nikad nije viđeno da bi posjeti Svetog oca zauzeli cijelu minutažu informativnih emisija na javnim televizijama, niti je svaki njegov korak, kao ovdje, prenošen u maniri starih indijskih filmova. 

Naravno da je Papin posjet važan događaj i za državu i za katoličke vjernike i da medijski tretman takvog događaja mora biti jak i ekstenzivan. Ali zaposjesti sve termine vijesti, pri čemu se pored mrtve slike aviona na pisti baljezga po dvadeset minuta, a cenzurirati sve prijepore i svaku debatu, to je stvarno nešto dosad neviđeno. 

Za situacije pojačanog interesa publike za neku temu postoje formati specijalnih emisija. Na drugom programu, za gledatelje koji žele vidjeti svaku minutu s Papom, mogao se čak emitirati direktni prijenos svih događanja. 

No, kod nas je falilo još samo to da Zoran Šprajc, Branimir Bilić i Ivan Jabuka – urednici zaštićene medijske kuće za koju se plaća obavezna pretplata i čije dugove redovito saniraju porezni obveznici – vode program u bijelim mantijama s čipkom i pozlatama. U usporedbi s tim žurnalistima, Obrad Kosovac je svjetionik demokracije. 

Nakon njihovog »Projekta Papa«, ne smije se Hrvatska više podsmjehivati nijednom medijskom talibanizmu jer oni su ga doveli ovamo, usred Europe

Novi list

Autor 7.6.2011. u 12:24

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija