Hrvatska kulturna IDIL-a

Amila Kahrović - Posavljak
Autor 5.6.2015. u 12:37

Izdvajamo

  • Postoji mogućnost da je Hrvatska, nakon napada terorista na redakciju Charlie Hebdoa, odlučila da se uplaši terorista. Onako, vrlo svjesno i promišljeno uplaši. I da, stoga, ne dozvoli ništa što bi ih moglo uvrijediti. Tome korespondira i stav da je slika Osame bin Ladena uvredljiva za muslimane što implicira da je ovaj multi-kiler ustvari istaknuti muslimanski vođa a ne gerilski terorista koji na svojoj duši ima živote ko zna koliko hiljada ljudi. Među njima i samih muslimana koji su bili zločesti jer nisu pizdili na nepoćudne kulturne sadržaje kao on koji je u svojoj tobožnjoj epifaniji to rješavao vrlo lako. Metkom u čelo ili bombom u školi.

Povezani članci

Hrvatska kulturna IDIL-a

foto: salon

Osama bin Laden nije bio vođa muslimana. On je vođa islamističkih terorista. Pokojni, uz to. A i da je bio neki legitimni vođa muslimana, ova cenzura bi bila jednako kretenski čin. Umjetnost umjetnošću i čini otklon od svetačkog. Svejedno, nije poznato šta je to u Bin Ladenu što bi ikome moglo biti sveto. Tek je nakon beatifikacije Daria Koridća, Hrvatska pribjegla pseudo-beatifikaciji i ovog zlikovca. Jednakost za sve na način koji priliči desničarski orijentiranim vlastima. I da. Trenutno su samo dvije države na svijetu stavile cenzuru na umjetničko poimanje Bin Ladena. Hrvatska i Islamska država Iraka i Levanta.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Politika uvredljivosti je najlicemjernija i najbesmislenija neoliberalna rabota kojoj su, da opravdaju svoje fašističke papazjanije, pribjegle i ex-yu državice. Dovelo je to do ludačkih situacija u kojima državni vrh blagosilja ratne zločine nad jednim narodom, a onda zabrani pozorišnu predstavu ili slike na izložbi zato što su za taj narod – uvredljive.

No, o čemu se zbilja radi? Nakon dubrovačkog skandala s predstavom Michela Houellebecqa ”Elementarne čestice”, sada se u Zadru sa izložbe svjetski poznate ruske avangardne skupine Plavi nosevi povlače dvije slike. Prva je slika čečenske Merlinke, a druga je slika Osame bin Ladena. Razlog je (opet) činjenica da ove slike predstavljaju sigurnosni rizik, izrastao iz njihove tobožnje uvredljivosti. No, ovoga se puta ministarstvo unutrašnjih poslova nije moralo upuštati u suptilne interperetacije umjetničkog djela kako je to bilo u slučaju ”Elementarne čestice”. Sama uprava zadarske Gradske lože je, kako prenose mediji, podržana ”zadarskom političkom klikom” odlučila da se slike uklone. Tako se s državne sigurnosne cenzure sjahalo na autocenzuru. Scenarij je gotovo nadrealan. Umjetnici iz Putinove čelična-ruka Rusije se šokiraju cenzurom u Hrvatskoj.

Ovdje nije zgoreg spomenuti jednu bitnu činjenicu. Kada se desio masakr u Charlie Hebdou, odjednom su svi u ovim politički nekorektnim satiričkim genijalcima vidjeli nekakve rasiste. Anti-rasizam evropske akademske javnosti je naglo proradio. Pa se promišljanje o uzrocima zločina pobrkalo s pravdanjem ovog višestrukog ubistva. I u tome se zaboravila jedna bitna činjenica. Na stranu sad to da je prigovarati Charliju za rasizam jednako kao prigovarati Bagdadiju za liberalizam. Ako se sumnja na rasizam ili takvu reprezentaciju Drugog u nekom umjetničkom djelu, onda se o tome raspravlja. Na kraju, djelo se dekonstruira, razotkrivaju se njegova značenja. Stvari se, barem u svijetu koji sebe voli zvati slobodnim i demokratskim, ne bi trebale rješavati puškom ili njenom državnom inačicom. Cenzurom.

Pored licemjerja koje je prvo spomenuto u ovoj temi, valjalo bi istaći i činjenicu da bi muslimani trebali imati prečeg posla od vrijeđanja zbog slika i izložbe. Nije mi mrsko ponovno napisati. Niko islam i muslimane ne vrijeđa više od IDIL-a ili Al Qaide, niko se brutalnije nije ismijao s tom vjerom i niko je u povjesti čovječanstva nije nakaradnije (re)interpretirao. Tako da bi i samim muslimanima bilo puno bolje kada bi se bavili tim problemom umjesto borbom protiv umjetničkih djela koja su nepoćudna njihovom ukusu.

No, bit će da se u modernoj evropskoj nezavisnoj hrvatskoj državi, onoj koja naginje desničarenju, posvemašnja briga za uvrijeđenost (koja je bila ishodište dvije sulude cenzure, dubrovačke i zadarske) jedne manjine svodi na prvorazredan politički manevar. Nije zgoreg spomenuti da Hrvatska ima veoma razvijeno razumijevanje s tamošnjom Islamskom zajednicom koja je dala podršku crkvi u progonu Olivera Frljića zbog njegovih uvredljivih i nepoćudnih predstava. Nije im bila bitna činjenica da je Frljić u tim predstavama dekonstruriao opšta mjesta hrvatskoga nacionalizma od devedesetih naovamo. Među njima i ona s ahmićkoga stratišta. Postoji tu još jedna stvar, ne baš nebitna s obzirom da se (kako su to pri prošlogodišnjim demonstracijama istakli političari svih malih ex-yu državica) stvari na Balkanu ”preljevaju” iz jedne države u drugu. Tako da, kada Karamarko počne da brine za izložbenu uvredljivost hrvatskih muslimana, to mora kvragu imati neke veze s činjenicom da su Dragan Čović i Bakir Izetbegović ponovo svezali zastave. Ako se toj jednačini doda činjenica da je Islamska zajednica BiH čiji je terenski ured ona hrvatska (baš kao što je Dragan Čović bh. ispostava Karamarkova HDZ-a) pod utjecajem SDA, slika bude malo jasnija.

Otuda zapravo nema ništa začuđujuće u činjenici da država koja tone u desničarski mrak ima toliko istančanu suptilnost za manjinu. Radi se o podobnoj manjini. Kako drugačije objasniti činjenicu da, dok se razbijaju table s ćirilićnim natpisima u Vukovaru, hrvatska javnost i politički vrh brinu zbog toga da li će neka predstava ili slika uvrijediti muslimane. U svemu je problematičan i ovakav patronizirajući stav. Muslimani se predstavljaju (a i sami znaju doprinijeti tomu što, opet, ne opravdava poopćavanja) kao nekakvi barbarski drugi koje izložba ili pozorišna predstava mogu uvrijediti toliko da se odmah late oružja. Pa je čovjekoljubna hrvatska vlast tu da ih zaštiti od preobilne navale kulturnoga propitivanja jer Hrvatska, pa to je nakon Frljića i Vukovara svima jasno, itekako brine kako za kulturu tako i za senzibilnost manjinskih skupina.

Postoji mogućnost da je Hrvatska, nakon napada terorista na redakciju Charlie Hebdoa, odlučila da se uplaši terorista. Onako, vrlo svjesno i promišljeno uplaši. I da, stoga, ne dozvoli ništa što bi ih moglo uvrijediti. Tome korespondira i stav da je slika Osame bin Ladena uvredljiva za muslimane što implicira da je ovaj multi-kiler ustvari istaknuti muslimanski vođa a ne gerilski terorista koji na svojoj duši ima živote ko zna koliko hiljada ljudi. Među njima i samih muslimana koji su bili zločesti jer nisu pizdili na nepoćudne kulturne sadržaje kao on koji je u svojoj tobožnjoj epifaniji to rješavao vrlo lako. Metkom u čelo ili bombom u školi. Osama bin Laden nije bio vođa muslimana. On je vođa islamističkih terorista. Pokojni, uz to. A i da je bio neki legitimni vođa muslimana, ova cenzura bi bila jednako kretenski čin. Umjetnost umjetnošću i čini otklon od svetačkog. Svejedno, nije poznato šta je to u Bin Ladenu što bi ikome moglo biti sveto. Tek je nakon beatifikacije Daria Koridća, Hrvatska pribjegla pseudo-beatifikaciji i ovog zlikovca. Jednakost za sve na način koji priliči desničarski orijentiranim vlastima.

I da. Trenutno su samo dvije države na svijetu stavile cenzuru na umjetničko poimanje Bin Ladena. Hrvatska i Islamska država Iraka i Levanta.

Amila Kahrović - Posavljak
Autor 5.6.2015. u 12:37

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija