Hrvatski intelektualci o presudi Tuđmanovom režimu: Zločini su bili strašni, kazna je pravedna

tačno.net
Autor 29.5.2013. u 13:47

Hrvatski intelektualci o presudi Tuđmanovom režimu: Zločini su bili strašni, kazna je pravedna

Presuda je konačni obračun sa politikom Franje Tuđmana

Piše: Jasminka Filipas

Odvjetnik Anto Nobilo koji je za naš portal u intervjuu objavljenom 24. studenog 2012. bio predvidio ishod suđenja šestorki za zločine počinjene u Herceg Bosni te pravilno ocjenio da bi i Hrvatska mogla biti okvalificirana kao agresor  u BiH, kazao je da je ipak iznenađen što je tadašnji vrh Hrvatske na čelu predsjednikom Franjom Tuđmanom  proglašen krivim.  To znači, istakao je, da Hrvatska imala operativnu kontrolu nad događanjima u HB, i ta je ocjena vrlo ozbiljna. „Više ću moći reći kada pročitam presudu jer se kod izricanja presude nije moglo zaključiti kojim se pravnim standardima sudac vodio prilikom izvođenja dokaza i donošenja odluke. Tada ću moći ocijeniti može li se ta presuda u drugostupanjskom postupku oboriti“, kazao je.  Oprezan je bio i kod ocjene visine kazne okrivljenima jer, kako je rekao, treba ipak pričekati da se vidi kakva će biti pravomoćna presuda. „Zločini su bili strašni i ako su svi ti ljudi krivi, kazna nije previsoka“, zaključio je.

Novinar i sekularni aktivist Željko Peratović:  Presuda odražava činjenice koje su se zbile u to vrijeme. Dakle, ispravno je utvrđena i odgovornost tadašnje hrvatske vlasti koja je htjela provesti plan djelomične Banovine. Haški sud je utvrdio da je Slobodan Praljak bio veza između Zagreba i Mostara. To je točno jer su po njegovoj zapovjedi povučene  hrvatske snage iz Bosanske Posavine koja je prema dogovoru prepuštena Srbima. Zato se i ne govori o cjelovitoj Banovini.

Ibrahim Ružnić, predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice u Primorsko-goranskoj županiji

Što se tiče presude Vijeće haškog suda na suđenju BiH Hrvatima Prljiću, Praljku i ostalima, te sudske ocjene da su Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban, Prlić, Stojić, Petković, Pušić i ostali međusobno koordinirali napade u svrhu udruženog zločinačkog pothvata, a na čelu zločinačkog pothvata je bio Franjo Tuđman, ona ostavlja prostor za ambivalentan doživljaj. Žrtve (preživjeli) koje su prošle torturu kao i obitelji ubijenih i zlostavljani ovu presudu će doživjeti kao preblagu i u osnovi nepravednu, tj. nesrazmjernu veličini zločina koje su žrtve pretrpjele.

S druge strane, optuženi i njihove obitelji teško će podnijeti dugogodišnju „robiju“ jer su bili uvjereni da cilj (velikodržavni projekt) opravdava sredstvo (biološko reduciranje jedne etničke skupine radi zamišljenog nacionalnog interesa) i za njih su ove kazne prestroge.

Za mene koji nastojim stvari gledati racionalno i s distance od 20-tak godina od nemilih događanja, mislim da su kazne mogle biti i strože (veće), jer one moraju biti pouka za sve one koji bi u buduće posegnuli za sličnim metodama radi ostvarivanja veliko državnih matrica koje na ovim prostorima egzistiraju već stoljeće i pol i to i s lijeve i desne strane Drine. Dakle, držim da su kazne preblage i da nisu odraz pravednog sankcioniranja ljudi koji su nesporno bili protogonisti neviđenih bestijalnosti nad ljudima drugog nacionalnog i vjerskog identiteta i to samo u cilju brojčanog reduciranja radi postizanja političkog cilja.

Sudeći po reakcijama predsjednika Vlade Zorana Milanovića, predsjednika Ive Josipovića te predsjednika Sabora Josipa Leke koje su objavljene u medijima, presuda nikom nije ugodna i svi se nadaju da bi u drugostupanjkom potupku mogla biti ublažena.  Za razliku od predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka koji je za HTV očekivano izjavio da je šokiran kvalifikacijom sukoba i visinom kazne, prethodna trojica nisu izričito poricala sukob i zločine. Tako je Milanović na sjednici Vlade rekao „kako je Hrvatska u Bosni radila greške, ali i da joj je pomogla i bila saveznik“. Izrazio je nadu da bi u drugostupanjskom postupku presuda mogla biti drukčija, ako Sudsko vijeće uzme u obzir i argumente Hrvatske. Josipović je također bio oprezan, pravdajući se da ne komentira nepravomoćne presude. Ipak nije propustio podsjetiti da je o greškama hrvatske politike govorio na parlamentarnoj skupštini BiH. Leko je, jednako kao i Josipović, izrazio nadu da drugostupanjka presuda neće pokvariti dobrosusjedske odnose između Hrvatske i BiH, te dodao kako Hrvatska ima principijelan stav da zločini, bez obzira tko ih počinio, trebaju biti kažnjeni.

Treba podsjetiti na još jedan razlog zbog čega presuda Haškog suda nije ugodna nijednom od ovih spomenutih SDP-ovaca. Naime, Hrvatski je sabor svojedobno donio Deklaraciju o Domovinskom ratu u kojoj se izričito tvrdi da Hrvatska nije bila agresor u BiH. Za tu deklaraciju digli su ruku zastupnici svih stranaka, osim predsjednice HNS-a Vesne Pusić. Kako nam je ranije bio rekao Ante Nobilo, ta je deklaracija bila velika greška Sabora. „Hrvatski sabor ni na koji način nije bio umiješan u rat u BiH. Premda je morao, nikada nije donio odluku o slanju naših postrojbi u Hercegovinu. Međutim, tom deklaracijom je naknadno dao zeleno svjetlo i uvukao se u ratni sukob u BiH. To je apsolutno bilo nepotrebno jer se deklaracijom ne može mijenjati povijest. A za međunarodni oružani sukob nebrojeno je puno dokaza. Tu nije problem što su naše vojne postrojbe bile na tom području, nego što je cijelo financiranje HB, dakle sve plaće, mirovinska osiguranja i sve drugo što se bilo financiralo, išlo je iz hrvatskog državnog proračuna. Cijeli HVO se tretirao kao jedno zborno područje Hrvatske vojske. Svi generali i svi načelnici Glavnog stožera  dobivali su plaće iz hrvatskog proračuna. Dakle, apsolutno se cijela Herceg Bosna financirala iz hrvatskog proračuna. S druge strane, Mate Boban je vrlo jasno rekao da on provodi politiku predsjednika Franje Tuđmana. Zbog toga, cijela HB je bila u funkciji RH. To se ne može pobiti, previše je dokaza za to“, rekao je tada Nobilo i sudeći po presudi, očito bio u pravu.

Vesna Pusić,  ministrica vanjskih i europskih poslova, poručila je preko svoje glasnogovornice  da presuda nema nikakve veze s njenim stavovima. „ Moji stavovi su uvijek isti, kao što su bili onda, tako i danas, a to s ovim konkretnim slučajem nema veze“, rekla je, odgovarajući na pitanje kako se  danas osjeća kao političarka koja je odbila dići ruku za Deklaraciju, zbog čega je u javnosti često bila prozivana.

‘Prvostupanjska presuda u ovom trenutku neće imati utjecaja ni na koga, dok ne bude konačna presuda, a konačnu presudu  vjerojatno ćemo čekati još neko razdoblje. Prema tome, u ovom trenutku smo suočeni s prvostupanjskom i mislim da će se u žalbenom postupku vidjeti konačan ishod. Ono što je Hrvatska pozicija jest individualizacija odgovornosti, odnosno krivnje, u svim slučajevima optužbi za ratne zločine. Pokazalo se u ranijim postupcima kad se radilo o ljudima optuženima u Hrvatskoj i iz Hrvatske, da je na kraju konačni ishod cijelog sudskog postupka bio u skladu s onim što smo mi smatrali. Hrvatska se opredijelila za suradnju i poštivanje međunarodnih sudskih instanci i institucija, i tako je i u ovom slučaju“, navodi se u diplomatskom odgovoru iz njenog Ministarstva.

tačno.net
Autor 29.5.2013. u 13:47