Hrvatski kompleks više vrijednosti

 Zija Dizdarević
Autor 16.6.2021. u 14:43

Izdvajamo

  • Nakon pobjede nad agresorom iz Srbije i Crne Gore, Hrvatsku je zahvatila razumljiva radost, ali i praćena trijumfalizmom s negativnim ideološkim ispoljavanjima (ksenofobija, neoustašstvo), što je i danas dio tamošnje svakodnevice. S ulaskom u NATO pa Evropsku uniju, zapadne susjede je zahvatila euforija koja se pretočila u kompleks više vrijedonsti, posebice, spram susjednih Bosne i Hercegovine i Srbije. Ovo što rade Milanović i drugi iz hrvatske vlasti je izraz tog neosnovanog, nezdravog osjećaja (kompleksa).

Povezani članci

Hrvatski kompleks više vrijednosti

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL       

Osam europarlamentaraca, članova Komiteta za vanjsku politiku Evropske unije, bilo je protiv Izvještaja tog organa o Bosni i Hercegovini koji će Parlament EU razmatrati kao rezoluciju. Među onima koji su bili protiv troje je iz Hrvatske – Sunčana Glavak i Željana Zovko (Hrvatska demokratska zajednica) i Tonino Picula (Socijaldemokratska partija). Za ovu priliku nije posebno važno šta je potaklo drugih pet članova Komiteta da budu protiv, niti da li su bliski po viđenju bh. države hrvatskim kolegicama i kolegama.

Istodobno, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović iskoristio je posjetu Slovačkoj da opauči po onima koji su bili protiv uvrštavanja Dejtonskog sporazuma u deklaraciju NATO-a., na čemu se insistiralo iz Zagreba. Milanović je prozvao Njemačku i Italiju. Pri tome je ustvrdio da iza toga ne stoji odlazeća kancelarka Angela Merkel. Ne birajući riječi, napao je njemačko ministarstvo spoljnih poslova i tamošnje ljude “koji su skloni blesavim eksperimentima“.

Iz Hrvatske se nastavlja sve bezobzirnije nametanje svog obrasca za BiH, praćeno prijetnjama bh. državi da će Zagreb spriječiti put bh. države u evroatalntske integracije ako mu nešto nije po volji. Pri tom, Milanović se unutar i prema NATO-u i EU ponaša agresivno – u trumpističkom maniru. Ne radi se ovdje o brizi za bh. Hrvate, riječ je o mnogo ozbiljnijim, zloćudnim pretenzijama.  

Gubitak uticaja – Čemu se to usprotivio trio iz Hrvatske u izvještaju Komiteta za vanjske poslove EU? Ukazaćemo na najvažnije teze i zahtjeve slijedeći tok Izvještaja.

Da li smeta zahtjev da se ukloni diskriminacija djece u obrazovnom sistemu (npr. “dvije škole pod jednim krovom”), praćen stavom: “Utvrđeno je da različiti sadržaji u udžbenicima historije predstavljaju prijetnju razvoju zajedničkog, građanskog identiteta i socijalne kohezije?” Da li im ne paše ukazivanje da je: “osnaživanje državne vlasti bitno za integraciju Bosne i Hercegovine u EU” i na “važnost reformi koji će Bosnu i Hercegovinu učiniti u potpunosti funkcionalnom i inkluzivnom državom”? Da li je upitan stav da pravosuđe “mora biti nezavisno i profesionalno” i, u vezi s tim, poziv za “hitno suzbijanje rasprostranjene korupcije u javnom sektoru”, te važnost borbe protiv organizovanog kriminala u sferi finansija i drugdje.

Da li je smetnja ponovno podsjećanje da Bosna i Hercegovina krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, zbog toga što nije provela presude Evropskog suda za ljudska prava (slučajevi Sejdić-Finci, Zornić, Šlaku), kojima se traži da svaki građanin – bez obzira na etnički identitet i prebivalište unutar zemlje – ima pravo da bude biran za člana Predsjedništva BiH?  U vezi s tim, poziva se na izbornu reformu kojom će se provesti te presude, a i otkloniti nedostaci koji dovode u pitanje legitimitet i legalitet izbora.

Ili hrvatskom europarlamentarnom triju smeta sve ovo zajedno? A u probleme na koje se ukazuje u Izvještaju, i traži akcija tim povodom, duboko su umiješani HDZ s obje strane granice, uz podršku vlasti u Zagrebu, ma ko je činio.

I tu je suština. Ne zadržava se velehrvatska politika na pitanju jednakopravnosti bh. Hrvata i njihovom zahtjevu za legitimno izabrane Hrvate. Pritisci iz Zagreba bi da utičnu na karakter i ponašanje bh. vlasti od kantona (neustavno kroatiziranih u županije) do vrha države. Iza igranja na kartu preoblikovanja izbornih pravila u skladu sa hadezeovskim željama krije se bojazan od gubljenja uticaja na dešavanja u BiH i sudbinu bh. društva i države.

Sprega s Beogradom – O tom svjedoči Milanovićevo uzvikivanje “da se bilo kakve promjene u Bosni i Hercegovini ne smiju dogoditi bez Hrvatske i Srbije”. Dakle, tu smo. Krajnje iskreno, nema šta. Pa, na kojim bi to osnovama Hrvatska i Srbija nanovo uredovale u BiH?

Ne tako davno šef hrvatske države primio je u provokativnu posjetu Milorada Dodika, gazdu Srpske. Milovanović bi, dakle, da uređuje bh. državu sa Srbijom i Srpskom gdje, uz ostalo, traje iživljavanje u slavljenju Ratka Mladića, neminovo praćeno negiranjem genocida. Sve što se zbiva od rata na ovamo na tu temu je opravdavanje agresije i činjenja najtežih zločina. U pozadini je prijetnja bezgrešnim ponavljanjem užasa. Vlast i opozicija u Republici Srpskoj, sa Srbijom u zaleđu – pod pričom o nedodirljivosti dejtonske postavke BiH i zaštitom ovakve Srpske – veliča ratnu Republiku Srpsku, sa svim što podrazumijeva ta paradržavna tvorevina, nastala i na genocidu.

Jedan nedavni događaj podsjeća na ulogu i učinak Hrvatske, njene vojske i ekspoziture HDZ u BiH – u agresivnom upadu u nezavisnu bh. državu s Bošnjacima kao glavnim ciljem. Šef hrvatske diplomatije Gordan Radman Grlić bio je u Stocu povodom blajburške komemoracije koja je godinu ranije održana i u Sarajevu. Tako se blajburgovanje iz Austrije preselilo u BiH!?

S jedne strane je reafirmacija velikosrpskog koncepta za BiH. A s druge, velehrvatstvo se ovdje izražava, s podrškom Zagreba, kroz reanimaciju Hrvatske Republike Herceg-Bosne, koja je ništa drugo nego endehazijski resentiment. HDZ i politička vrhuška u Zagrebu su haškom presudom označeni kao dio udruženog zločinačkog poduhvata u slučaju Prlić i drugi.

Ništa od navedenog ne smeta Milanoviću. Njega razjaruje nešto drugo. Milanović slavodobitno ističe kao svoju zaslugu što je u nedavnoj deklaraciji NATO-a spomenut Dejtonski sporazum, mada mu nije uvažen zahtjev da se uvrsti i formulacija o konstitutivnim narodima. Tim povodom se u dva navrata obrušio na tezu o tzv. građanskoj državi Bosni i Hercegovini. Na stranu koliko je BiH daleko od te vizije, ovim predsjednik države članice EU ustaje protiv građanskog principa, koji je u srži evropske zajednice. Otpor afirmaciji građanina (koji je i ustavno subjekt suvereniteta) se pravda i odupiranje navodnoj težnji Bošnjaka, kao brojčano većinskog naroda, za unitarizacijom i centralizacijom BiH, a što je i ustavno i drugačije neprovodivo. Ali to je posebna tema.

Nakon pobjede nad agresorom iz Srbije i Crne Gore, Hrvatsku je zahvatila razumljiva radost, ali i praćena trijumfalizmom s negativnim ideološkim ispoljavanjima (ksenofobija, neoustaštvo), što je i danas dio tamošnje svakodnevice. S ulaskom u NATO pa Evropsku uniju, zapadne susjede je zahvatila euforija koja se pretočila u kompleks više vrijedonsti, posebice, spram susjednih Bosne i Hercegovine i Srbije. Ovo što rade Milanović i drugi iz hrvatske vlasti je izraz tog neosnovanog, nezdravog osjećaja (kompleksa).

Priklanjanje Rusiji – Sve što se od Milanovića i drugih iz vrha hrvatske politike vehementno i ultimativno upućuje na bh. državu sasma je kompatibilno sa velikosrpskim konceptom i ruskom strategijom na ovim prostorima. I to u vrijeme kada Joe Biden uspješno revitalizira evroatlantsko savezništo sa partnerskim liderstvom SAD. U doba obnove multilateralizma i rehabilitacije najvažnijih međunarodnih institucija i sporazuma. U dane kada se utvrđuju ključne geostrateške smjernice Zapada u odnosu prema i sa Rusijom i Kinom.

U tom epohalnom geostrateškom preslaganju mjestašce u najnovijim dokumentima je našla i Bosna i Hercegovina. Naglašena je neupitnost suvereniteta i teritorijalnog integriteta bh. države, s naznakom težnji da se postupno mijenja retrogradni dejtonski okvir i stvaraju uslovi za uspostavu funkcionalne države sposobne za evroatlantske integracije.

Hrvatska ovakvom politikom prati Srbiju, a i Rusiju u težnji da se očuva konfliktni tronacionalni koncept vlasti i na tome zasnovana vladavina tri etno-kleptokratske stranke. A da građani, koji nisu pod zaštitom vladajućih, ostanu svojevrsno političko roblje, socioekonomski sve ranjiviji, a država sa sve manje stanovnika i stvaralačkog potencijala.

Vidjećemo kakva će biti sudbina Izvještaja o BiH u Evropskom parlamentu i u praksi. Budućnost BiH zavisi od toga koliko će udruženo SAD-EU-NATO posvetiti pažnje bh. državi, kako bi bio učinjen pozitivan zaokret. Nužna je, najprije, ustavna i zakonska izmjena izbornih pravila, što sadašnja unutarpolitička konstelacija ne obećava. Izbori su uslov za bitno preoblikovanje bh. političkog reljefa. Mnogo je silnica protiv promjene ovog krajnje nezdravog stanja. Jedna od njih, nažalost, djeluje iz susjedstva – od Hrvatske, članice NATO i EU.        

 Zija Dizdarević
Autor 16.6.2021. u 14:43

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija