Hrvatsko buđenje iz velikosrpskog sna

Izdvajamo

• Utoliko je zanimljiviji dramatičan politički obrat koji je Picula demonstrirao u posljednjih nekoliko dana, otkad je Rusija napala Ukrajinu. U subotu, 26. veljače, četiri dana nakon početka napada, Picula je na N1 kazao ovako: “Želio bih da se kolege iz HDZ-a nedvosmisleno odrede o suradnji s Miloradom Dodikom, ruskim igračem u BiH, dakle saveznikom čovjeka koji pokušava unštiti suverenitet u jednoj zemlji. Mi smo se svi u Europskom parlamentu, sve političke grupacije, složili, čak i grupacija Europskih pučana čiji je, koliko znam, HDZ dio, da je to neposredna opasnost za integritet BiH. Volio bih da se izjasne planiraju li nastaviti suradnju s čovjekom koji negira BiH kao suverenu i samostalnu državu. Zalažem se da treba promijeniti izborni zakon, ali zakon se mijenja pregovorima, prije svega s bošnjačkom stranom. Bolje je dugo i žučno pregovarati. Milorad Dodik negira postojanje BiH. Neka se HDZ o tome izjasni”, kazao je Picula.

Povezani članci

• Anonymous haktivisti obaraju fašističke stranice
• Mladen Ivanić: Skinut ćemo Dodika s vlasti, krađa i pare neće mu pomoći
• Bilježnica Robija K.: Spomenici revolucije
• Goran Sarić: Kijamet (po Kerumu)
• Osnivačka skupština stranke Nova ljevica
• Smiješi nam se 1992

Tonino Picula – foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Paradoksalno, ali rat u Ukrajini mogao bi promijeniti hrvatsku politiku prem Bosni i Hercegovini. Valja se nadati da će tako i biti: kako, naime, održati milanovićevsko savezništvo s Miloradom Dodikom, uza svijest o tome da srpski secesionizam u BiH izravno podržava i sponzorira političar koji je u stanju pokrenuti rat kakvome svjedočimo u Ukrajini, ovakav napad s potencijalno apokaliptičnim posljedicama?

Da se hrvatski političari već počinju odricati pomisli na savezništvo s proruskom politikom za razbijanje Bosne i Hercegovine, ovih je dana u dva navrata jasno pokazao bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula, današnji hrvatski socijaldemokratski zastupnik u Europskom parlamentu. Picula je, valja to odmah priznati, zajedno sa svim ostalim hrvatskim europarlamentarcima suodgovoran za današnje nepopustljive zahtjeve HDZ-a BiH za federalizacijom susjedne zemlje: te zahtjeve, naime, Čovićeva stranka legitimira rezolucijama i deklaracijama koje je posljednjih godina usvojio Europski parlament, a koje izrijekom zahtijevaju federalizaciju BiH, i usvojene su uz svesrdno lobiranje hrvatskih europarlamentaraca, uključujući i Tonina Piculu. Utoliko je Picula suodgovoran za ovo što imamo danas: nepopustljiv, uskogrudan, nefleksibilan, netaktičan i nedovoljno promišljen stav HDZ-a BiH i politike u Zagrebu o načinu kako da se riješi kriza u BiH.

Utoliko je zanimljiviji dramatičan politički obrat koji je Picula demonstrirao u posljednjih nekoliko dana, otkad je Rusija napala Ukrajinu. U subotu, 26. veljače, četiri dana nakon početka napada, Picula je na N1 kazao ovako: “Želio bih da se kolege iz HDZ-a nedvosmisleno odrede o suradnji s Miloradom Dodikom, ruskim igračem u BiH, dakle saveznikom čovjeka koji pokušava unštiti suverenitet u jednoj zemlji. Mi smo se svi u Europskom parlamentu, sve političke grupacije, složili, čak i grupacija Europskih pučana čiji je, koliko znam, HDZ dio, da je to neposredna opasnost za integritet BiH. Volio bih da se izjasne planiraju li nastaviti suradnju s čovjekom koji negira BiH kao suverenu i samostalnu državu. Zalažem se da treba promijeniti izborni zakon, ali zakon se mijenja pregovorima, prije svega s bošnjačkom stranom. Bolje je dugo i žučno pregovarati. Milorad Dodik negira postojanje BiH. Neka se HDZ o tome izjasni”, kazao je Picula.

Tim neuobičajeno jasnim zahtjevom Picula je komentirao činjenicu da su eurozastupnici HDZ-a polovinom veljače, nekoliko dana prije početka ruske agresije na Ukrajinu, u Europskome parlamentu glasali protiv amandmana što su ga na godišnje izvješće o vanjskoj i sigurnosnoj politici EU podnijeli socijalistički eurozastupnici Pedro Marques, Tonino Picula i Thijs Reuten, predlažući sankcije za Dodika. Amandman je predviđao sankcije Dodiku “zbog korupcije, kontinuirane destabilizacije i podrivanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH”, a zanimljivo je da je za nj glasala čak i većina Kluba Europske pučke stranke, kojega je HDZ član – ali ne i zastupnici HDZ-a. Dakle, jednom riječju – HDZ je glasao protiv sankcija  Dodiku.

Još jasnije nego na N1, Picula je govorio u nedjelju na Hrvatskoj televiziji, u emisiji Nedjeljom u dva. “Dobro je”, kazao je, “što premijer Andrej Plenković javno iznosi stav da Hrvatska želi što prije vidjeti BiH kao članicu EU, i da će sve činiti da se taj put ubrza, ali je nedopustivo u tom slučaju se politički vezati za Milorada Dodika, glavnog razbijača samostalne i suverene BiH. To naprosto jedno ne ide skupa sa drugim”.

Da smo iz Europe i Hrvatske ranije čuli tako nedvosmislene izjave, sadašnja kriza u BiH možda i ne bi bila ovoliko dramatična. Jer, kako je Picula na HRT-u napokon priznao i sam, Dodikova je politika “razbijačka i secesionistička”, a njegova je “brahijalnost u dobroj mjeri oslonjena na podršku koju dobija izvana, prije svega mislim na Beograd, Budimpeštu i Moskvu, što ga je tjeralo u sve radikalnije političke poteze”. Dodik je, ocjenjuje Picula, odlučio “dodati gas u tom svom raspoloženju protiv BiH, koju naziva jednim velikim ‘moranjem’”. “Međutim”, dodaje, “novonastala situacija s agresijom Rusije na Ukrajinu natjerat će ga da i on preispita svoju poziciju spram Moskve”. Kao primjer, Picula je opravdano naveo mađarskog premijera Viktora Orbana: nakon što je “suočen s ozbiljnim sumnjama da je ruski igrač unutar EU, brže-bolje je pohrlio da dočeka izbjeglice iz Ukrajine.”

Picula predviđa da će se i Dodik povući pred strahotom ruskog napada na Ukrajinu i posljedica koje bi on mogao imati. Dodik, ocjenjuje Picula, “vjerojatno nije računao na ukrajinsku dramu koja se, naravno, može pretvoriti u dramu u nekim drugim državama. Međunarodna zajednica već šalje neke vrlo jasne poruke. Ojačat će vojnu komponentu u Bosni i Hercegovini, operaciju ‘Altea’, a bit će tu još nekih drugih mjera”, kazao je Picula.

Očešao se Picula, štoviše, i o hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, s kojim je proteklih tjedana, baš zbog Ukrajine, već imao nekoliko prilično neugodnih verbalnih okršaja. No sada je bio posve otvoren: Milanovićevu nedavnu izjavu, po kojoj je izdajnik svatko tko se u Hrvatskoj protivi partnerstvu s Dodikom, nazvao je “promašenom ocjenom koja proizilazi iz jedne političke konfuzije”.

I ona to svakako jest. U Hrvatskoj, zemlji koja je, uz BiH i Kosovo, posljedice agresivnog velikosrpstva osjetila najbolnije, tvrditi da je današnja Dodikova politika korisna i partnerska Hrvatskoj, ne može biti ništa drugo nego rezultat potencijalno katastrofalne političke konfuzije, istovjetne onoj kakvu je 1993. pokazao Franjo Tuđman, kada je dopustio da HVO, u neskrivenom savezništvu s Vojskom Republike Srpske, zarati s Armijom BiH, otvori logore za civile i počini teške ratne zločine. Posljedice te konfuzije cijela regija osjeća i danas, i najveća je moguća politička pogreška graditi današnju politiku na tragu ondašnjih hrvatskih zabluda i predrasuda. A to je upravo ono što, s manje ili više upornosti, već nekoliko godina čini HDZ BiH, uz jasnu podršku vlasti u Zagrebu.

Istodobno je tragična i sretna okolnost da bi takvu politiku mogao zaustaviti ovaj zastrašujući globalni šok, kakav je napad Rusije na Ukrajinu. Posljedice koji će ovaj novi rat u Europi izazvati na Balkanu ne mogu se, zasad, razabrati ni izbliza – no jasno je da neće donijeti ništa dobro. Sve što se zasad može, jest učiniti sve da posljedice izazovu što manje štete. Popravljanje odnosa s Bošnjacima na poštenim i samokritičkim, a istodobno pragmatičnim osnovama, te istodobna jasna politička distanca prema Dodikovu secesionizmu – koji bi sada mogao uzletjeti – bez da se, istodobno, raspiruje neprijateljstvo prema Srbima, za hrvatsku je politiku u BiH i u Hrvatskoj apsolutni imperativ trenutka. Ovo ne smije biti vrijeme za uske poglede i sitnu političku uskogrudnost, kakvu prema BiH utjelovljuje predsjednička politika Zorana Milanovića, i kakva je, na kontinentalnoj razini, i dovela do ovoga što sada imamo; ovo mora biti vrijeme savezništva u vrijednostima, uz istodobnu odlučnost da se suprotstavljanje agresivnim političkim vođama skrupulozno očisti od svake mržnje prema ljudima. Valja vjerovati da Hrvatska ima sposobnosti za takav politički zaokret – jer ako sad za nj nije vrijeme, nikad neće ni biti. Uz usrdnu nadu da nije već kasno.