IGOR SERDAR: SRBIJA IBER ALES

Povezani članci

• NUERNBERG 70
• Zona umraka
• Prihvaćeni osnovi žalbe Haškog tužilaštva, Radovan Karadžić odgovoran za genocid u sedam bh. općina!
• Što ako se Evropa raspadne
• Kraj za Lijanoviće?Istraga utvrdila: Prijatelji Gojka Šuška oštetili državu za oko 72,9 miliona KM poreza
• Juraj Filipović: „Čovjek s kojim je umro dio mene“

Svi ljudi s ovih prostora imaju se pravo otrijezniti od pijane politike srpskog vodstva.

Hrvatski narod zato jer hrvatski generali nisu bili u zločinačkom pohodu – kao što su tvrdili svi Srbi,  nego u oslobađanju zemlje od okupacije, a Srbi iz Hrvatske zato jer su bili u pravu kada su ostali na svom ognjištu, na svojoj zemlji i u svome domu. Oni koji su otišli nisu htjeli živjeti u Hrvatskoj.

Konačno su „pušači propagande“ prisiljeni shvatiti kako su namagarčeni od svojih „velikih vođa“ i kako su otišli kao taoci velikosrpske politike i „agitpropa“, a ne hrvatskog  TV-zastrašivanja.

Zar netko iz srpske politike ima hrabrosti  danas tvrditi da bi hrvatska regularna vojska pobila sto tisuća ljudi? Mislim….., mogu oni to govoriti, ali tko će im tu nebulozu povjerovati?   Neuki bez pameti,  glumci s putrom na glavi, oni koji svoja vjerovanja temelje na vlastitoj zabludi, neznanju i / ili višoj sili…, ili oni koji imaju osobnih interesa.

To su upravo ljudi koje je Srbija iskoristila, ponizila i sada će ih dotući do kraja.

Kako drugačije tumačiti taj animirano – igrani program u Srbiji? Cijeli svijet jedno – ovi drugo.

Svi znamo što je bilo. Svi znamo kako je završilo. Čemu lagati istu laž i opet, i opet, i opet?

Pa nije srpske kuće, starce i starice ubila hrvatska vojska. Njih su ubile hrvatske kukavice i neuračunljivi osvetnici i maloumnici. Takvi likovi su negativci. U zatvor s njima. Oni su – konačno – postali sramota oslobodilačke akcije s kodnim naslovom „oluja“. Ubojice  moraju u zatvor.

Dugo su „veliki Srbi“ kuhali srpsku čorbu u bivšoj Jugoslaviji. Oni su postavili ultimatum: gdje su Srbi – tu je Srbija.

Oni su  fizički poželjeli odvojiti Srbe od ustaša.., sjećate se? Svi su Hrvati tada bili ustaše.

Zato su, valjda i doveli razne četničke agitpropagatore da nagovore ljude da „pobiju te ustaše“. Tako je to počelo.

Veliki Srbi su postali opasni za normalne Srbe i Srbe – Jugoslavene pa su svi kolektivno po naređenju „prevedeni žedni preko vode“ – i danas su…, što?    „Izbeglice  proterane iz Hrvatske“.

Iako su to bili, zapravo mali  ljudi, obični, malog dometa…,   minijaturnog kapaciteta za promišljanje budućnosti …, skladištari, vodnici, sitni kokošari, lokalni pametnjakovići – uglavnom ljudi s kompleksom, manjkom pameti i viškom babinih jaja…..

–            devedesetih godina  uspjelo im je ostvariti „simbiozu“ potrebnih faktora za konačno rješenje.  Poprilično monstruozna konstatacija.

Zašto „konačno rješenje“?

Zato jer su upotrebom raznih vrsta sila pokrenuli sveobuhvatnu akciju za postizanje i formalne dominacije velikosrpstva unutar prvo Srbije, a zatim i cijele tadašnje Jugoslavije.

Velikosrbi političari nisu tada pristali na konfederalni model, nisu pristali na održanje tadašnjih granica, nisu pristali na poštovanje ustava….., htjeli su „veliku Srbiju“ s nazivnikom Jugoslavija.

Kad su pitali Ruse je li može to da se uradi, da se ne dozvoli otceplenje, ovi rekoše: mi smo uz vas.

Mit. San. Politička naivnost. Prepotentnost. Bahatost utemeljena na sirovoj snazi.

„Srbi iber ales“ – tada je sve počelo i zato je Kadijević i završio upravo tamo.

Provalili su u monetarni sistem, štampali su zajednički novac i koristili ga po vlastitoj volji, zavarali su svoj narod izvan Srbije propagandnim tračem o „svim Srbima u jednoj državi“ –   oživljavali su mitove i legende kao istinite događaje, pripuštali su razne vrste luđaka da truju vlastiti narod, koristili su i silu i ucjenu, i drogu i novac za ostvarenje mitske velike Srbije kratkovidno ne vidjevši da  su predodređeni na neuspjeh  i razočaranje.

Nisu shvatili da im je ta „ofenziva“ podmetnuta kao „štih –proba“ za budući veliki razlaz u Ruskoj federaciji. Težak previd u politici. Veeeeliki zajeb malih srpskih pojedinačno moćnih mozgova .

Sjedi jedan iz geostrategije i vještine šahovske umjetnosti…., pogledajte samo Dabić-Karadžića, ili junaka Arkana…, ili ludog Mladića, ili skladištara Hađića-hađiju.., sve sami intelektualci i akademici….koja tuga pregolema za jedan stari i ponosni europski narod.

Stoljetni narod, bogata kultura, zavidna tradicija, dugogodišnja povezanost sa svim europskim narodima i bezbroj drugih pozitivnih karakteristika srpskog naroda…., a  izgubili su bitku sa čaršijskom častohlepnošću, megalomanijom, sebičnošću pojedinaca i  klasičnim poltronstvom tako dobro opisanom i u ruskoj i u srpskoj literaturi.  Kad se samo sjetim kako su se  vješto i svjetski prekrasno s tom „čaršijskom častohlepnošću i plitkom priglupošću“  kazališno poigrali veliki srpski pisac  Sterija Popović ili  Branislav Nušić, ili, recimo Rus Čehov, pa Iljf i Petrov,  a politički potpuno precizno i  pošteno opisali su to i  neki  srpski intelektualci i disidenti…, da ne imenujem, zna se tko su – ništa drugo im nije niti preostalo u toj režiranoj i lažiranoj  sveopćoj „šovinističkoj persiflaži“.

Danas , u danima svjetskog priznavanja legitimnosti akcije hrvatskih generala, u trenutku istinskog kraja pijanog sna o  velikoj ali glupavoj  Srbiji, nakon što  je vraćena istina u oslobodilački rat koji dvadeset godina nije imao legitimitet –  većina Hrvata srpskom narodu u Hrvatskoj želi da istinski i zauvijek preboli svoju vlastitu zabludu o velikoj srpskoj državi  na hrvatskim prostorima…, da budu naši Srbi. Sa svim pravima i istinskim odnosima prema svojoj državi u kojoj žive. Ti ljudi su Srbi iz Hrvatske. Hrvatska je danas siromašnija  za tu „malu sitnicu od sto hiljada ljudi“ koji sada pripadaju Srbiji kao drugoredaši, a Hrvatskoj kao „ognjaši“ – jer su im tu i kuće i groblja i uspomene i cijela prošlost za koju su Slaveni tradicionalno vezani. Zašto su ginuli? Zašto su protjerivali ne-srbe? Zašto su vjerovali u to? Zašto se i danas daju „veslati“?

Velika grupa ljudi koji ovdje pripadaju – nisu više s nama. Oni nas ne vole. Oni su u zabludi već jako dugo i nije bitno da nas ne vole…,  bitno je da nas poštuju. Da vjeruju da nitko danas ne sanja san o „velikoj Hrvatskoj“.

99% Hrvatskog naroda ne želi prostor i zemlju koja je tuđa. Čak je i  tradicionalno srpski prostor, dakle prostor RH koji su godinama naseljavali hrvatski državljani srpske nacionalnosti…,  i dan danas taj je prostor sablasno prazan.  Jednostavno, neće nitko – pa makar za male novce – kupovati nečiju djedovinu i nastaniti se usred tuđeg sela, tuđih njiva i ognjišta i glumiti da se „nije ništa dogodilo“.

Ono što rastužuje u  ovoj priči jest činjenica da je jedan od srpskih intelektualaca iz Hrvatske, ujedno i profesor na fakultetu izjavio da je oslobađajuća presuda, citiram,:

„dobra za naše generale, ali nije dobra za nastavak integracije srpskog naroda u Hrvatskoj“.

Pamet mu je najjače oružje, a izvalio je takvu ogromnu glupost da će je – naknadnom pameću – vjerojatno zanijekati, ili (kao i obično) postaviti u one intelektualne sfere koje razumiju samo „odabrani“.

Mislio je , valjda, na neke ljude izvan naših granica, izvan naše države, on o njima brine, to su njegovi ljudi, to je njegov korpus koji ga odabire…., e, kad bi ga barem neki odabrali pa  da ode k njima…., a nas napusti sretan i pametan…..

Taj profesor, filozof i političar tom je izjavom odvojio svoje ime od  srpskog naroda u Hrvatskoj i stavio pod upitnik i svoju profesuru i svoju filozofiju, ali, i svoje političko djelovanje.

On , očito, živi u Srbiji, ali nije toga svjestan. „Osjeća bilo prevarenih Srba izbjeglih iz Hrvatske.“  Ali Srbija ga neće. Neće ga ni ovdje…, pa gdje je on? Molim prof. filozofa da jasno kaže tko je koga  tu prevario? Pametan je on, zna da je bila prevara. Zar je Hrvatska prevarila sto hiljada Srba? To mu je teza za raspravu?

Kada bi taj „vječni srpski pupoljak“ zaista živio u Hrvatskoj imao bi saznanje –  ili barem osjećaj ili barem zaključak    – da Srbi u Hrvatskoj žive svakim danom zajedno s Hrvatima i kusaju iste probleme i bore se za ista prava i imaju sasvim slično – ako ne i jednako mišljenje – o stanju i perspektivama unutar naše zemlje, o cijenama, o teškom životu, ovrhama,  porezu…..

Oni Srbi koji su otišli u Srbiju – oni misle kao taj prof. filozof, misli taj filozof – prof.

Bilo bi zato pošteno da taj čovjek ode do njih-kod njih  i tamo se izbori – među njima –  da ga izaberu za svojeg predstavnika. Onda neka dođe pod pravom zastavom do naše zastave i komentira što hoće i kako hoće u ime onih koji njega hoće…., ovako mi se malo gadi i malo mi to smrdi…, mi bi u Zagrebu za to rekli da je „ciganija, ni sim – ni tam“.

Ovako taj čovjek ne predstavlja interese Srba koji žive u Hrvatskoj, a, (koliko je meni poznato) oni Srbi koji su po naređenju svojih vođa otišli put Srbije   –   tog „našeg Srbina i profesora“ – niti vole, niti poštuju, a on se uporno zalaže za njihove teze.

Čini se da taj čovjek živi „ni na nebu – ni na zemlji“. On je zašao u sferu iznad zemlje u kojoj nema ni sile ni težine. Postao je beztežinski  prof. filozof.

Zaključno rečeno, gospodin profesor za srpska pitanja u Hrvatskoj – svojom je izjavom o oslobađajućoj presudi Markaču i Gotovini za koju smatra da je  – “ dobra za generale, ali nije dobra za reintegraciju srpskog naroda u Hrvatskoj“  –  zapečatio svoju karijeru kao predstavnik srpskog čovjeka u Hrvatskoj državi. Barem što se tiče ozbiljnog promišljanja budućnosti. On je histerična historija.

 Ali, to nije pitanje (o velikim srpskim pupoljcima) koje se rješava unutar Hrvatskih granica. To je pitanje nama susjedne i prijateljske Republike Srbije , njihovih političara, naroda, a ponajprije Srba koje je njihova politika natjerala da stoljetno ognjište zamjene za mit, san, bajku ili – što li već su im prodali kad su ih natjerali da odu sa svoje zemlje.

Srpske šljive su dobre, a  hrvatski keš igra i dalje. Bilo bi dobro da se čita i „između redaka“ kad nam već na srpskoj Tijanićevoj naprčenoj TV sceni serviraju reprizu priglupe političke sapunice iz devedesetih o „velikom vođi i mitskom narodu“. Tko, valjda Dačić, mali sloba? Ma dajte, molim vas. Osobito  ne-pozdravljam, s naročitim  neštovanjem sve kretene na vlasti, naročito one bliske nama.

Predlažem da pošteni srpski ljudi ritualno prirede veličanstveni    stohiljadaljudi   skup na Ušću u povodu „konačnog rješenja“:  pokop V…..  S… je. Kao pokop nekog junaka super sapunice.

Pokop, pogreb i odlazak sna o „Velikom Sranju unutar bivše  Jugoslavije zbog Velike Srbije“ – tako da Srbija bude u svojim pravim granicama i okvirima, da bude i na uobičajenoj visini i dostojanstvu i da i mi izvan zemlje Srbije možemo normalno živjeti sa stanovnicima te zemlje, Srbije i Srba,  bez straha i civilizacijske zaostalosti…, nas, koji nismo Srbi.

Samo se pomirite sa svijetom oko vas, i nas – i budite ono što jeste. Niste valjda svi za „veliku Srbiju“?

Ili griješim, jadan, prezren i neshvaćen, naivan…