Igra asocijacija: od Tihomira Dujmovića preko Andrije Hebranga do Zdravka Mamića i Viktora Ivančića

tačno.net
Autor 13.11.2014. u 12:17

Igra asocijacija: od Tihomira Dujmovića preko Andrije Hebranga do Zdravka Mamića i Viktora Ivančića

Piše: Darko Kaciga Dubrovčanin          

Sva je prilika da je dubrovačka biskupija odlučila strogo odvojeno tretirati kleroustašiju od eksplicitne ustašije, pa je uskratila gostoprimstvo HDZ-u odnosno njegovoj Akademskoj zajednici „Dr.Ante Starčević“ u svojoj dvorani Svetoga Ivana Pavla II, pa su ovi morali potražiti alternativni prostor za svoj predizborni skup, iako je bio kamufliran u predstavljanje knjige „Hrvatska u raljama djece komunizma“ g. Tihomira Dujmovića, ponajdesnijeg novinara u Hrvata. I nemalo iznenadili svojim odabirom svekoliku dubrovačku ustašiju, koja se ipak uspjela uspentrati i nagurati u izbicu na galeriji dubrovačke Galerije Sebastian.

Nakon dobrodošlice vlasnika galerije g. Marija Dujića, uvodnog slova predsjednika spomenute Zajedničine zajednice za Dubrovačko-neretvansku županiju dr. Marija Bekića, skupu se obratio recenzent knjige prof.dr.sc. Andrija Hebrang. U svom ustaški nadahnutom govoru on je najprije ganuo publikum svojom hudom sudbom, koja mu je kao tipičnoj žrtvi komunističkog režima namijenila da svoje doktorate i karijeru financira raznošenjem ugljena i drugim sličnim oblicima ropske eksploatacije nekomunista po komunistima, dok su privilegirana, a u njegovom rodnom Beogradu privilegovana, djeca komunjara, dakle dojedan od ovih što danas vladaju hrvatskom državom i medijima, u svili i kadifi laganini studirali po najeminentnijim europskim , pa i šire, sveučilištima. Zatim se dubrovačkim ustašama dodvorio tvrdnjom kako ta vladajuća hrvatska udbaško-komunistička garnitura šakom i kapom dijeli (dubrovačke) hotele Turcima, e da ih ne bi pošteno kupili Nijemci i drugi slični, hrvatskih, a ponadasve dubrovačkih, hotela dostojni, a povijesno, civilizacijski i kulturološki Hrvatima kompatibilni narodi. Da bi ih bacio u trans tezom da „nema hrvatske ljevice“, pri čemu je odagnao svaku sumnju da time konstatira notornu činjenicu da je hrvatska ljevica kao takva, kao ljevica, loša; već da su Hrvatska odnosno hrvatstvo i ljevica inkopatibilne kategorije; dakle da biti ljevičar u Hrvatskoj nužno znači biti nehrvat.

Zatim se načičkanima u prostoru nešto većem od prosječne ispovjedaonice ispovjedio sam autor Tihomir, govoreći u skladu sa svojim imenom (nomen est omen!) tiho i mirno, kako i doliči ambijentu i funkciji ispovjedaonice, tako da su ga oni sretnici u prvim redovima koliko-toliko čuli, pa su i prednjačili u kasnijoj diskusiji. Mi ostali (priznajem, i ja sam, htio ne htio, dio tog dubrovačkog ustaškog miljea) načuli smo tek neke naglaske. Na primjer, unu tipičnu tužaljku za sve hrvatske desničarske, mahom polupismene novinarske plačipizdice kako je hrvatska medijska scena za njih potpuno zatvorena i da novinari poput njega, istjeranog čak i iz Večernjeg lista, nemaju gdje pisati. Da kako to da u 86,27 postotno katoličkoj Hrvatskoj nema jednog jedincatog desnog medija! Dakle, i po g. Tihomiru Dujmoviću i Glas Koncila i njegov glavni urednik su jedno veliko medijsko ništa! A uvaženi novinar, publicist i teolog g. Drago Pilsel ne griješi kad portal po kojem g. Tihomir i glavni urednik iz prethodne rečenice redovito ispražnjavaju svoje kolumne, a koji portal upravo doživljava žurnalistički orgazam, jer mu je glavnim urednikom postao najveći i komunikološki najobrazovaniji talent desne hrvatske novinarske scene ikada mr.sc. (a pitanje je dana kad će u prike Zorana doktorirati) Ivica Granić, odnosno njihovo 7-dnevno tiskano sra…, pardon, izdanje, naziva – govno.ndh.

Kad je tako do balčaka omalovažio cijelu hrvatsku medijsku desnicu, ne štedeći ni samoga sebe, kojom samokritičnošću je, kako se vidi, kupio sve moje simpatije, prešao je na razvaljivanje recentnih hrvatskih političkih zbiljnosti. Kojima bez daljnjega i bližnjega dominira lik i svevremensko djelo dr. i generala (JNA – opaska, zna se, moja) Franje Tuđmana. Koji da je u cijeloj svojoj briljantnoj znanstvenoj, političkoj i vojnoj karijeri izgubio same samcijate dvije bitke: onu s udbom i onu za treći entitet. Izgovarao je to mrtav-hladan, kao da je normalan, štoviše ne skrivajući ponos na taj genijalni nalaz kojega je nanjušio njegov, unikatni u svojoj pronicljivosti i analitičnosti, istraživački nos. Pa zar stvarno nitko od prisutnih dubrovačkih desničara, među kojima su čak možda i dominirali Hercegovci, nije niti posumnjao da ih to za (njihove) nosove poteže (ne)vješto prikriveni udbaški (dvostruki) agent? Zar im već i ono njegovo šaputanje nije bilo sumnjivo, a da ne spominjemo ovo otvoreno, javno vrijeđanje Najvećeg Sina Našeg Naroda Ikada? Kako se nitko nije upitao, a da nas ovaj ne zaje…frkava u zdrav mozak i kraj zdravih očiju i naćuljenih ušiju? Zar on stvarno hoće reći, da je naš neprikosnoveni i nepogrešivi Otac Nacije istina dobio sve bitke, ali u konačnici izgubio oba za svakog pravog Hrvata najsvetija rata: i onaj ambivalentni pretežno obrambeni za Dom(ovinu) i onaj prekogranični, pretežno agresivni i više-manje samo Za Dom(!)?

Ma ljudi Božji (a i ustaše su Božja stvorenja), to vam je kao da se g. Zdravko Mamić hvali gazdi Tuđmanu da je s ono(među)vremenom NK „Croatiom“ uspio u svemu, osim što nikako nisu mogli razbiti orjunašku bunkerčinu u i oko H (ne’š ti hrvatina!)NK „Hajduka“ i one jugoslavenčine iz H(odakle ovoj armadi ljevičarskoj, pita se sigurno dr. Hebrang, pravo na zloupotrebu svetog slova H) NK „Rijeka“, pa im je eto za te dvije dlačice izmaklo prvenstvo Hrvatske; i još samo jedna sitnica, da ni te godine neće „dočekati proljeće u Evropi“.

Ili da direktor škole svečano popizdi na učiteljicu Smilju i pedagoga Viktora i obveže ih da konačno onaj IIIa dovedu u red. Pa da mu na kraju (školske) godine ovi referiraju da su u potpunosti sredili Robija i ekipu, osim što su, jebiga, svi popadali razred s po pet-šest komada, pa ni’ko od njih neće ni dogodine proći u treći, odnosno IVa entitet.

Pa ćemo, zaključno se obraćam vama tačnovci, fala lijep…, pardon, lijevom Bogu, i nadalje uživati u Viktorovim i Robijevim dogodovštinama iz IIIa.

Još samo pozdrav-recept-formula za izlazak iz svekolike, od moralne do ekonomske, hrvatske, a time i bosanskohercegovačke krize: Mrš kleroustašiji, sloboda hrvatskoj, a time i susjednim, nacijama!

  

tačno.net
Autor 13.11.2014. u 12:17

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija